Stipo Manđeralo, Livanjska ljekaruša

Bilješka o autoru

Stipo Manđeralo rođen je u Vidošima kraj Livna 1938. godine. Gimnaziju završio u Livnu, a filozofski fakultet u Sarajevu. Od 1962. godine do odlaska u mirovinu radio je kao profesor u livanjskoj Gimnaziji. U stručnim pedagoškim časopisima pisao je o problemima nastave jezika i književnosti. Zanimao se i za prošlost Livna i njegove okolice.

Napisao je nekoliko zapaženih radova u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, mostarskoj Her-cegovini, sarajevskim časopisima Odjek i Treći program RTS, livanjskim Tragovima, Livanjskim vidicima, Svjetlu riječi, splitskom zborniku Kačić, te sudjelovao u radu znan-stvenih simpozija.

Godine 1987. objavio je knjigu o livanjskom klesarstvu Gospodari kamena, a 1992. u knjizi Lozićev ilirski san predstavio po mnogo čemu izuzetno zanim-ljivog bosanskog franjevca Grgu Lozića i objelodanio njegove Bilješke. U Kutiji za čuvanje vremena (1996) i Zlatnim rukama (1999) od zaborava je sačuvao raznovrsne livanjske zanatlije, a u knjizi S Vidoške gradine (2006) tema mu je njegov uži zavičaj (vidoški kraj) od najstarijih vremena do danas. Knjigom  Livanjski trgovi (2011) prikazao je sva četiri livanjska trga (od njihovih začetaka do današnjih dana).

 

Stipo Manđeralo, Livanjska ljekaruša

(Iz knjige Pismo za puk i gospodu - prilozi proučavanju bosančice, važnog i zanimljivog slavenskog pisma, pripremljene za štampu)

 

Početkom 19. stoljeća u livanjskom selu Čelebiću Jadre Dodig je bosančicom napisao vrlo zanimljivu ljekarušu, koja je promijenila više vlasnika dok se konačno nije našla u arhivu franjevačkog samostana na Gorici u Livnu. Od neke žene iz Duvna stigla je u Miše, u ruke Tome Strujića, pa njegova sina Stipana, koji ju je dao Tadiji Repovu iz Grgurića. Poslije toga vlasnik će joj biti Ante Akrap iz Zagoričana (tu doselio iz Voštana), a on će je dati Ivanu Ivkoviću iz Zagoričana, nećaku poslje-dnjeg livanjskog popa glagoljaša don Joze Ivkovića. Od Nine Ivkovića (Ivanova praunuka) uzeo ju je fra Anđeo Kaić i donio u arhiv na Gorici. Neki od vlasnika bili su pismeni, pa su o sebi i svojim susjedima u taj notes zapisali dragocjene podatke.

Ovdje će biti riječi o njezinu sadržaju (zapisi, gatanja, gromovnik, uputstva za liječenje bolesti), te o jeziku i odlikama stila autorova. Uspoređenjem s dru­gim ljekarušama otkriva mogući predložak kojim se prepisivač služio. Prilog ovom radu je integralni tekst ljekaruše, koja nije samo značajno svjedočanstvo o našoj primitivnoj pučkoj medicini ne­go je i bogato vrelo raznolike etnografske građe. 

 

Koncem 18. i prvih desetljeća 19. stoljeća u li­vanjskom je kraju živio vrlo zanimljivi pop glagoljaš don Jozo Ivković. Rođen je 1776. u Zagoričanima.[1] Jedno je vrijeme stano­vao u Dobrom (u zaseoku Osićani), kamo se iz Zagori-čana bio preselio Tomo, sin njegova starijeg brata Ivana.[2] Stoga je u maticama pisao čas da je iz Za­goričana, čas da je iz Dobrog. Bio je pomoćnik žup­nikov u Donjem polju (sjedište u Ljubunčiću) od 1801. do 1805. i od 1807. do 1809. godine,[3] a onda u Gor­njem polju (sjedište u Vidošima) od 1805. do konca života 1839 (s kratkim prekidom 1827. godine).[4] Um­ro je kao posljednji glago-ljaš u ovim krajevima.[5] Pisao je samo bosančicom, a znao je i latinicu. Sačuvana su jedino dva njegova upisa vrlo nevještom latinicom.[6] Njegov posljednji upis u matici krštenih 1837. godine[7] posljednji je upis bosančicom u livanjskim maticama uopće. Od njega su još neki naučili pisati. Kuća Ivkovića od tih vremena nije bila bez nekog pismenog muškarca.[8] Don Jozin nećak Ivan (o njemu ćemo ne­što više reći) također je znao pisati i latinicom i bo­sančicom, a pokušavao je pisati i arapskim pismom.

Još se u obitelji Ivkovića čuvaju pisma što ih je pok. Nine slao ukućanima s bojišta u Prvom svjetskom ratu. U njega je dr. fra Anđeo Kaić[9] našao Misal iz 1741. godine s nekoliko oštećenih listova u sredini, na ko­jima je don Jozo (brat Ninina šukundjeda Ivana) upi­sao bosančicom da je u vrijeme mise jedan od popova nepažnjom, poslije prijetvorbe, prevrnuo kalež na Mi­salu, te da je on taj pokvašeni dio izrezao i spalio. Čuvao je Nine i jedan notesić svoga pradjeda Ivana (1809-1876), don Jozina sinovca.[10] I Misal i taj no­tesić (13,5 x 9 cm), prilično primitivno uvezan u grubu kožu i počađavio od sklanjanja negdje iza greda po seoskim potleušicama, fra Anđeo je donio u knjižnicu franjevačkog samostana na Gorici u Livnu, gdje se i danas čuvaju.[11]

Obitelj Milice Ivković (udovice Nikole Ivkovića) iz Zagoričana čuva još neke don Jozine knjige i nje­govo "Upisagne" (upisnicu) u Skupštinu Svetog Srca Isusova, koje je 13. listopada 1803. u Makarskoj pot­pisao i žigom ovjerio makarski kanonik Ivan Jozip Pavlović Lučić, upravitelj Skupštine. U toj Ivkovića kući još su i dva zanimljiva rukopisa: ostatak ljekaruše od dva nepaginirana lista (11,8 x 6,8 cm), koju je la­tinicom pisao don Jozin sinovac Ivan i notesić (11 x 7,3 cm) od 60 nepaginiranih stranica, bez okvira i neuvezan, u kojemu je fra Grgo Lozić latinicom zapisao 109 recepata za liječenje bolesti ljudi i životinja i razli­čitih drugih savjeta, a na kraju i popis provincijala u Bosni - od fra Marijana Splićanina (izabranog na kapitulu u Veseloj Straži u Donjem Skoplju, u prisustvu kralja Ostoje) pa do fra Jerolima iz Rame 1736. godine (njegov popis se ne podudara u svemu s popisom fra Filipa Lastrića). Da je ovo pisao Lozić, lijepo se vidi ako ovaj tekst usporedimo s njegovim rukopisom Adnotationes variae, koji se čuva u franjevačkom samos­tanu u Kreševu (vidi S. Manđeralo: Lozićev ilirski san, Split-Livno, 1992). Ne znamo pouzdano kako se ova njegova ljekaruša našla u Ivkovića kući, ali nas na trag može uputiti ono što je u njoj fra Grgo zapisao na 34. stranici: "Likarie koje slide, izvagiene su iz rukopisa pok. don Joze Ivkovichia." Dakle, i don Jozo je imao svoju ljekarušu, za koju, nažalost, ne znamo gdje je ni kako je završila. Kad je bio kapelan u Ljubunčiću (1837-1838), fra Grgo je bio u prilici da upozna don Jozu, a za župnikovanja u Vidošima (1856-1859), sigurno je, dobro se upoznao s njego­vim sinovcem Ivanom, svojim uglednim župljaninom, kod kojeg se, eto, našla i ta njegova ljekaruša.

 

* * *

Ovdje ćemo govoriti o spomenutom notesiću, koji se čuva u arhivu na Gorici i o svemu što je u njemu zapisano. No najprije o tome kud se sve šetao i kako je mijenjao vlasnike. Na nekoliko mjesta Ivan Ivković upisuje svoje ime i ističe da su to njegove "knjige": "Ovo su knige ivana ivkovića"; "Piso ivan ivkovichia na 1846." (str. 102);[12] "ovi murecef dao mi fra Mijo Kutlesa falajimi kojimije dao otacac fra mijo Kutlesa ovoje piso Ivan ivkovica" (str. 90).[13]

Na str. 157. upisao je: "ovosu knige ivana ivkovica 1840 s(t)omuje dao ante akrapa. . ." Taj Anto ne bi mogao biti nitko drugi do susjed Ivanov iz Zago-ričana, koji je s Ivkovićima i rodbinski povezan.[14]I on je, kao mnogi Akrapi po livanjskom kraju, starinom iz Voštana.[15] Od 1826. godine Akrapa već ima i na Grgurićima (u Potkraju). Luca Akrap udat će se za Josipa Ivkovića u Zagori-čane.[16] A kad se ženi Josip Akrap, sin Marka Akrapa iz Grgurića, na vjenčanju će mu biti kumovi upravo ovaj Josip Ivković i Anto Akrap iz Voštana.[17]Ovaj Anto Akrap (sin Ivana Akrapa i Marte Velić iz Velića) doselit će u Zagoričane i tu se oženiti kćerkom Nikole Marijana iz Čuklića i Perke Vodopija iz Vrže-rala.[18] U knjizi Stanje duša vidoške župe upisano je da je Anto obavljao dužnost prokuratora. Od Ante Akrapa do Ivana Ivkovića notes će, dakle, ići po rodbinskim i komšijskim vezama.

O tome kad je i kako stigao u ruke Ante Akrapa u notesu nema zapisa, ali ima jedna druga zabilješka nevještom samoučkom bosančicom: "Ove knige nađe žena u Duvnu i dade i Tomi pokojnom Struiću pak i dade Stipan sin To-min Tadi Repovlevu. . ." i dalje: "Ovo je piso Tadia Repovlev prvi dan studenoga na Svisvete." Iza toga je upisao: "na iladu i osams 1816. g." (str. 98).

