Rapko Orman: SVITAK I STOL
SVITAK PJESNIKA KRANJČEVIĆA
(dolazak u livno 1886)
saonice u snijeg usijecaju šine
vranci bosanci nozdrve šire
dah suče brk ledi mrk pogled
uprt u svitak bijeli
vlasi misli prebire pjesnik
valovi vjetra ko vali mora
na dohvat oka puca kasaba
mjesto prognanika drznika sanjara
pogled zasiječe buru zub kamiš
srce zazebe damar zaljulja
nemirnu dušu bundžije
grlatog nepomira
i
napokon evo ga
pjesnik se u drhtavu ruku preli
pred njim se otvara zemljopis zamak zabačeni
za pamtivijek za opamećenja
a kad saonice u čaršiju uđoše
začas se glas pronese
da je došao novi učitelj trgovačke škole
i pjesnik
potom bura zaurla na vrbe na ljude
varoš se šćućuri i
sklopi
STOL SLAVKA GOTOVCA
stol je tvoja os sidro u luci more tiho mirno
ponekad kad zapuše bura i burno i burno naravno
stol kaže gdje si tajnica i govornica pouzdana
u zenit odvede dan u svako doba godine
stol se nalazi u kutu (i nikom na putu)
s velikog stakla često slete krilca sunca
na stol ko na pamet padnu zlatni ključi sjećanja
pospu zrnca života jednostavna topla
ispred je bašta i kad ljeto iznese stolove
stol tvoj iziđe sjenom se krošnje zaodjene
za njim ti sjediš i dišeš čist zrak
(kad je već takav dišeš zrak čist)
ljudi dolaze za tvoj stol i on ih prima za se
u mir uvodi ako su nemirni glasu otvara slavine
pa curi mlaz svjetla dana pa prosto teče riječ
kad ljudi odu od stola stol zašuti a potom
s njihovim likom u knjige novi listovi uđu