KNJIGA ENESA ŠKRGE O HISTORIJI RIBOLOVA U TRAVNIKU

www.historiografija.ba

Bosanski kulturni krug iz Travnika je objavio knjigu Znaj Enese, gdje god vode ima, ima i ribe. Prilozi za istoriju ribolova u Travniku autora Enesa Škrge. Riječ je o knjizi koja na zanimlljiv način govori o razvoju ribarstva u Travniku, ali bi se knjiga mogla promatrati iz perspektive ekohistorije. Autor predstavlja kratak historijat djelovanja društava sportskih ribolovaca: prvo je društvo formirano u Sarajevu 1892. ili 1893, a 1924. formirano je Ribarsko društvo za Bosnu i Hercegovinu, koje već slijedeće godine broji 365 članova u Sarajevu i podružnicama u Travniku i Jajcu. Nakon Drugog svjetskog vrata broj ribarskih udruženja je značajno porastao, a u Travniku je 1946. ribolovačka podružnica imala 19 članova.

Škrgo piše i o travničkim vodama u kojima sve lovila riba: o Lašvi, koja danas samo „na trenutke, izgleda kao nekad, prozirna i lijepa tekućica voda“; Biloj, koja je važila kao „teška“ rijeka u kojoj se riba nije mogla lako uloviti, ali u kojoj  i danas, uprkos tome što je mutna, znaju ribariti mještani okolnih sela; Ugar, gdje je možda ribario i sam Ivo Andrić; Ilomska, pritoka Ugra, koju su uništile minihidrocentrale; jezero Grahovčići, koje je nastalo kao rezultat djelovanje Rudnika mrkog uglja u Han Biloj i oslobađanja podzemnih voda zbog čega je površinski kop rudnika napušten i pretvoren u jezero, koje su entuzijasti oživjeli, poribili i pretvorili u važno mjesto za ribolov.

Enes Škrgo piše i o ribama koje se mogu loviti u travničkim vodama (razne vrste pastrmki, peš, jošavka, klen, mrma, škobalj, paklara), te daje niz zanimljivosti u vezi s ribarskim priborom (udice, mamci i sl). Tu su i dijelovi iz ribarskog dnevnika koje je autor vodio tokom 2007. godine. Uz to, autor pokazuje kako se štitio riblji fond (od zakonskih odredbi do čišćenja rijeka), ali navodi i primjere velikog pomora riba tokom historije.

Knjiga Enesa Škrge, koji je i sam ribolovac, vrijedan je prilog historiji ribarstva, ali i vrijedan doprinos ekohistoriji. Osim brojne literature i arhivskih izvora, autor je razgovarao sa brojnim travničkim ribarima i na taj način ne samo sačuvao te priče, nego i oživio ribarstvo kao vrstu razonode, ne samo Travničana.