Rapko Orman: Dvije pjesme
ODSJAJI ISPOD MLINA
vatroslavu kulišu
u usta mlinskih kamenova padala su zrna žita
pod mlinom u sudaru s kašikama pjenušala voda
iz zimskih povoja/jaja (pro)kljuvalo pile proljeća
u mlinarovom mlinu lila se pjesma i rakija
stari mlinar mladina dobio prvog unuka
kroz mlinske žglibe voda se bijesno obarala rušila
vrtoglavo vrteći četiri mlinska kamena
djetinji plač se gubio u omahama
rijeka u trku plela crijeva valova
šum je punio uši i čaše uz tutanj mlinskih kola
male lađe misli odnosila voda
(odavde do mora za njih rijeka je uvijek plovna)
zrake djedovih zjena padale su na čelo unuka
čuperci sunca na valove – čudan sliv pretakanja
kasnije kada je unuk izrastao u slikara
valovi i sunce bljeskali su na njegovim platnima
____________
građu za ovu pjesmu kazivala moja majka
s ljubavlju pjesnika zapisala ova ruka
MLINAROV SIN
prid skulpturama jakova brdara
sinoć su opet mesari u vodu criva bacali
i drobove krava
a voda ko voda svašta nanese
pa nanos blokira mlinsko kolo
ujutro mlinarov sin ulazi u vodu
vrbovo granje s kašika mlinskih sklanja
klupka criva suče kroz prste
pobožno provlači klizavu pređu
a criva dugačka dugačka
od starih grka do grkljana
prolaze kroz njegove ruke
i pazi - iz ruku izlaze neki novi likovi
neki novi oblici iz utrobe
ispod mlina mlinarov sin traži konjske gnjate
pa ih mesom omata pod njih kopito stavlja
i tek kad se konj prid mlinom oglasi
mlinarov sin iz vode izlazi
vriće žita s njega skida
potom ga dugo po sapima tapše
i rukom pipa
kada u mlin mlade cure navrate
mlinarov sin na njih oko baca
u glinu zavlači ruke i
akt stvara