Da bismo objasnili kako je ovaj notes mogao od Tadije Repova dospjeti u ruke Ante Akrapa, valja naj­prije štogod reći o Tadiji i mnogobrojnom rodu liva­njskih Repova (Repića, odnosno Repovljevića), koji, kao mnogi drugi u to vri-jeme (konac 18. i početak 19. stoljeća), često prelaze iz jednog naselja u drugo.[19] Don Jozo Ivković je na Grgurićima Donjim 1816. godine vjenčao Tadiju Repova (sina Josipa Repova i Matije Pašalić iz Priluke) s Antonijom (kćeri Stjepana Miloradovića iz Dobranja i Kate Madunić iz Ciste).[20] Među Repovima livanjske matice u to vrijeme evidentiraju samo jednoga Josipa, i to u Zabrišću, kad je 1803. bio kum Ivanu Pravdiću iz Dobrog.[21]Anto Repov, po sve­mu sudeći Tadijin sinovac,[22] vjenčat će se 1831. u Zloselima kod Kupresa s Hieronimom, kćeri Ivana Akrapa iz Voštana,[23] rođenom sestrom Ante Akrapa, od kojega je Ivan Ivković dobio notes. Repovi su bili rodbinski povezani i s Ivkovićima iz Zagoričana. Za Matu Repova na Karijane bila je udata Cvita Ivković, po svoj prilici sestra don Joze Ivkovića.[24]

A tko su Tomo Struić i sin mu Stipan? Stare ma­tice govore da Strujići početkom 19. stoljeća žive u Mišima, gdje su evidentirani već 1741.[25] i 1768. godine.[26] Tu, to je sasvim sigurno, svoje "knjigovodstvo" je vodio jedan Luka (prezime svoje nije upisao). Je li i on jedan od Strujića ili tkogod drugi iz toga sela, o tome se može samo nagađati. Uz ostalo on bilježi: "Ja Luka dužan Martinu trije mariaša i petnaiest jaspri". I to, i sve ostalo, zapisao je nešto vješ-tije pisanom bosanči­com od one Repovljeve. Po imenima ljudi koji su mu šta dužni, ili je on njima dužan, vidimo da su to sve njegovi susjedi ili iz Miša, ili iz drugih sela oko Buš­kog blata: Grgo Drmić,[27] Mato Bradarić,[28] Petar i Frano Hrnkaš,[29] Mijo Ćosić,[30] Nikola Perković,[31] Jakov Perković,[32]Antona Pervanov,[33] Jozo Šuća,[34] Ilija Boš­njak,[35] Pavao Bošnjak,[36] Jakov Krištić,[37] Petar Tirić,[38] Stipan Daružetin,[39] Mate Miljković,[40] Maras Ćurić,[41] Nikola Gadža.[42] Zasad ne možemo odgonetnuti kako je notes stigao do Duvna i otkud u rukama žene koja ga je dala Strujićima.

Sve dosad rečeno saznali smo iz naknadno upi­sivanih bilježaka pojedinih vlasnika notesa. A tko je prvi vlasnik te knjižice i šta je u nju upisao? Od 158 nepaginiranih stranica 88 ih je ispisano poprilično pri­vlačnom kurzivnom bosančicom. Na 88. strani piše: "Svrši knige Jadre Dadigu miseca lipna na 24 nek (s)e znade" (vidi sliku 11). Identitet autora, unatoč znatnom trudu, još nis­mo utvrdili. Takvog prezimena u ovom kraju nije bilo. Mislimo da je autor napravio lapsus, te bi, čini nam se, riječ bila o prezimenu Dodig, odnosno Dodiga. Na istoj strani u retku koji ovom prethodi upisivač je bio napravio još dvije pogre-ške, pa je slova precrtao i prepravljao. Lapsus bi bio u napisanom slovu a um­jesto o, a ono slovo u na kraju ne bi nas trebalo mnogo zbunjivati. Uho navik-nuto na epski deseterac junačkih pjesama bez teškoća prihvaća umjesto nomi-nativa vokativni oblik ako je riječ o imenu i prezimenu osobe (umjesto Jadre Dodig otuda Jadre Dodigu).[43]Ni u jed­noj livanjskoj matici od 1771. godine naovamo nema Jadre Dodiga, no ne treba gubiti svaku nadu da će ta osoba ipak nekako biti identificirana. Ipak, nekoliko podataka o livanjskim Dodizima neće biti bez koristi.

Jadre Dodig(a) piše ovaj tekst 1815. godine i šteta je što godinu nije i eksplicite označio u onoj rečenici kad je zabilježio da je posao završio 24. lip-nja. Na str. 50. (usred Jadrina teksta) upisao je Gavro Jovanović: "1815 u Čele-biću". Znači, Jadre je svoj tekst upravo tada pisao, i to, s dosta vjerojatnoće, upravo u Če­lebiću. Na str. 123 (na preostalom čistom dijelu no­tesa) Gavro je lijepo oblikovanim slovima "hristianske bukvice" (tako on zove ćirilicu kojom se tada služe pravoslavni) napisao: "1815 Gavro Jovanović iz Sarajva aprila 30", a na idućoj stranici: "Na 1814. na 20. sektemra siđe Gavro Jovanović iz Sa-rajva u Čelebić u čardak Mujage Berkića i tu staja 8 mieseci punie pak ode u Sarajvo opet odklen e i došo. Pođe na 8. mača oliti maja" (vidi sliku 14). To je Gavro mogao napisati upravo toga dana kad je napustio Čelebić.

Još nam je nepoznato otkud Jadre Dodig(a) u to vrijeme u Čelebiću, šta je tamo radio i u kakvim od­nosima je bio s Gavrom Jovanovićem, koji bi, po svoj prilici, mogao biti pravoslavni svećenik.[44] Dodiga tada nema u Čelebiću, ali ih je bilo već 1768. u Odžaku[45] i Kablićima,[46] a zatim u Suhači od 1775,[47] u Priluci od 1778,[48] u Grborezima od 1815,[49]te u Livnu od 1834. godine.[50]U livanjskom kraju nije ih bilo 1741. godine. Stigli su ovamo u drugoj polovici 18. stoljeća, i to, mislimo, iz duvanjskog kraja, od Mesihovine, gdje ih je bilo 1741.[51]i 1768.[52] Na tu vjerojatnu mogućnost upućuje činjenica da je žena Josipa Dodiga iz Kablića (1768) bila Matija M(l)ikotić iz Duvna[53] i da je žena Ivana Dodiga iz Odžaka (1768) bila Perka Maršić (a tad je Maršića bilo u Kongori i Šujici).[54] Našeg Jadre nismo našli u livanjskim maticama iako smo pregledali sve upise o Dodizima, koji su upisivani i u obliku Dodigović, ali i Dodiga,[55] pa čak, iako vrlo rijetko, i Dodika.[56] Ostaje jedino mogućnost da je upisan u ma­tice koje su nestale u požaru 1797. u Ljubunčiću.

Ako su livanjski Dodizi starinom iz duvanjskoga kraja, što je, vidjeli smo, moguće, pa i vjerojatno, onda bi Jadru trebalo tražiti na toj relaciji Duvno-Liv-no. Među svećenicima iz ovih krajeva (ni među franjev­cima, ni među popovima glagoljašima) nismo ga naš­li.[57] Ova veza Dodiga s Duvnom navodi nas i na tra­ženje rješenja za pitanje otkud notes u Duvnu kod one nepoznate nam žene. Nikakvih pokazatelja nemamo o tome šta se to zbilo da se od Dodiga preko ne-poznate žene i Strujića notes nađe u rukama Tadije Repova samo 16 mjeseci na-kon što je tekst prepisan u Čelebiću (24. lipnja 1815 – 1. studenoga 1816).

 

* * *

Pogledajmo šta je to Jadre Dodig prepisao i oda­kle. Iako on to nije uradio, njegov rukopis mogli bismo podijeliti na pet cjelina i uvjetno ih ovako označiti: Zapisi (ima ih 8) - na prvih 9 stranica; Predviđanja za tekuću godinu temeljena na tome kojim je danom u nedjelji Božić te godine (9 upisa) - od 10. do 14. stranice; Gromovnik po mjesecima (nedostaje za 9, 10, 11. i 12. mjesec) - od 14. do 17. stranice; Horoskop (24 upisa) - od 17. do 29. stranice i Upute za liječenje bolesti (116 recepata, odnosno savjeta) - od 29. do 88. stranice. Sve je to upisano na listovima bez linija, a crtom je (iako ne uvijek) odvajao jedan upis od drugoga. Na kraju je zapisao: "Obraza 130".[58] Ovdje bi riječ "obraz" trebala značiti prijepis (to je, inače, jedno od njezinih starijih značenja). Nismo sasvim si­gurni podrazumijeva li, možda, pod tim broj stranica što ih je ispisao (saču-vanih je 88). Broj upisa ne bi od­govarao tom broju (sačuvano ih je 168). Početne su strane dosta oštećene i najvjerojatnije je da su neke ispred njih od česte upotrebe u dugom vremenu po­derane. Ne znamo koliko ih je uništeno. Po simpati­čnom, jednostavnom, priprostom crtežu na cijeloj 89. stranici (na samom kraju - odmah iza potpisa autorova) pretpostavljamo da je taj notes imao i brižljivo urađenu i ukrašenu i naslovnu stranicu.

Ovaj ćemo tekst pojednostavnjeno zvati ljekarušom, jer najviše govori o liječenju bolesti, iako bi se s više opravdanja mogao nazvati nekom vrstom zbor­nika ne samo recepata za liječenje bolesti nego i gata­nja, i vračanja (on je i gromovnik, i lunarnik i "roždanik").[59] Do našeg prepisivača morao je u nekoj

verziji doći tekst o kojem iscrpno govori Vatroslav Jagić 1878. godine,[60] a koji je on gledao u Šafarikovoj ostavštini u Češkom narodnom muzeju u Pragu. Taj rukopis Šafarik i Miklošič stavljaju pod konac 14. stoljeća, a Jagić drži da je nešto mlađi (15. stoljeće).[61]

Tom rukopisu s medicinskim, astrološkim i brontološkim sadržajem Jagić izvore vidi u starim grčkim tekstovima s istom tematikom.[62] Uspoređujući naš te­kst s onim što ga donosi Jagić, zaključujemo da su sadržajno po mnogo čemu isti (gromovnik; horoskop; predviđanja u vezi s Božićem) dok su mnogo manje sličnosti u onom dijelu gdje je riječ o savjetima za liječenje bolesti. Rukopis koji donosi Jagić nije bio iz­ravni predložak kojim se služio prepisivač naše ljekaruše. I jedan i drugi imaju sadržaja kojih nema u onom drugom. U gata-njima u vezi s Božićem (u Jagića: "O rod'dstve Hristove) vrlo je mnogo zajed-nič­kog i istog, no ne i sasvim podudarnog. I raspored im je isti: i jedan i drugi započinju proricanjem kad Božić pada u nedjelju (Jagić, str. 117. i 118 - Dodig, str. 10, 12. i 13).[63]Dodig nije izričito naznačio dobre, zle i srednje dane u mjesecu, a u Jagićevom rukopisu su obilježeni (Jagić, 119. i 120. str. - Dodig, str. 17-22). I u dijelu Gromovnik ta su dva rukopisa sadr­žajno vrlo bliska, no ne i podudarna u leksiku i u stilizaciji. U Dodiga Gromovnik počinje kozirogom, a u Jagića ribom (Jagić, 121-123, a Dodig, 22-29). Šta je u Jagića djevica u Dodiga je divac, a šta u Jagića jaram u Dodiga je omut. U Dodigovoj ljekaruši Gromovnik je donesen i po mjesecima i po Zodijaku, a u Jagića samo po Zodijaku (Jagić, 121-123). Vidi sliku 5.

