Unutarnja monumentalnost (Amir Brka, Tačka)
Amir Brka, Tačka (poema), Tešanj 2015.
I oni koji prate i dobro poznaju pjesnički opus i poetiku Amira Brke - toga posvećenika i miljenika poezije, jednoga od najrjeđih i jednoga od najautentičnijih - bit će iznenađeni novinom koju donosi njegova nova knjiga, poema Tačka. Nije ona nova na taj način da bi, u kontekstu Brkinoga već izgrađenog pjesničkog svijeta i glasa, bila prevratna, ne, u njoj ćete prepoznati sve ono najbolje što je za Brkin pjesnički duktus i ton odavno prepoznatljivo kao njegova neponovljivost, jedinstvenost.
Novost je taj format, ta građevina: Tačka je monumentalna pjesnička struktura, pri čemu se njezina monumentalnost ne vidi izvana, po kvantitativno mjerljivim podacima; sva je ta monumentalnost unutarnja, i sva je izgrađena, naoko paradoksalno, sredstvima jezičnoga i pjesničkog minimalizma silno oživljenoga čudesnim ritamskim amplitudama i udarima.
Eliptična dakle, i gotovo gnomska po izrazu, što je eminentno lirska odlika i sredstvo, Tačka je u isti mah složena i dosljedno ispričana priča, i to na tri najvažnija plana: intimno-ljubavnom, obiteljskom, povijesnom.
Moguće je i ovako reći: poema Tačka u sebi na virtualan način sadrži cijeli jedan komprimirani roman.
Ivan Lovrenović