Rapko Orman: SVITAK I STOL

SVITAK PJESNIKA KRANJČEVIĆA

                    (dolazak u livno 1886)

saonice u snijeg usijecaju šine
vranci bosanci nozdrve šire
dah suče brk ledi mrk pogled
uprt u svitak bijeli

vlasi misli prebire pjesnik
valovi vjetra ko vali mora
na dohvat oka puca kasaba
mjesto prognanika drznika sanjara

pogled zasiječe buru zub kamiš
srce zazebe damar zaljulja
nemirnu dušu bundžije
grlatog nepomira
i
napokon evo ga
pjesnik se u drhtavu ruku preli
pred njim se otvara zemljopis zamak zabačeni
za pamtivijek za opamećenja

a kad saonice u čaršiju uđoše
začas se glas pronese
da je došao novi učitelj trgovačke škole
i pjesnik

potom bura zaurla na vrbe na ljude
varoš se šćućuri i
sklopi

 

STOL SLAVKA GOTOVCA

stol je tvoja os sidro u luci more tiho mirno
ponekad kad zapuše bura i burno i burno naravno
stol kaže gdje si tajnica i govornica pouzdana
u zenit odvede dan u svako doba godine 

stol se nalazi u kutu (i nikom na putu)
s velikog stakla često slete krilca sunca
na stol ko na pamet padnu zlatni ključi sjećanja
pospu zrnca života jednostavna topla

ispred je bašta i kad ljeto iznese stolove
stol tvoj iziđe sjenom se krošnje zaodjene
za njim ti sjediš i dišeš čist zrak
(kad je već takav dišeš zrak čist)

ljudi dolaze za tvoj stol i on ih prima za se
u mir uvodi ako su nemirni glasu otvara slavine
pa curi mlaz svjetla dana pa prosto teče riječ

kad ljudi odu od stola stol zašuti a potom
s njihovim likom u knjige novi listovi uđu