U ovim dvjema ljekarušama podudaran je samo malen broj recepata: O tome kako prepoznati lupeža (Jagić, str. 105; Dodig, str. 71), Tko proždre kost (105; 48), Kad bole uši (106; 39), O žutici (107; 44, te 111; 44), Kako istjerati pijavicu iz tijela (105; 66). Jagić za taj tekst, pisan starom crkvenom ćiril­icom, kaže da je iskazan više narodnim nego crkvenos­lavenskim jezikom. Za jezik naše ljekaruše može se reći da se bitno razlikuje od toga iz Jagićevog teksta. Po inerciji i u našu ljekarušu ušlo je dosta toga šta je arhai­čno, i u leksiku i u fraze-ologiji (u gromovniku, u horoskopu, u gatanjima u vezi s Božićem), dakle, tamo gdje se naš prepisivač (kao i oni prije njega) držao šablona i mehanički prepi-sivao ("rabi Božjemu", "razlučenje naročitijem muževom bude", leksemi: čislo, korablja, bolezan, dažd, pozni, luna…). U onom ve­ćem dijelu (u receptima za liječenje bolesti) Dodig piše pravim narodnim jezikom. Po jezičnim osobinama prepisivač bi mogao biti baš iz krajeva na dodiru Dal­macije i jugozapadne Bosne, a predložak s kojeg pre­pisuje bit će da je iz Dalmacije (opširnije o jeziku bit će riječi na posebnom mjestu).

Šta je našemu Jadri bio pravi izvornik? Tko zna koliko je preoblikovanja taj Jagićev tekst, ili neki još stariji od njega, prošao dok nije došao do Dodiga? Uspoređivali smo našu s mnogim drugim ljekarušama (Budisavljevićeva,[64] Četiri ljekaruše Moje Medića,[65] Simićeva,[66] Markovićeva,[67] Đakovačka,[68]Narodna medicina (u Duvnu) fra Anđela Nuića,[69]Tefter od likarija fra Grge Martića[70]…) i nismo našli izravni predložak za ovaj naš rukopis.

U Arhivu HAZU u Zagrebu jedna ljekaruša pisana bosančicom ikavskim narječjem evidentirana je kao Bosanska ljekaruša (sign. IVd 10). Dimenzijama je istovjetna našoj, a i rukopisom vrlo slična. I u ovoj su ljekaruši iz 18. stoljeća (na jednom mjestu u njoj piše: "Pomozi Bože 1760", a na str. 30. upisane su još i godine 1766. i 1774) zastupljeni i zapisi, i gromovnik, i recepti za liječenje bolesti (kao i u našoj), ali nije bila izvor našemu prepisivaču.

U istom arhivu druga ljekaruša, također bosan­čicom i ikavskim narječjem pisana, evidentirana je kao Ljekaruša s gromovnikom (sign. IVd 109). I ona je iz 18. stoljeća (na 14. str. piše: "1750 travnja na 26"). Mnogo je opsežnija od naše i također nije bila izvornik Dodigovom rukopisu, iako ima nekih sadržajnih sličnosti. Tu se čuva i malena, bosančicom pisana ljekaruša (sign. IVa 3), koju je objavio Mojo Medić.[71]Ni ona nije bila Dodigu izvor, iako ima nekoliko recepata gotovo is­tih.[72]

No jedna ljekaruša u Akademijinu arhivu (sign. Ia 23) zaslužuje da nešto više reknemo o njoj, jer je u mnogo čemu slična našoj. I nju je (i to samo recepte za liječenje bolesti) objavio Mojo Medić.[73] Istih je dimenzija kao naša, i pisana je bosančicom, također štokavsko-ikavskim narječjem. Na samom početku (mogli bismo reći umjesto naslova) stoji: "Za uznati stvari od mnogi pomoći i zapise od mnogi bolesti", a na kraju: "U ime Boga na 1776 jula na 28. Ovo je libar mene dom Mate Vuletića kurata". Na jednom mjestu u tekstu upisana je i godina 1762. Kao i u našoj, na početku su Zapisi (Prvi zapis od poganice, Zapis od poganice, Zapis od čini, Zapis od plača, Zapis koja žena ne može začeti diteta, Zapis komu iđe krv iz nosa, Zapis koga glava boli, Zapis od ugrizi svake guine, Zapis od uroka i zavidošte, Zapis od koje žene vele krv iđe). Neke od ovih zapisa ima i naša ljekaruša. Zapis od plača - gotovo je istovjetan i u jednoj i u drugoj, Zapis koja žena ne može začeti diteta - isti je (samo je u našoj ljekaruši upola kraći), Zapis od koje žene vele krv iđe - istovjetan je. U toj ljekaruši su još savjeti kako poslovati oko vina za 12 petaka, te recepti za liječenje bolesti.

Dobar broj recepata dom Mate Vuletića i Jadre Dodiga sadržajno se prilično podudaraju, iako su rijet­ko potpuno isti: Tko dobro ne vidi (260, 37),[74] Tko dobro ne čuje (258, 38), Komu se usta iskrenu (258, 39), Komu zubi smrde (258, 40), Komu je glava šugava (258, 41), Komu je glava grintava (258, 41), Koga grlo boli (258, 43), Komu se resa spusti (258, 44), Tko krvlju bljuje (261, 49), Kada su u čoviku gujine (256, 54), Od zatvora velike čeljadi (261, 57), Lijek od zatvora maloj dici (256, 59), Koja žena ne more poroditi djeteta (255, 70). Uz sve sličnosti ili, pak, neke podudarnosti između tih dviju ljekaruša ne bi se moglo zaključiti da je Dodig prepisao Vuletićev rukopis. Prije će biti da su obojica imali isti predložak, ili, što je vjerojatnije, njihove različite verzije.

Usporedbom Dodigove i Lozićeve ljekaruše (ruko­pis u obitelji Ivković u Zagoričanima) uočavamo da se samo nekoliko recepata od onih što ih je Lozić prepisao iz rukopisa don Joze Ivkovića sadržajem po­dudaraju. Dodigovi recepti: 13, 21, 22, 26, 33. i 79. u Lozićevom notesiću su na stranicama 46, 45, 44. i 48.

 

* * *

Iako je već dosta radova iz etnojatrije objavljeno i mnoge ljekaruše već objavljene, još nije u dovoljnoj mjeri sa svih strana osvijetljeno i ocijenjeno to što su nam preci ostavili u amanet - i svoje iskustvo, i svoje zablude. I ova ljekaruša, kao svjedočanstvo naše pri­mitivne medicine, dobro nam dođe za proučavanje cje­lokupnog narodnog života, a ne samo povijesti me­dicine u ovim krajevima, o čemu su, pored ostalih, u vrijeme njezina prepisivanja pisali Ivan Lovrić[75] i neš­to poslije njega Pietro Moscati (1739-1824).[76]

Danas nam se čini nespojivo s medicinskom stru­kom da su se i zapisi preporučivali kao vid pomoći oboljelima da se izliječe. No treba imati na umu da je čovjek oduvijek uzroke nekih svojih nevolja vidio i u zlim duhovima, s kojima mu se valjalo nositi i udobrovoljavati ih. I svećenstvo je oduvijek, pored ostalih zadaća, imalo brinuti se o zdravlju puka. "Ispovidnik ima biti otac, sudac i likar", pisao je davno fra Filip Grabovac,[77]a dr. Glik veli: "Žrtve svake ruke, blagosiljanje kojekakvim rečenicama, molitve, mazanje bolesnih udova, zadah-njivanje tih udova, ovješivanje talismana i hamajlija, to su najstarija sredstva za oču­vanje i obranu od bolesti, što su ih upotrebljavali sveštenički ljekari."[78] Biti pri ruci bolesnome, pomoći mu znanjem i savjetom stoljećima je bila obveza sveće­nika misionara (dobro je poznat primjer "misionara Morlaka" don Mate Bakotića s početka 18. stoljeća.[79] Samo­stani i župne kuće bili su, u neku ruku, prve zdrav­stvene ustanove. Divan spomenik nesebičnom, neu­mornom i samo-zatajnom liječniku svećeniku, čovjeku iz puka, ovjekovječio je Ivo Andrić u liku svoga fra Luke Dafinića, "likara".[80]

Govoreći o franjevcu kao o liječniku, dr. fra Julijan Jelenić kaže da je "bosanski 'ujak' stekao neograniče­no povjerenje svoga naroda, te da se ovaj na nj kao na jedinoga inteligentna čovjeka u svim svojim bije­dama obraćao"[81] i dodaje: "Uz naravna bosanski su Franjevci nad bolesnicima svih vjera rabili i vrhu­naravna sredstva - molitve, zapise, posvećene stvari, a nad opsjednutim i eksorcizme."[82]Ne čudimo se, stoga, da su upravo ti svećenici prepisivali stare ljekaruše i sami sastavljali nove.[83] Tim su se poslom je­dnako bavili i popovi glagoljaši. I ovu našu ljekarušu logično bi bilo dovesti u vezu s djelovanjem svećen­stva u livanjskom kraju, gdje je bilo još ljekaruša: Sinjska,[84]Bugojanska,[85]Dolićeva,[86] Šakićeva,[87]Vucićeva,[88] fra Mije Sučića.[89] Za onu rukopisnu, što ju je Jelenić vidio početkom 20. st. u Vidošima[90] dr. Jaša Ro-mano kaže da je bila iz 18. st. i da je nestala u Prvom svjetskom ratu. No svojim iskazom da ju je vidio u Vidošima Jelenić nas je ostavio u dvojbi: je li mislio na vidoški župni ured ili na područje vidoške župe. Ako je to drugo u pitanju, onda bi, možda, ova naša Ijekaruša mogla biti ta koju Jelenić spominje.[91]

