Rapko Orman, SAMO DA SVANE (iz izabranih pjesama)
LETI ANĐELE
fra anđelu kaiću
rušitelji nemaju srca ni milosti
sva će stara zdanja do temelja srušiti
zato ispred njih leti anđele
razapni štafelaj prenesi na platna
u crteže i akvarele
dušu spasi
leti anđele
grad ovaj dugo će te pamtiti
OTKUD PISCU FRIŽIDER
za Admirala M.
otvori frižider zaviri
kaži šta ima
ništa
ćup bez blaga
danima zjapi prazan
nasušan sanja izdašnost zemlje
puninu obilja
pun ili prazan
dobri moj kolega
biti ili ne biti
dragi moj Hamlete
život ili smrt
dilema vječna
i pitanje
no pustimo visove filozofije
(vrebaju nas pipci patetike
izlizane zuje fraze)
pustimo vječnost
otkud piscu frižider
pitanje je sad
otkud
KOROV IZ MOJE BAŠČE
nekad to bješe
vrt ogledni iz botanike
lijehe i gredice ko lekcije
ko tijela iz geometrije
luk crveni i luk bijeli salate mrkva
peršin grah kupus krumpiri tikve
ruka i pažnja
ni traga od travčice
ni klice od korova
danas je bašča
razbucana frizura
koprive čičak zova
pelin metvica šipurak glog
znane i neznane biljke
samonikle
i sve što ne mazi
oko ljudsko i ruka
pomični plot susjedne bašče
gricka je i smanjuje
na putu do nje često
računica je prepreka
kad odem naberem ljekovita bilja
(držim se uputa fitoterapeuta / vidara)
i vidam rane i godine
u časovima kad bol mine
pišem pjesme pune naracije
naracija me podsjeća na korov
iz moje bašče
plijeve je i čupaju
iz vrtova lirike
u mojim pjesmama ima
sigurno utočište
RADOST PISANJA*
u doba mog cvjetanja
draga Wislawa Szymborska
nisam zapazio tvoju poeziju
da jesam imao bih uzor
bila bi mi učiteljica
planula bi ljubav
sjedio bih u sigurnosti pod tvojim
lirskim širokim krošnjama
uživao i pisao
u sjeni
vođen tvojom rukom
propinjao bih se na prste
dohvaćao visoke grane pjesme
i s njih brao slatke plodove
radost pisanja
ili bih kao tvoja napisana srna
pio napisanu vodu
koja njezinu njuškicu
odrazi kao indigo
ali nisam te tada zapazio poeteso
iako si već bila dobacila
do izabranih pjesama
nisam
je li to sreća ili nesreća ne znam
ko zna kakva bi krila
ponijela cvrkute mog versa
ostao sam sam sa malo srca
i malo duše ogoljen
na bijelu danu
na brisanom prostoru
na suncu
bez sjene
ali radost pisanja Wislawa
nije ni mene zaobišla
govori mi to kao i tebi
svaka riječ
kad šuška po papiru
22.8.2010.
* Naslov i stihovi u kurzivu preuzeti od Szymborske
DIVLJI KONJI LIVANJSKI
na izdašnom pašnjaku prostrane visoravni
prionuli ko kosci za travu sočnu
treba – nagon nalaže – nahraniti zimsku glad
valja se kao medvjed snagom opasati
pa snijeg i studen lakše izdržati / preživjeti
i biti jači od čopora vukova
i biti brži od nauma zlotvora
(o kako je sudbina gorka i kruta
o kako je sloboda slatka i teška)
otkud konji ovdje u divljini
kad su jače konjske snage preuzele teret konjski
konji su postali nepotrebni / suvišni
čovjek ih bez milosti pusti
da se s divljinom stope i nose
pitomu ćud divljom osnaže
pod surovi se nebeski krov nad glavom
i košare trošne – krda nastaniše
u krdima zavlada konjski red
uspostavi hijerarhija
zna se uvijek ko je gazda u kući
i ko produžava vrstu
ljeta su se s kobilama ždrijebila
vidno desetkovani preživjeli su ratna
i poratna klanja i ubijanja
laso konjokradica i pljačkaša
vihore i snjegove munje i gromove
sada su postali turistička atrakcija
mamac za fotografe model za slikare
nadahnuće za pjesnike izazov za kamere
reportaže o njima obišle su svijet
pojedinci i grupe povremeno pokazuju
ljudsku brigu
daju im (na kapaljke) so i nadomjesnu hranu
imaju uvid u njihovo stanje
nekada atovi – dični i ponosni
sada divlji konji – isluženi / suvišni
ljudima slični
12. 8. 2011.
