Ivo Totić, šest pjesama
Ivo Totić, rođen je u Zenici 1967, umro u Vitezu 2017. godine. Za života objavljene su mu tri knjige pjesama: Crna fizika 1995, Kad mjesec potone za Gradinom 1997. i Sin tišine 1999. Posmrtno objavljena mu je knjiga pjesama Paukova mreža (2018). Bez Totićevih pjesama nikada ne bismo znali da se svijet može vidjeti i osjećati onako kako nam ga te pjesme posreduju. Veliki nepoznati pjesnik!
BESKUĆNIK
Na tuđoj zemlji stojim
pokraj strane kuće.
Daljine mi pokazaše
brdo zasjenjeno.
Krenuše iskre sijevati
iz njegova vrha.
Obrubiše prazni krug.
O, treba ga žarom ispuniti.
VATRA
Što to bijesnu u oku,
kakva li je to igra svjetla;
na padini dalekog brijega
tko se to Suncu klanja?
To gore svjetlašca divljeg cvijeća
zapaljena na vječitom toku
silaženja i uzlaženja
slobodnih zraka.
ZRACI SREĆE
Silviju Strahimiru Kranjčeviću
Zamijenih daleka mjesta hodočašća
šetnjom po prvom brijegu.
Tu sam brižni čuvarkuća,
tu častim svetu zv' jezdu!
Njeni traci raspršuju strah i bojazan.
Njezin plamen dah budi -
Duh si slobodan i ljubazan!
Tu, gore! Nikom ne pripadam,
ni svom gradu, ni narodu;
zemaljsku domovinu nemam,
ne nosim svjetsku vladu!
Tu i oca i majku ostavljaš,
ama baš svakog -
ko sestru i brata pozdravljaš!
Na najbližem brijegu blistam
moleći se stalnoj i čistoj.
Kad u blagom svjetlu čelo i oko okupam,
Njegovom snagom, opet, dolje se spuštam!
ZA DUHOVE
U Fojnici
Stojim pod lipom.
Vruće je.
Vrane grakću.
Tri psa uzmiču
kroz čistu vodu
pred bolom.
~
Podižem pogled.
Nedjelja je ovdje pijačni dan.
(Kasnije ću uzeti dobru sjekiru.)
U samostanskom dvorištu katolici
okupljeni za misu.
Gledam dalje: ka šumama,
proplancima, ka Suncu.
~
Po odanoj pošti
sjedam na široki panj
u bolničkom dvorištu.
Zatvaram oči. Ćutim snagu
ovog blagoslovljenog kraja
sve do u kosti.
KIŠNA MELODIJA
Veselje je skriveno u bubnjanju kiše,
tijelo se blago njiše
u lakom iščekivanju
pred izlazak na ulicu
i otpozdrav Suncu.
OBNOVA
Ti sad gledaš
ka istinskim daljinama.
Ti nas uzdižeš
sopstvenom blizinom ozarena.
Ti sad letiš
iznad Vranice i oko Vlašića.
To ono vječno
dolijeće, prolijeće i oblijeće.
Ivo Totić, rukopis pjesme Obnova