 

* * *

U našoj ljekaruši od ukupno 118 savjeta za lije­čenje najviše ih je o bole-stima očiju (14 recepata), a onda o teškoćama u vezi s mokrenjem (8), o neplod­nosti (5), o ranama (5), o bolestima glave (4), ušiju (4), kosti (4), usta (3), grla (3), o srdobolji (3)… Iako sve to nije sustavno složeno, ipak je vidljivo nastojanje da se recepti razvrstavaju po vrstama bolesti: na po­četku su bolesti očiju, iza njih bolesti uha, pa usta, zubi, glave…

Za pripravljanje lijekova najčešće se preporučuju različite vrste ljekovitog bilja, te razne vrste životinja i dijelovi njihova tijela, ali i bilo i crljeno vino[92] (12, 23, 25, 30, 36, 37, 46, 50, 67, 68, 70, 77, 92, 95, 104, 107, 114, 118),[93] dobra rakija (81, 84, 111), bašica (116), živi klak (43), daždeva voda (52), osat (25, 28, 54, 66, 71, 76, 80, 113), caklo (3), kiseli kamen (23), crljeni kamen (52), modri kamen (23), papar (54), šećer (4, 5, 65, 97), stu­dena voda (11), luč (25), lukšija (28), ćurkut (108), ulje (1, 61), so (18), smola (25), pa sve do poplate od papuča ili od opanka (90).

Od bilja preporučuje se: korijen od apija (7, 76), aptovina (64), božur planinski (57), brštan (2, 101), bukvica, tj. bokvica (6, 16, 24, 38, 86), čemerika (31), čelica trava (41), čičak mali (21, 56), dvornik trava (69), gavez (62), 'ren (18, 47, 93, 110, 117), imela (22), imela od 'rasta (55), imela od cera (55), jagode (53), jasenov list (92, 103), kamolen (70), karanfil (11), komonika (26, 46, 51, 88, 89), sok od komorača (94), kopar (73, 98), kopriva mrtva (22), bili cvit kunice (8), lan (104), sime ložike (77), luk (55), luk bili (81), luk crljeni (65), luk puri (87), koren od mačice (96), sime od maka (61), metvica (19, 41, 58, 98, 107, 112, 114), milijasan (83), milodu' (11), modri korin (39), mokroč (13), morač (15), naranča (35), oman (40, 49), oraove rese (60), panajela trava (105), papraca slatka (25), pasvica (51), pelin (37), kožica od praske (20), pro-strilac trava (42, 82), rodokva (106), rosopad, odnosno rosopast (13, 29, 30), ruta (13, 15, 49), ružmarin bili (12), ružica bila (11, 13), sporišica (12, 13), svin-ksija (115), svitnjak (36), šalvija (25), šavran (9), šenične mekinje (66), šepur divlji (74), tikva divlja (33), troskot (75), uvac (51), zobove žile (63).

Od ljekarija životinjskog porijekla preporučuje se: bravije maslo (80), daždenjak (44), golub (71), gnus (8), gnus od goluba (2, 81), gujenjak (97), jaje (35, 50), jaje vrane (32), bilance jajeta (3, 9, 15, 85), žumance od jaja (3, 54), jamuža (33), jelinji rog (118), krv od goluba grivnoča (68), kožica od želuca kokošjeg (4), maslo (16, 26, 34), med (9, 31, 32, 76, 83, 86, 101, 109), minik od koze ili od vola (79), mliko (108), mrav (25), mravi krilati (100), mravlja jaja (113), rak (95), sirište od mlada zečića (45, 101), zub od divjeg prasca (5), žuč od gavrana (101), od zeca, od kokoši i od pivca (14), od divjeg prasca (72), od prča (100).

Kao lijek preporučuje se još: smola iz uha (10), kost od tjemena obje-šenjaka (115), mliko žene koja muško doji (2), mliko žene koja prvo nije rodila (8), te pupak prvog diteta (102).

Nećemo praviti usporednu analizu upotrebe nave­denih lijekova u našoj i u drugim ljekarušama. Komparativne analize već su mnogi radili objavljujući po­jedine ljekaruše, te se o tome možemo tamo obavijes­titi.[94]

 

* * *

I jezik naše ljekaruše, pored drugih već navedenih činjenica, potvrđuje njezinu vezu s Dalmacijom. Da to pokažemo, odlučili smo pravopis i jezik pre-pisivača naše ljekaruše usporediti s jezikom dalmatinskih pi­saca toga vremena, i to tako da ćemo slijediti, uglav­nom, onaj red kojim je o tome govorio Tomo Maretić u opsežnom radu "Jezik dalmatinskih pisaca XVIII. vijeka",[95]navodeći primjere iz djela mnogobrojnih da­lmatinskih pisaca.[96] Naš prikaz jezika ove ljekaruše manje će biti podrobna analiza, a više nova građa, koja može poslužiti kao prilog studioznom proučavanju je­zika toga vremena.

Slova naše[97] bosančice umnogome se podudaraju s onima što su u upotrebi u Splitskoj nadbiskupiji toga vremena (npr. slova a, b, g, d, ž, z, i, k, m, r, j, đ).[98] Za glasove ć, đ upotrijebljen je svugdje isti znak, slovo o vrlo rijetko je obilježeno kao omega( ) (str. 1, 9, 58, 60).[99] Glas j naš prepisivač bilježi ovako , a vrlo često uz njega dopiše još slovo i, koje je tu bez ikakve glaso-vne vrijednosti (npr., vojiskami, najiprvo, kojoji, jednoji...). Glasove lj i nj piše kao l i n (bez umekšavanja, bilo "jatom", bilo slovom i), poluglasa nema, niti pose­bnih grafema ju i je, niti ima grafema  (št) - redovno piše dva grafema, i š i t, a samo vrlo rijetko napiše , ali mu i tada to nije oznaka za št, nego za š (6, 45) Samoglasno r nikad ne piše ni kao ar, ni kao er, nego samo grafemom r. Vrlo rijetko piše udvojene suglasnike: čorbbu (65), llune (16), a ispušta zadnje slovo u proklitici kad iduća riječ počinje tim istim glasom: o(d) dva (67), o(d) dalaka (66), i(z) zemlje (75), d(o) obrva (34), p(o) očiju (32), o(d) debele (86), na(d) dalake (66).

Što zbog nepažnje, što zbog nedovoljne vještine, on zna ispustiti slova (pa i slogove), ili, pak, umetnuti nepotrebna: plani(n)skoga (54), istuk(av)ši (56), v(e)oma (67), na(š)te srca (86), smr(t)i (26), kr(o)z (32), pog(i)bja (24), og(a)nj (59), na(đ)i (85), proždre (j)e (85), kokoja (79), na noozi (75)…

Uz rijetke izuzetke ne piše riječi etimologijski, ne­go dosljedno bilježi asimilacije i gubljenja suglasnika (i unutar riječi, i na granicama dviju riječi): teška (12, …), muško (30, …), oca (1), laška (14, 17), vazda (22), iskopavši (57), istukavši (57), isperi (57), ras­paraj (47), isuši (65, 79), istuci (31, …), zdvora (30), istok (24), z bilim (60)…; ali i: odkupi (5), iz njega (4), isčešljav (29), isčisti (74), želudca (32). Dosljedno bilježi izvršenu palatalizaciju i sibila-rizaciju.

Često nema granice među riječima, piše ih sas­tavljeno. Nema nikakva kri-terija u pisanju enklitika i proklitika i nerijetko ih piše zajedno s riječima uz ko-je stoje: akolise (16), iznjega (6), razbijga (43), ugrlu (44), ivinu (54), odglista (55), nakojojsu (77)… Futur I. piše na dva načina: uzeće se (25), čućeš (30), praštaće (30), izaće (30), rastopiće se (60, 61), te: biti će (3, 6), postaviti će (5), imati će (5), zvati će (7), ispasti će (48).

U dalmatinskih pisaca mnogo je češći oblik par­ticipa na -io, nego na -ija (Maretić, str. 180) - u nas također: učinijo (4), slomijo (83), bijo (60, 61), ali i popija (66).

Glagol rasti u dalmatinskih pisaca ima u korjenskom slogu obično glas e, ali i dosta potvrda za a (180)[100] – u nas je češći ovaj drugi oblik: rastu (49, 84), narasti (84), rastuće lune (13, …), no zaresti (68), obreste (48).

Kao i u dalmatinskih pisaca (181) i u nas glagol jesti susrećemo u oblicima jisti (52), jidi (46, 47), jideš (52). I u njih (181) i u nas riječ jelen je u obliku jelin (87).

Posvojni pridjevi su u njih običniji na -ji, ali ima potvrda i za -iji (182), a u nas imamo samo na -ji: kokošji (32), divji (32, …), bravji (66), mravji (84), božji (88), a jedanput: božemu (9). U njih je malo primjera za o umjesto e iza palatala (182), u nas je obrnuto: činjenjem (5), zabilježenjem (5), ježevina (77), mužem (77), lučem (85), ali poljom (16), te ocem (1, 5) i carev (24, 29).

U dalmatinskih pisaca, kao i u nas ikavska je zam­jena starog "jata". U nas su odstupanja vrlo, vrlo rijet­ka: koren (54), vre (76) - prezent glagola vreti, te uvre (76). U njih je particip na -ao običniji nego na -a, koji je također prilično zastupljen (185), a u nas je samo na -ao: prisikao (82), došao (4).

U njih ima potvrda za oblike s izvršenim i s ne­izvršenim jotovanjem (185, 191, 196, 198, 201-203), u nas je svuda provedeno osim u slučajevima bj, tj, vj: pogubja (11, …), pogibja (12, …), uzetje (14, 75), prolitje (10, …), mravji (84), divji (43, …), zdravje (16), ali i: piće (8), stavljaj (36).

