Ivan Lovrenović

19. 3. 2018. Prava sitnica, pa ipak... Ipak moram da korigujem jedan navod iz lijepog zapisa cijenjenog profesora i književnika Enesa Karića objavljenog na portalima Ivana Lovrenovića i Miljenka Jergovića ispred eseja Mahmuda Derviša „Šta je poezija?“, koji je Karić preveo s arapskog, a koji je veliki i neprežaljeni palestinski i arapski pjesnik napisao i pročitao kao laureat nagrade „Bosanski stećak“ 2008. godine u Sarajevu. U svom zapisu Karić me je, svakako nehotično, unaprijedio u „predsjednika Programskog savjeta“ Sarajevskih dana poezije, što ja nisam bio. Predsjednik je bio kolega Mile Stojić, a ja sam bio član toga tijela. (Uzgred, predsjednik nisam ni mogao, a ni želio da budem, pošto nisam bio član Društva pisaca u BiH koje organizuje Sarajevske dane poezije. To Društvo me je za vrijeme rata izbrisalo iz svog članstva, pa sam taj status zadržao do danas.) No ja sam bio predlagač Mahmuda Derviša za nagradu „Bosanski stećak“, što je Programski savjet jednoglasno usvojio. Predlagao sam Derviša i godinu dana ranije, ali se nije mogao obezbijediti njegov dolazak u Sarajevo, do čega je organizatoru festivala (kao i u slučajevima drugih laureata) bilo veoma stalo. A omaška o meni kao navodnom predsjedniku Programskog savjeta Sarajevskih dana poezije nastala je vjerovatno na osnovu toga što je Derviš svoj autopoetički esej/govor o poeziji uputio na moje ime i ime saradnice koja je s njim službeno korespondirala. Na moje ime uputio ga je stoga što sam s laureatima i istaknutijim učesnicima festivala vodio tih godina „autopoetičke razgovore“. Cilj tih razgovora je bio da od sagovornika dobijemo sažete a bitne odrednice njihove poetike i objavimo ih u časopisu „Život“. Koju godinu kasnije podnio sam, s još nekim kolegama, ostavku na članstvo u Programskom savjetu, zbog nepremostivih nesuglasica s novim čelnicima Društva pisaca oko pojedinih programskih tačaka sarajevskog pjesničkog festivala.