Rapko Orman, Apeles, dvije pjesme

APELES  IZA SLIKE

na tvoju sliku sa grožđem
ptice su slijetale i zobale
trgale zrnje i grozdove
kljucale kljunovima
a onda se vidno zbunjene
vraćale na okolna stabla

da li su ptičju glad ovom
varkom utažile
ili je glad želuca rasla
odgovori majstore
za odgovor sam spremio pohvale
i pokude

no ti šutiš kao sve si rekao
i ništa više

iza slike si znam ja ispred i ne znam
da li nas ona spaja ili razdvaja

ti i dalje šutiš kušaš moje strpljenje

uho tvoje budno očekuje moju riječ
reci mi kako da iz slike izađem

oko nas tišina duge kose raspliće
kalma poput plamena liže listove loze

ti šutiš ja šutim
kad se sudare rogovi šutnje
rika jelena šumom odjekne

 

APELES ISPRED SLIKE

slika je između nas samo je uloga nova
ti si ispred i imaš riječ
ja iza napet čekam da se oglasiš

no ti šutiš kušaš moje strpljenje

živa nemira naglo mi raste
svodim je na mjeru smirom
šutnji tvojoj tražim uzroke i krivce

naglas ih sebi govorim brojim u sebi dvojbe
možda je za to kriva moja želja
možda oči još sliku piju
možda je riječ zaglavila
možda zub jeziku smeta
možda se još nije upalila lampica sjećalica
možda i možda možda i možda

čuo si glas moj reci odgovor pravi

no ti šutiš kao sve si rekao
i ništa više

ti si doista čudan zagonetan tip
ne znam šta me s tobom
kroz stoljeća poveza

jedino znam
kad sklonim sliku između nas
ostanem sam