Umjesto skupa st i suglasnika s u nas imamo c: caklo (31), cice, tj. sise (76), za što ima i u njih potvrda (186). I u njih u riječi dažd obično otpada d na kraju (186) kao i u nas: daž (22, 75) a svugdje pridjev daždev (10, …). Umjesto hv u njih je f (188), u nas v: vala (83), a i f se u nas zamjenjuje sa v: Šeravin (1), Ravajel (2), Vranč (8, 9), šavran (34), kara(n)vil (35). U prilogu gdje oni često ispuštaju glas g (185), u nas imamo i jedne i druge oblike: gdi (8, 27, 60), di (3, 8, 9, 29, 73), te gdigodi (5).

U upotrebi glasa h u dalmatinskih pisaca vlada veliko šarenilo (189, 190), u nas toga glasa, po pra­vilu, nema. Izuzetno rijetko je zamijenjen drugim gla­som: od zaduje (48), arkanđelom (2), bruk (49).

Između dvaju vokala umeće se slovo j i u njih (189.-190) i u nas: škorpija (17, …), neprijateljske (4), Marija (8), apija (32), bijana (30, …), poslija (44, 46), popija (66), Marijom (2), lušijom (41), gnjijo (72), bijo (61), dijo (43, 76), ali i dio (87), uijo (67), učinijo (1, 4), kalajisanu (37), Ravajelom (2), izraj-elskije (7), Marije (6), naročitijem (26), nejima 78), ali i neima (77, 79).

U pisanju imperativa u nas nema dosljednosti. Na­ći ćemo imperativ istog glagola u različitim oblicima: pi (44, 45, 48, 49, 63, 64), pij (45, 49, 61, 63, 70, 72.. 82, 84), piji (54, 65, 86); privi (30, 44, 59). privij (30, 43, 59), priviji (39, 82)… (pod­jednak je broj upisa na -j i na -ji). Ni u dalmatinskih pisaca u pisanju imperativa nema dosljednosti (191). U njih nema dosljednosti u pretvaranju l u o (192.-193), u nas je promjena svugdje izvršena: dio (87), prisikao (80), anđe-om (2, 5), đavaoskim (1, 4, 5), zasidaocem (5).

Nema dosljednosti u pisanju skupova pš, ni u njih (197), ni u nas: pšenica (14, …), šenični (55, 59), čelica (43). U nas je uvijek ost (44, . . ), u njih uz taj oblik susrećemo i ocat (197). Oni podjednako upotrebljavaju i oblike sa št i sa šć (200), u nas su češći sa št: sirište (47, 78), svezalište (5), našte srca 45.. …), ali prišašće (11, 13).

Oblici odnosne zamjenice i ko i tko u nas su upo­trijebljeni po sedam puta: ko (36, …), tko (37, …). te niko (14).

U imenica muškog roda, kao i u dalmatinskih pi­saca (207), i u nas je vrlo česta kratka množina: vitri  (10, …), gradi (12), nedugi (24), vuci (24), rati (24), vitezi (28). U dat. mn. u nas su kao i u njih (210, 211) oblici na -om (-em): plodom (11, …), dvoranom (14), skotom (14, 24), volom (15, …), muževom (15, 23), gradovom (26, 27), volarom 26, 27), ljudem (11, 24, 26), zasidaocem (5). U nas nema dativa s nastavcima -ima (-ovima), niti -im. U nas je instru-mental mn. s nastavkom -i: za posli (55), s krizi (4), kolači (55). Nema u nas oblika s nastavcima -ima, -im, -om, -mi, kojih u dalmatinskih pisaca ima (212, 213).

Od imenica srednjeg roda u nas je upotrijebljena u dat. mn. samo jedna, i to u obliku žitom (15), u instr. mn. dvije: pod očiju (34) i pod rebri (48), a u lok. mn.: po leđi (44), u prsi (48), po jajci (78), na očiju (30, 34), u ušiju (34).

Od imenica ženskog roda koje svršavaju na -a, u gen. mn. s nastavkom -a su: poglavica (16) i strana (27), a bez nastavka je tikav (49). U dat. mn. s nas­tavkom -am su: goram (16), korabljam (22), pšenicam (29), a s -ami: pšenicami (14, …), vojskami (16). poglavicami (29) - u nas nema primjera s nastavkom     -ama. U lok. mn. s nastavkom -am: u goram (23), a s  -ami: na ovcami (12). Nema u nas oblika s nastavcima -ah i -ama. Instr. mn. u nas je s nastavkom -ami: zloćami (5), opačinami (5). Oblika s drugim nastavcima nema.

U imenica ženskog roda na suglasnik u intr. jed. nema oblika s nastavkom -i, nego samo s -ju: ričju (8), solju (38), a u instr. mn. -ima: bolestima (5) i -i: bolesti (2).

U dalmatinskih pisaca čest je oblik neodređenog pridjevskog vida (223), u nas su podjednako česti oblici i neodređenog i određenog vida. Ako su oblici određenog vida, onda je redovno nastavak u gen. jed. -ga: širokoga (44), maloga (53), ... U dat. jed. nastavak je -omu: jakomu (25), mnogomu (28) i -emu: Božjemu (5). Primjera s nastavcima -om i -ome u nas nema. U lok. jed. u nas je nastavak -om: bilom (44, 80) i -omu: bilomu (42, …), a instr. jed. nas­tavak -im: sretnim (2, 7), blaženim (7), bilim (60). I u nekih dalmatinskih pisaca pridjevi mnogi i veliki u nom. mn. imaju izvršenu sibilarizaciju (225), u nas također: mnozi (12, 24, 28), velici (25, 27), ali i mnogi (13, 23),  te u instr. mnozim (22, 24), velicim (22).

Lične zamjenice u našem tekstu mnogo su češće upotrijebljene u kraćim oblicima. U instr. zabilježen je oblik nami (16). Odnosnu zamjenicu redovno imamo u obliku koga (67, …), nikad kojeg(a).

Glagolski prilog sadašnji u nas se uvijek svršava na -ći: kisnući (30), spa-vajući (35), padajući (4), ostavljajući (86), a često dobiva značenje pridjeva i deklinira se: rastuća luna (13, …), soduća luna (13, …), kao i u dalmatinskih pisaca (1, 2).[101] Glagolski prilog prošli u nas se svršava i na -vši: smišavši (31), stukavši (31, …), iskopavši (57) i na -v: postav (77), primisiv (67). Nema pri-mjera da je upotrijebljen kao pridjev.

Infinitiv se uvijek svršava ili na -ti ili na -ći, osim u dva primjera: začet (78), rodit (80).

U nas se pridjevi nerijetko upotrijebe kao samos­talne riječi, s imeničkim značenjem, kao i u Dalma­tinaca (53), npr.: ove svete (8), starim bolest (12), pri-mudrim smetnja (26), neka stoji na kalajisanu (37), koja muško doji (30, 31).

Glagol moći u prezentu u nas imamo i u obliku more (49, 54, 61, 68, 77, 80) i može (5, 6, 8, 64).

Veznik jer u nas nalazimo u obliku jere (5), vez­nik te u obliku tere (65, 66, 79), veznik pa u obliku pak (65, 66) i paka (31), veznik ili u obliku ali (80, 82, 83).

Podrobna analiza sintakse pokazala bi velik utjecaj latinskog i talijanskog jezika na našeg prepisivača. Navedimo samo tri primjera rečenične kons-trukcije: "Sva koja godi uzme činiti biti će svaka napridna" (6), "Daj ga izisti na koga sumniš" (71), "Čini zlo meso izisti, a novo narasti". Redovno upotrebljava prijedlog od s genitivom umjesto o s lokativom: zapis od plača (1), od zatvo-renja (47), od bisna psa (67). . .

U leksiku naše ljekaruše ima dobar broj romanizama (klak, lušija, luna, ost, tj. ocat, parta, unca, guta, malkalduk), te grecizama (stomak, škorpija, gos-tarica), no i orijentalizama (kašika, karanfil, melem, šafran, tava, bašica, čorba, ćurkut, dalak, dram). I po tim tuđicama, i po svemu što smo vidjeli iz usporedbi jezika našeg prepisivača i jezika dalmatinskih pisaca toga vremena, dalo bi se zaključiti, kao što smo već rekli, da ju je mogao prepisati s dalmatinskog pred­loška čovjek iz kraja gdje se dodiruju Dalmacija i Bosna i da je u tekst s kojeg je prepisivao unosio i elemente svojega užeg zavičajnog jezika.

Dodigov rukopis umnogome ima odlike bosančice kojom su se služili dal-matinski autori, i po obliku slova i po tome kako su slova slagana u riječi, a riječi u tekst. Lako je to uočiti usporedimo li Dodigova slova s onima koja u dalmatinskih autora registrira Benedikta Zeić-Bučan.[102]

 

* * *

U našem notesu osim Jadre Dodiga, vidjeli smo, bo­sančicom su pisali još jedan Luka iz Miša nepoznatog prezimena, Tadija Repov s Grgurića i Ivan Ivković iz Zagoričana, te Gavro Jovanović "hristjanskom" ćiri­licom. Latinicom je pisao samo Ivan Ivković, koji je na jednom mjestu zapisao i jedan alhamijado fragment (arapskim pismom na svom materinskom jeziku). Svi odreda bili su to samouci, koji su se jedva služili pismom. Pa i takvi jedva pismeni ljudi bili su u to vrijeme velika rijetkost u livanjskom puku. U takvog čovjeka gledalo se s velikim poštovanjem, pa, gotovo, i strahopoštovanjem, te još ako je imao i ovakvu knji­gu ljekarušu (neki su je bosanski franjevci zvali i hećimuša), i ako je bio u nju dobro upućen, znao je bajati i proricati, pa je često držan, maltene, za mudraca. Puk je ove knjige zvao stolitnjacima. One su čuvane baš kao da su i same amajlije neke vrste - u njihove tajne nije svatko imao pristupa. Spomenut ćemo samo jedan primjer.

Do Drugoga svjetskog rata u Vidošima je živio samouki pismeni starac Pero Mandić - Rajan (1853-1941),[103] koji je imao stolitnjak, u koji je mnogi vjerovao kao u kakvu svetinju. K Rajanu se išlo po savjete i da se čuje mudra ri-ječ. Nažalost, evo već pola stoljeća kako se tom njegovom stolitnjaku izgubio trag. Rajan je sin Josipa Mandića, najvjerojatnije onoga Josipa, kojeg je u ovu našu ljekarušu prije 170 godina zabilježio nje­gov komšija s Grgurića Tadija Repov. I Tadija je mo­rao biti ugledan domaćin kad se kao samouk mogao služiti ovom ljekarušom, čitati recepte i davati neukom puku savjete.