TAKO TEŠKO PIŠEM
stari se
tako teško pišem
danima sklapam
šačicu stihova
i
nikako ih po svojoj volji
sklopiti
s druge pak strane
često se umorne i same
sklapaju oči
kad se očni kapci sklope
čitav svijet pokriju
svemir cijeli
u moj svijet stane
tada se nehotično slučajno sasvim
misao moja izjednači / izravna
sa stihovima sufijskog pjesnika
Abdurahmana Sirrije
Ja sam oblikom kaplja, al sadržinom more.
U meni je cijeli svijet,
ja sam svijet i njegova sadržina.
srce bi htjelo još da plete otkucaje i stihove
al stari se
tako teško pišem
20. 8. 2014.
PROLJETNA SJETVA
ožujak lažujak
godina mijenja agregatna stanja
sutra je sveti josip katolički svetac
da sam rođen u toj vjeri i tradiciji
nosio bih njegovo ime
nekada su tog dana
padale prve proljetne brazde
(parabola na prve filmske klape)
volovi i plugovi gazda
bez naknada
orali i sijali sjetvu za sirotinju
tada su i vlakovi godišnjih doba
polazili na vrijeme i dolazili
danas gazde ne pružaju brazde na poljima
oni imaju neka druga polja
biznis na njima cvjeta
umjesto znoja lije / sipa lova
na siromahe i na prve brazde
više niko i ne gleda
18. 3. 2018.
KIŠA DALEKOG DJETINJSTVA
iz stihova simbolista iz dalekog djetinjstva
uskisne jesen iskipi u ovu pjesmu
davne retuširane slike pod trepavicama svanu
ožive i krenu filmski kadrovi
jutro tmurno turobno
ubogo đače seosko izlazi iz kuće
s kućnog praga zapljusne ga gusti kišni dan
i kvasi od kuće do škole
(česta tema školskih pismenih zadaća)
u školskoj klupi isparava isparava
na povratku opet kiša – učitelj strogi ljuti
udara čvoke šibom šiba
mnogo je bilo takvih kišnih dana
mnogo godina
sad su se godine umorne na leđa povijena popele
djetlić reume bolno kljuca i probada
gusti kišni dani pljušte u nutrini
i škripe kosti
odzvanja kiša dalekog djetinjstva
26.11.2017.
POVRATAK SLAVNOG DISIDENTA
duboko uronjene u pjesničko ozračje
sredine pojedine - divne i dične
trešnje na mladom suncu u haiku
ljiljani u ljetu
vole i slave svoje pjesnike
i žive i mrtve
za sredine neke
(po šugavoj koži svijeta pr/osule se kao boginje)
veže se slogan
umri pjesniče da bi bio slavan
trebaš nam mrtav a ne živ
postoje i sredine pune žestine i nasilja
pjesnike koji se energično opiru pokoravanju
na brisani prostor izvode pod olovne rafale oblaka
na vjetrometinu gdje oluje i ljuti vjetri
urlaju i šibaju
neki završe s one strane granice
iz/van svog jezika kao disidenti
i- kako to najčešće biva
u novoj sredini oni zablistaju ugled steknu i autoritet
poberu najznačajnije književne nagrade
pojedinci nerijetko do nobela dobace
a tada iznenada zaokret - promjena klime
rodna gruda leda naglo se otapa
pomirljivo smješka sjaju disidenta
želeći da zrake bljeska i slave
zapljusnu / ozare i njene obale
na valu hladne krive drine
novi dan stidljivo ispravlja krivine i krivnje
pere ruke i obraz
za povratak svog svjetskog pjesnika
domaja pripremi dostojan doček
susret – već viđen - pun radosnica i žala
dirljiv do ganuća
a poslije – bar tako se očekuje
knjiga (i film) o povratku slavnog disidenta
na krilima ždrala bestselera
leti preko bijela svijeta
9. 8. 2016.