Ivan Lovrenović

sretno djetinjstvo

roditelji nam pred spavanje
nisu čitali
i to je možda najbolje
što nam se nije dogodilo

između kristalnih čaša
i porculanskog servisa za čaj
koji se također nisu upotrebljavali
stajale su samo Biblija, Kapital
i Liječenje biljem

kakvo bi to djetinjstvo bilo
da smo tad već spoznali
da ćemo jednom odrasti u svijet
pun nepravde i bolesti
i da nam spasa nema

odlazak

prošao si četiri granice sa četiri
različite vojske na njima
dječake tek nešto starije od tebe
kojima se nije sviđalo tvoje ime
ni što ti lice podsjeća na anđele
sa crkvenih slika gledao si
s prijezirom i strahom
nisi znao kamo te vode
koje su boje pejzaži što su iza cerade
odlazili u suprotnom smjeru
prema mjestu gdje smrt
čeka u busiji
imao si jedva petnaest
sloboda ti se smješkala zamamno
poput crnke iz časopisa za odrasle
i vidjevši more po prvi put
povjerovao si da se snovi zaista i ostvare
onima što sanjaju otvorenih očiju
i stisnutih šaka
bio si prava pjesma u nastanku

4 i 47

volim se probuditi prije svitanja
dok je crna tinta noći još gusta
i o danu što počinje ništa nije napisano
zove li se subota ili možda srijeda
i idu li u pravom smjeru oni što
mimoilazeći se s ranilačkim šetačima pasa
vraćaju se kući ili još topli od
noćnih zagrljaja tek je napuštaju
i ulice su još prazne od tramvaja
i automobila, i miruju ptice u krošnji
drveta pod našim prozorima,
kao i topovi na trebevićima ovog svijeta
jer i najrevnije zločince jednom savlada umor
i ti u positio dextra dišući pravilno
i lako oživljavaš moje umrtvljeno meso
i ništa još ne naslućuje
da će oluje ipak biti.

genius malignus

kako vjerovati u onoga
što vjerovaše da je kralj
a za sobom ne ostavi ništa
doli ucviljenu mater, krnjavo
tuce izbezumljenih budala i
par krvlju umrljanih haljina

Kako vjerovati u onoga što
vjerovase u vlastitu svemoć
a izdade ga hulja koju je ljubio,
vlastita ubiše braća

ima u toj priči, priznajem
i nekih dobrih dijelova: žene su mu
recimo, kosom njegovale dugim
putovanjima izranjavane noge
a on je to zalijevao dobrim vinom
što ga je sam pretvarao iz vode

no valja se zapitati: je li to zaista dovoljno?

vama kršćani, zbilja ne treba zavidjeti

genius malignus, II

ako, kao što tvrdite, načini
bog čovjeka sebi nalik

kako da ja, pri zdravoj pameti
ne posumnjam u njegove
dobre namjere

i očekujem milost

Termopil

strvinari oblijeću historiju
blaženim ravnodušjem obdareni
spram herojstva i ratne vještine

u sučeljavanju dvije nejednake vojske
ne zauzimaju stranu
već i ne čekajući ishod
obrušavaju se s istom strašću na
Leonidina muda i Efijaltovo srce

i iz svake bitke izlaze kao pobjednici

dvadeset godina kasnije

za anu m.

sanjam hodam ulicom bjelave
i izdaleka već vidim tvoj mali korak
dolazi mi u susret mašeš
pa smiješak zagrljaj šetnja razgovori
u kojima si možemo sve prešutjeti

poslije silazak prema titovoj i misao
kako se baš ništa nije promijenilo
osim snova