Vrijeme stolitnjaka i ljekaruša je iza nas, no ne bi bilo dobro na to vrijeme gledati nadmeno, s nekakvih naših sadašnjih "visina", kao na nešto što je manje vrijedno ili je bez ikakve vrijednosti. Prava mjera na­šeg odnosa i prema tom vidu naše baštine bit će ako na to gledamo ne samo suho racionalno nego i s nešto više i duše i srca, s punim razumijevanjem svega što je odlikovalo i tu sre-dinu i to vrijeme. Konačno, to smo oni mi kakvi smo bili jučer.

Na ovu ljekarušu, prema tome, ne treba gledati samo kao na prvorazredni izvor naše pučke primitivne medicine[104] nego i kao na dragocjenu građu za pro­učavanje našega jezika, običaja, vjerovanja, raznolike narodne predaje. Jednom riječju, pred nama je etnogra­fski dokument velike vrijednosti.

 

 

BOOKS OF POPULAR MEDICINE FOUND IN LIVNO

 

A manuscript of an old book of popular medicine written in Bosančica (Croatian version of the Cyrillic script) is kept in the Franciscan monastery at Gorica in Livno. This notebook, sized 13.5 x 9 cm, before being brought to the monastery by Father An­đeo Kaić, had been in the possession of Nino Ivković of the village of Zagoričani. More than 150 years ago it had been the property on Nino's great-grandfather Ivan, who had been a nephew of Father Jozo Ivković, the last Glagolitic priest Livno, who had exclusively written in Bosančica. The said Ivan, who mainly used the Latin script, but Bosančica as well to a certain extent, wrote down in the notebook that it had been given to him by Ante Akrap, who had moved to Zagoričani from the village of Voštani. Before Akrap the owner of the notebook was apparently a Tadija Repov of Grgurić. In 1816 the latter put down the following note in Bosančica: "These books had been found by a woman in Duvno and given to the deceased Tomo Struić, and were thereupon given by Stipan, Tomo's son, to Tade Repovljev." At the beginning of the 19th century the Struić family lived in the village of Miši. It was at that time that certain Luka (he omitted his surname) made notes in Bosančica, mentioning numerous names of his neighbours and the amounts of money apparently owed to them or by them.

All the motes were subsequently made and are a clear indica­tion that the notebook had changed hands, places and owners. At the end of the text (p. 88 according to our designation since it had not been paged at all) the author wrote: "Jadre Dadiga finished this book on the 24th of the month of June for all to know." A note made by Gavro Jovanović in the middle of Jadre's text shows when and where he wrote: "Čelebić in 1815". We have not suc­ceeded in identi-fying Jadre, but he must have made an error in spelling his name: his surname must have been Dodig.

The notebook consists of several parts: various notes, fortu­ne-telling associated with Christmas time, a sort of thunder calen­dar, a horoscope and instructions and prescriptions dealing with cures for various diseases. It has been confirmed that it has simi­larities to the text of another medicine booklet, the one published by V.Jagić in 1878, but the direct original source has not been established with any certainty. The most similarities, and in places even identi-cal passages, can be found in comparison with a medicine booklet publi-shed by Father Mate Vuletić in the latter half of the 18th century, which is kept in the library of the HAZU (Croatian Academy of Arts and Science).

Out of 118 prescriptions for curing various diseases and com­plaints, the majority deal with diseases of the eyes (14), urination (8), infertility (5), wounds (5), diseases of the head (4), and ears (4). There was an obvious attempt to classify the prescriptions according to the sorts of diseases. Various medicinal herbs are recommended, as well as medicines of animal origin and some other substances.

The author is consistent in his use of the ikavian dialest which is characteristic of the South of Croatia. The script in Bosančica (as has already been said, it is a Croatian version of the Cyrillic script), which was at the time used all over the Archdiocese of Split. The language is very similar, almost identical to the one employed by Dalmatian writers of the 18th century. From the lexical point of view, the language abounds with words of both Italian and Turkish origin, which could lead one to a conclusion that this book could have been copied from a Dalmatian original by someone living in the border area between Dalmatia and Bosnia, using elements of the vernacular, i.e. his native dialect.

The medicinal book of Livno is a first rate testimony to our primitive folk medicine but, in addition, it is also a valuable source for a research of customs, beliefs, tradition and language of the area. Therefore it represents an ethnogra-phic document of great value.

 

 

 

DIE "LJEKARUŠE" AUS LIVNO /NOTIZBUCH/

 

Das frnziskanische Kloster an der Gorica in Livno bewahrt die Handschrift einer alten "Ljekaruša" die auf "bosančica" /kroatische Kyrillik/ geschriben wurde. Dieses Notizbuch /13,5 x 9 cm/ bevor es Fran. Anđeo Kaić in das Kloster brachte, war bei Nino Ivković aus Zagoričani. Vor mehr als 150 Jahren wahr sein Besitzer Ninos Urgroßvater Ivan, der Neffe des letzten glagolitischen Priesters aus Livno, des Don. Jozo Ivković, der auschließlich auf "bosančica"-chrieb. Dieser Ivan hat im Notizbuch vermerkt /er schrieb auf Latainisch aber auch etwas auf "bosančica"/, daß er das Notizbuch von Ante Akrep, der nach Zagoričanae aus Voštane übersiedelte, lekommen hat. Vor Ante Akrep war der Besetzer des Notizbuches Tadija Rapov aus Grgurić der im Jahre 1816 ins Notizbuch auf bosančica" eingetragen hat: "Dieses Buch fand eine Frau in Duvno und übergab es Tomo dem varstorbenen Strujuć und Tomos Sohn Stipan gab es Tade Rapovljev. Die Familie Strujić hat am Anfange des 19 Jahr- hunderts in Mišima gelebt. Dann hat irgeneiner Luka /seinen Namen hat er nict vorgemerkt/ in das Notizbuch auf "bosančica" die zahlreichen Namen seiner Nach­barn, denen er oder sie ihm schuldeten, eingetragen. Das sind alles dei nachträglichen Eintragungen woraus man sehen kann wie das Notizbuch seine Eigentümer wechselte und von Ort zu Ort wan­derte.

Am Ende des Texes der "Ljekaruša" / Seite 88 nach unserer Seitenzäh-lung die Seten sind im Text nicht bezeichbnet/schreibt der Verfasser: "Das Buch hat Jadre Dadiga am 24sten Juni beendetman soll es wissen. "Wann und wo hat Jadre geschrieben, ist aus den Vermerken von Gavro Jovanović sichtbar /Mitten in Jadros Text/ :"1815 in Čelebić." Wir konnten nicht Jadro indentifizieren, "aber es ist möglich, daß Jadro beim schreiben seines Namens einen Fehler ma-chtees wäre Jadro Dodig gewesen.

Die "Ljekaruša" besteht aus einigen Einheiten: den Vermerken, Wahrsa-gen mit Weinachten verbunden, Donnergott, Horoskop und hienweisen wie auch Rezepten zur Behandlung von Krankheiten. Wir haben festgestellt daß dieser Text in einigen Teilen die Ähnli­chkeit mit dem Text der "ljekaruša" der durch V. Jagić 1878 ve­röffentlicht wurde, hat. Wir haben nicht festgestellt was als der direkte Ursprung unserem überschreiber diente. Die größte Ähnli­chkeit/im einigen Teilen auch eine rechtige übereinstimung/hat unser Text mit  der "ljekaruša" von Don Mate Vuletić, aus der zweiten Halfte des 18ten Jahrhunderts, die im Archiv HAZU Zagreb/Ia 23/ aufbewahrt ist. Unter den 118 Rezepten für die Be­handlung der Krankheiten, die meisten über Augens-chmerzen/14/, dann über Harnschwirigkeiten /8/, Sterilität /5/, Kopfkrankheiten /4/, Ohren /4/, Wunden (5). Es ist sichtbar daß die Rezepte nach den Krank- heitsarten eingereiht waren. Am Anfang sind die Krankheiten der Augen, dann Ohren, Zähne, Kopfes...

Als Medikamente werden die verschiedenen, heilenden Pflan­zen, Medi-kamente tierischer Herkunft und andere heilsame Mittel empfohlen.

Der Autor war ein beharrlicher "ikavac" (Kroatisehes Dialekt) Er schrieb auf "bosančica", die für das Erzbistum von Split aus dieser Zeit charakteristisch war. Seine Texte übereinstimmen spra chlich mit der Sprache der dalmati-nischen Autoren des 18en Jahr­hunderts. Lexikalisch gesehen sind viele romani-sche genauso wie die orientalischen Elemente inbegriffen. Nach den sprach-lichen Eigenschaften könnte man behaupten, daß jemand aus dem Gre­nzgebiet zwischen Dalmatin und Bosnien und Herzegovina diese "ljekaruša" aus einer dalmatinischen Vorlage abgeschrieben hat, und auch die Elemente seiner enge-ren Heimatsprache in dem Text eingetregen hat.

Die "ljekarusa" aus Livno ist ein erstklassiger Beweis unserer primitiven Volksmedizin, aber sie enthält auch die kostbaren Ele­mente für die Forschung der Bräuche, des Glaubens, der Volks­tradition, der Sprache.Es ist ein etnogra-phisches Dokument gro­ßen Wertes.

 

I.

 

Zapis od plača.[105] Na gori (…….)koj oje (sic!) u gradu Jevežu (....…) spava 7 sveti to jest (………an + Makoč + Ivan + Šerav(..) + Koštadin + Gospodin Isu(...)t koji si učinijo odspavati (…) 7 sveti +  učini ov(o)ga svoga ili služb-enicu tvoju N izbavi ti od svakoga zla s( t)ra i drtanja grča bojazni[106] plača i vapaja takojere gospodin Isukrst  +  ti učini izbaviti ovoga ovoga[107] slugu tvoga aliti službenicu tvoju  +  od svakoga poruganja đavaoskoga i neprijateljskoga oblasti  +  +  + U ime Oca i Sina (………) svetoga. Amen.[108]

Zapi(........) od plača N.[109] Zaklin(………)m Rakaelovi Š(………) kajelovo t(………)la štono po(………) našega………)

 

 

II.

………...) plača u sebi a ti  đa(………)upi. Amen.

