Rapko Orman, Apeles, dvije pjesme
APELES IZA SLIKE
na tvoju sliku sa grožđem
ptice su slijetale i zobale
trgale zrnje i grozdove
kljucale kljunovima
a onda se vidno zbunjene
vraćale na okolna stabla
da li su ptičju glad ovom
varkom utažile
ili je glad želuca rasla
odgovori majstore
za odgovor sam spremio pohvale
i pokude
no ti šutiš kao sve si rekao
i ništa više
iza slike si znam ja ispred i ne znam
da li nas ona spaja ili razdvaja
ti i dalje šutiš kušaš moje strpljenje
uho tvoje budno očekuje moju riječ
reci mi kako da iz slike izađem
oko nas tišina duge kose raspliće
kalma poput plamena liže listove loze
ti šutiš ja šutim
kad se sudare rogovi šutnje
rika jelena šumom odjekne
APELES ISPRED SLIKE
slika je između nas samo je uloga nova
ti si ispred i imaš riječ
ja iza napet čekam da se oglasiš
no ti šutiš kušaš moje strpljenje
živa nemira naglo mi raste
svodim je na mjeru smirom
šutnji tvojoj tražim uzroke i krivce
naglas ih sebi govorim brojim u sebi dvojbe
možda je za to kriva moja želja
možda oči još sliku piju
možda je riječ zaglavila
možda zub jeziku smeta
možda se još nije upalila lampica sjećalica
možda i možda možda i možda
čuo si glas moj reci odgovor pravi
no ti šutiš kao sve si rekao
i ništa više
ti si doista čudan zagonetan tip
ne znam šta me s tobom
kroz stoljeća poveza
jedino znam
kad sklonim sliku između nas
ostanem sam