(…..) u koje žene suviše kr(..). Upiši IN(.)Ž sin Marije zaklinjam. tebe bolesti materinskmi  +  Ocem  +  Sinom +  i Duom Svetim  +  blaženom svetom vazda-divicom Marijom  +  i svetim Ravajelom arkanđelom  +  i svetim Krstiteljem.  +  12 apoštola  +  (………)[110] i svi(………)[111] i svetim Ver(………)[112] (.)vetom Mart(………) om[113] Gospodino(………) kom Mosiev(………) zemsljsko(………...)

 

 

III.

Tisno Misto i s Tigom rikom, Jorodanom[114] da se pov­rati u misto naravno i u službenice svoje N i da (j)oj ne imaš dosaditi više od naravnoga običaja. Ni više ni niže. U ime Oca i Sina i Dua Svetoga. Amen + svet Bog svet jaki + svet i neumrli + i biti će kakono drvo koje usađeno kod vrutka vodeni mista njegovi neće isteći svakojako di budu činiti biti će napr(i)dan. Amen.

 

IV.

Zapis koga sotona napastuje aliti od makalduka. Isukrst kraljev došao je u miru Boga i čovika. Učinio jest krst. Nećete uzeti iz njega rič putu i njena jest (sic!) dobiva u nas + Isukrst dobiva + Isukrst kraljuje + Isus zapovida + Isus i neka t(e) oslobodi svake napasti đavaoske i neprijateljske oblasti. Ja jesam (s) križi +  Isusovi. Zapovidam o drveta svetoga protiva bolesti upadaući podasvim (sic!) ostalim suđanim bolestima +  i protiva svemu mogustvu đavaoskomu i slugama njegovim

 

V.

i protiva svim zloćami i opačinami  +  svezalištem  +  zabiliženjem  +  i činje-njem  +  nepravednim   +   i neo­brađenim ozasidaocem čovičanskoga plemena   +   valja da se bojiš jere posveti križ  +  svoje odkupi a nas Isus od oblasti sva-ka napastovanje đavaosko ostavite ovo stvorenje božje  +  zaklinjam te svaka sablazni đavaoska imenom imenom vičnjega Boga spasitelja našega. Isus ime vazda Blažene Divice Marije da ništa od sada nauditi ne možete ovomu stvorenju božjemu gdi godi bi bilo ovo pismo ili kod njega svru nemoćni ruke postaviti će imati će dobro  +  anđeom  +  žija (sic!)  +  užioži (sic!)  +  (o)t vraga  +  svet Bog  +

 

VI.

svet Bog  +  svet jakim biti će kakono drvo usađeno kod vrutka vode i list njegov neće isteći. Sva koja kodi[115] uzme činiti biti će svaka napridna. Amen.

 Zapis koja žena ne može začeti diteta. Inkiž kinu (sic!) Blažena Divice Marije Bog i čovik došao je u miru učineći jest. Nećete uzeti iz njega r(i)č. Put učinjenja jest i pribiva u nas  +  Isus dobiva  +  Isus kraljuje  +  Isus zapovida  +  Isus neka se

 

VII.

smiluje tebi i da ti što (o)ćeš  +  U ime  +  Oca i Sina i Dua i Svetoga. Amen. Upiši slmi (sic!) Beta kvit Dominum. Neka te blagosovi Gospodin i neka te čuva i neka ti ukaže obraz svoji i neka se smiluje tebi i neka ti dade mir i neka ti i zvati će ime moje svru sinova izrajelskije i ja ću blagosoviti nji  +  Amen.[116]

Molitva od prisanutja krvi i ml(i)ka. Zakletva. Zaklinjam tebe blaženim jedinim Bogom živim, Ocem i Sinom i Duom Svetim i svetim

 

VIII.

i svetim dvorom nebeskim da dođe u prsi i u žile svekolike piće rabi božjemu ili rabu božjemu. Reci gom piše (sic!)[117] Iđaše Svetom gorom Sveti Vranču i reče mu Sveta Divica Marija kamo iđeš Sveti Vranču. Ovo iđu u Svetu goru gdi su razlike bila da svaku ričju svete Gospe na prsi i na žile rabi božemu i reci ime koje piše i di ćeš staviti ove svete. Mliko umisto ova će i da veće ne može pomanjkati u mistu u svojemu i u žili svojoj

 

IX.

kakono ne manjka rike u ajeru svake rike vode po zakletvi posvete[118] Dive Marije i po bilu Svetoga Vranča tako da ne manjka mliko u žili svojoj i di stoje ove svete moći. Amen.

Zapis od pomame. Napiši ove riči na tri parte liba i podaji ima izide oni čovik ko iliti išto ino.

Zapis od pomame i od zmijeNapiši ove riči na dno čaše i uliji vode tere mu podaji piti.

Ooži joaš  +  uši ušijat  +  i poštašiš prožupan   +   kagikana  +  kagaka  +  ka-rata  +  pagaka  +  rata  +  Ezus Marija  +  krukrade. Podaji nek izide.

 

 

X.

Vrančeta veriga erzava.[119]

 

                                                             *

                                                          *    *

 

Kad je Božić u nedilju[120] to je zima dobra i sična, lito dobro, prolitje vedro, lipo, daždevo, vitrena žetva,  žetva  vedra, jesen daždeva, vina na mista tako, voća, meda dosta, pozna žita dobra, u ljude mnoge nemoći i ospice i groznice napražite, nemoć, mladoji dici smrt i skotu mnoge nemoći (vidi sliku 6).

 

Kad je Božić u ponediljak to je zima dobra i vitri mnozi, žetva dobra, jesen dobra, u ljude mnoge

 

XI.

nemoći i mriti, čeljadmi pogubja.

 Kad je Božić u utorak to je veli snižna voda velika, prišašće plodom i pogub-ja, prolitje daždevo, žetva sua, dobra meda i mnogi skutu[121] nemoć, litina posku-pa, vode mnoge.

Kad je Božić u sridu to je zima zla, prolitje daždevo, skupa žetva sua i vitri, vode mnoge, daždeva, ljudem smrt, mnoga skutu[122] pogibja, žita po(s)kupa.

Kad je Božić u četvrtak zima je dobra i laka,

 

XII.

prolitje vedro i voća mnogo, žetva sua i vitrena, sva žita dobra, meda dosta, vode vije (sic!) velike i gos­podi m(n)ogoji pogibja.

Kad je Božić u petak to je zima teška, žetva vedra, meda pomalo, vode velike, bolesti i nemoći napražite, dici smrt posli vode prisanutja.

Kad je Božić u subotu zima je napražita, žetva vedra, žita poskupa, starim bol-est i smetnja, ovcami pogibja, vode pomalo i padaju gradi mnozi.

 

XIII.

Kad je Božić u utorak to je veli snižna voda, veliko prišašće plodom i pogubja, prolitje daždevo, žetva sua, dobra meda i mnogi skutu nemoć, litina poskupa, vode mnoge.[123]

 

Kad je Božić u četvrtak zima je dobra i laka, prolitje vedro, voća mnogo, žetva sua i vitrena, sva žita dobra, meda dosta, vode vije (sic!) velike i gospodi mno-goji pogibja.[124]

 

G r o m o v n i k [125]

 

Miseca sičnja ako po(g)rmi rastuće lune, to dobro kaže za (s)ve, ako li soduće lune pogrmi, to svemu obilje kaže. Ako li se potrese, to svaka sidba dobra.

 

XIV.

Ako li potutnji, tad na snig.

Miseca veljače ako pogrmi rastuće lune ili soduće lu­ne, to svemu obilje kaže. Ako li potutnji, to mnogu smrtnu vojsku kaže.

Miseca laška ako pogrmi rastuće lune, to (p)ravim dvoranom radost kaže, lju-dem mnozim s(m)rt i skotom. Što soduće lune pogrmi, to jezu u ljude kaže. Ako li iglade (sic!). Ako li se potrese, to pozna s(i)dba i zobi.

 Miseca travnja ako pogrmi rastuće lune, to niko kaže nemoć u ljude i pše-nicami uzetje i na sva žita dobra i voća poskupno. Ako li soduće lune pogrmi, to je nemoć napražita u ljude kaže. Ako li se gri i glad (sic!). Ako li se potrese, to žito poznim i voću uze­te(...) sad kaže.

 

XV.

Miseca travnja ako pogrmi rastući lune[126]

Miseca svibnja ako pogrmi rastući lune, to vitri i po­moći pšenicami i volom trude kaže, a što soduće lune pogrmi, to mnoge nemoći, napražite groznice, os-pice, srčane nemoći kaže, mnogoji dici upadak, poznim ži­tom dobro kaže, skotu jeza i nedug kaže, a što li potutnji, to nike velike staje u zemlji kaže. Ako li se potrese, to pravim muževom smrt kaže.

Miseca lipnja ako pogrmi rastuće lune, to mnoge ne­moći kaže i niko zlo veliko pokazuje. Zašto li soduće lune pogrmi, to

 

XVI.

u svemu obilje kaže. Ako li potutnji, to sve zlo kaže.

Miseca srpnja ako pogrmi rastuće lune, to svemu, obi(lje) kaže za sve i zdravje, a caru smetnja i smrt i gospodi mnogoji i pšenicami i sičivu obilje kaže. A što soduće lune, to rane snige kaže i goram i poljom. Ako li potutnji, to prominu mnogoji gospodi izabranoji. Ako li se potrese, to poglavica smrt i vojskami metež kaže.

Miseca kolovoza ako pogrmi rastuće lune, to poglavicami nemoć i vojiskam pogibja, i nami i četveronožju smrt, i volom.

 

XVII.

A što soduće lune[127] pogrmi, to svemu dobro kaže. Ako li se potrese, to metež i (s)mrt kaže.[128]

*

*    *

 

Miseca veljače[129] (1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17) divca, (19,20,21) omuta, (22,23) škropija, (24, 25) strilca, (26,27) koziroga, (29,30) mokroša[130]

Miseca laška (1,2) riba, (3,4,5,6) junac, (7,8,9) bli­zanac, (10,11) rak, (12,13) lav, (14,15,16) divca, (17, 18,19,20,21), škropije (22,23)

 

XVIII.

st(r)ilaca, (24,25) kozirog, (26,27) mokroša, (28,29) rib

Miseca travnja (1,2) ovan, (3,4) junca, (5,6) bliznaca, (7,8,9) rak, (10,11) lav, (12,13) divca, (15,16,17) omute, (17,18)[131] škropija, (19,20,21) strilaca, (22,23) kozi­roga, (25) mokroša, (26,27) riba, (28,29,30) ovaci (sic!) r

Miseca svibnja ako pogrmi rastuće lune[132] (1,2) lunca,[133] (3,4) blizanca, (5,6) rak, (7,8,9) lav, (10,11) divca, (12,13) omute, (14,15,16) skoropije, (17,18) strilca, (19,20,21) koziroga, (22,23)

 

XIX.

mokroša, (24,25) riba, (24,25) ovana,[134] (28,29) lunac (sic!)

Miseca lipnja (1,2) blizanca, (3,4) raka, (5,6) lav, (7,8, 9) divca, (10,11) omute, (12,13) skoropija, (14, 15,16) strilaca, (17,18) koziroga, (19,20,21) mokroš, (22,23) riba, (21,25) (sic!) ovan, (26,27) lunac, (28, 29,30) blizanac

Miseca srpnja (1,2) rak, (3,4) lav, (5,6) divac, (7,8,9) omute, (10,11) skoropija, (12,13) strilac, (14,15,16) kozirog, (17,18) mokroša, (¡9,20,21) riba, (22,23) ovan, (24,25) lunac, (26,27) lunac,[135](26,27)

 

XX.

blizanac, (28,29,30) omute

Miseca kolovoza (1,2) lav, (3,4) divca, (5,6) omut, (7,8,9) škropi, (10,11) st(r)ilaca, (12,13) koziroga, (14, 15,16) mokroša, (17,18) riba, (19,20,21) ovan, (12, 13)[136] (22,23,24) lunac, (26,27) blizanac, (26,27) rak,[137] (27,28,30) lav[138]

Miseca rujna (1,2) divca, (3,4) omuta, (5,6) škropija, (7,8,9) strilaca, (10,11) koziroga, (12,13) mokroša, (15,1i6,17) riba, (18) ovan, (19,20,21) lunac, (22,23) divac, (24,25) rak, (26,27) lav, (28,29,30) divac

Miseca listopada (1,2) omute, (3,4) škropije, (4,5) strilaca, (7,8,9) kozirog, (11) mokroša, (12,13) riba, (14, 15,16) ovana, (17,18,19) lunac, (20, 21) blizanac, (22, 23) rak, (24, 25) lav, (26, 27) divac, (28, 29,30) [139]

                                              

XXI.

Miseca studenoga (1,2) škropija, (3,4) strilaca, (5,6) koziroga, (7,8,9) mokroša, (10,11) rib(a), (12,13) ovan, (14,15) lunac, (16,17) blizanac, (18,19) rak, (20, 21) lav, (22,23) divac, (24,25) omuta, (26,27) škropija, (28,29,30)

Miseca prosinca (1,2) strilaca, (4,4) kozirog, (5,6) mokroša, (7,8)

 

XXII.

riba, (11,12) ovan (12,13) lunac, (14,15,16) blizanac, (17,18,19) rak, (20,21) lav, (22,23) divac, (24,25) omut, (26,27) škropija, (28,29,30) strilac[140] Slava Bogu vazda budi.

 

* * *

Čislo koziroga. Kada pogrmi, daž kaže če(t)veronožju i caru mlava i nenavijet i rata nije, izabrane nikomu caru na istočnu stranu promina i gospodi glad na mista i smrt i mnozim, korabljam bura i pogibja velicim (...)

XXIII.

vom pogibja i neduge. Ako li[141] tres bude nisase (sic!) gladom umre.

Čislo mokroša. Ako pogrmi, obrane kaže i radost gos­podi i neduzi u ljude i obilje voća i živom pašu i u gorom medd mnogi i u carevu dvoru muževom iza­branim pogibja.

Čislo riba. Ako pogrmi, pšenicami kaže mlava kože (sic!) i bida i u Carigradu glad i pogibja i posli razum ustane[142] druge na druge siroina (sic!) naročitu zi-mu kaže i svemu obilje ranomu i mnogo vina

 

XXIV.

bude i volom pogibja i pernatomu i zviri pogibja. Ako tres bude, nedugi mnoge bude.

Čislo ovana. Ako pogrmi, to od istoka kaže plijene i ustrib, mnozi vuci budu i rati i jeze i pogibju kaže. Ako li tres bude, volom pogibja kaže.

Čislo junac. Ako pogrmi, to kaže pšenicam pogibja, kaže i radost carevu i na istok metež i siču veliku, druge na druge vo(..) uzdigne i caru bolezan i neduge i ljudem i skotom pogibja i na zapad neduge i mnozim.

 

XXV.

Ako li tres bude, znojeva i velika bida bude.

Čislo blizanca. Ako pogrmi, to pogibja i nedug u ljude kaže, ivuštemu[143] muka i pogibja bude i velika zima bude i svim plodom i jakomu sijonomu (sic!) tvoje vaslaje (sic!). Volom i mnozim muževom izv(r)ženje i pernatom pogibja. Ako li tres bude, nika strana uzeće se.

Čislo raka. Ako pogrmi, to vitri velici, izda mu sina i žita svaka, budu pšenice i ječmi, ispune se guvna na jednu str(a)nu (.)dzv(..) inutj(.) gladom (..)m mnogom

 

XXVI.

i zima teška i smr(t)i mnoge od sive(r)ne strane pogub­ja i caru nikomu pogubja. Ako li tres bude, razlučenje naročitijem muževom bude.

Čislo lava. Ako pogrmi, to gouvnomu (sic!) protu pije­nje i kraste čovikom i pogibja velika vasiljenim (sic!) stuga, stuga zemlji bude i ljudem pogibja. Ako li tres bude, to primudrim smetnja velika.

Čislo divca. Ako pogrmi, to volarom i gradom padnje caru ujeđipački zapadn(..) (mn)ozim

 

XXVII.

mlava i na zapad pomet biti, a bude kal pšenici i sočivu i po moru vitri velici i čoviku smrt i napast a (sic!) ljude. Ako tres bude, mnoze njeduzi ispune se i na-past i smrt bude.

Čislo divca. Ako pogrmi, to volarom i gradovom pa­danje caru ujeđipački stra-na mlava i na zapad pomet biti i budu kala.[144]

Čislo omutova. Ako pogrmi, to plijene i srču[145]kaže druge na druge podigne se i mnogo rana od zviri gdi budu

 

XXVIII.

mnogomu polodu (sic!) obavljene i piti (sic!) tomu mnozi pogubja i teška zima i rike mnoge budu i suša zemlji i vitezi nikolici poginu i na zapad vas glad i dignu se u mista svoja i četveronožju pogibja. Ako li tres bude, to smrt bude mnoga.

Čislo škropijevo. Ako pogrmi, to volom glad i siču kaže i pernatomu pogibja i teška zima i plodom poskupo sočivu na svaku stranu.

 

XXIX.

Sva zemlja glad dopade i vazišenje bude i zidanje carevu naglo ako bude.[146]

Čislo strilaca. Ako pogrmi, to pogibja i mlava bude i di poznim pšenicam i dru-gom plodu povi (sic!) bude i prist (sic!) zgore propalo ovi podlod (sic!) slavni povida i zima pozna pometa rastoč na pruzi zove se vasilene (sic!) pođu tomu u patke i rad (sic!) i radost mnoga vasileno bude ovcami pogibje.[147]

 

* * *

L i k a r i j e [148]

 

1. U koga se bili.[149]   Uzmi kiseloga krua maleno te e pogriji uljem i sru[150] ulja  stavi mrva čista pamuka paker pripiji.

XXX.

pamuk, a kru zdvora privi. Uvečer privij, a ujutru odvi i matni pamuk na oganj. Čućeš lako praštaće badlji na ognju. Tako dva tri puta privi i izaće.

2. Komu je bijana na očiju. Uzmi gnuša od goluba i malo kiseloga kamena i soka od brštana tere smišaji zajedno. Neka postoji jedan dan pak procidi kroz čistu krpu. Posli stavi u onu vodu, vrzi jedan dram i osam alpadika dram i malo mlika

 

XXXI.

ženskoga koja muško doji. Smišavši sve zajedno stavi u gostaricu i odonle pomalo stavljaji u oko ujutru i podne i večer.

3. Od bijane takor.Uzmi cakla i kiseloga kamena tere istuci vrlo na pra svako-ga po jedan paka posli vrlo pripeci i tije (sic!) odvrzi  žumance, a ono bilance
ispec onomnim praom tere uzmi čistu krpicu i st(....)ji u oko nikoli(..) (.)uta.

 

XXXII.

4.  Od bijane također. Uzmi kožicu od želudca ko­košjega, istari šećerom ledenim i sipaj u oči.

5.  Od bijane još. Uzmi zuba o(d) divjega prasca i ledenoga šećera i sve zaje-dno stukavši odnimi i sasipaj u oči.

6Komu oči poteku. Uzmi bukvic i stukavša pak kr(o)z čistu krpu izažmi i onim sokom maži.

Od otokli očiju. Uzmi korina od apija istari i učini kašu[151] p(o)očiju.

 

XXXIII.

8.  Od bijane na očiju. Uzmi mlika od žene koja prvo nije rodila dite nego najiprvo rodi dite i neka namuze u mušku jasnu i još jedan brabonjak gnuša, biloga cvita zelene kunice, tere sve zajedno smišaji u vuspu (sic!) neka provre zajedno u mliku pak zajedno navlači prem po bijanu za nikoliko večeri kada spati ležeš.

 

XXXIV.

9Komu oči suze. Uzmi kisela katikta i meda i bilanca od jaja tere to izm(i)šaj zajedno šavranom tučeno do­bro tere učini kakono melem. Toči tu potavu kada uve­čer oćeš spavati. Priveži dobro pod očiju d(o) obrva kakono neće spa(s)ti prikonoć. Oče potrnut bolest.

10. Komu je krv na očiju. Uzmi jedno zrno umena simena pak izvadi iz ua smole štono bude (u) ušiju i oblipi ono zrno u(..)iju

 

XXXV.

i stavi u oko i stisni te da ti oko stoji dan i noć.

11.  Komu oči suze. Uzmi bile ružice i karavila svakoga po dram i stuci na pra i još milodua istuci i smišaji sve zajedno i malo vode studene posli na čistu krpu spavajući nikolikrat zavi oči.

12Koga oči svrbe. Uzmi biloga vina i alpatika tere ga sveži u čistu krpu i potopi u vino. Izažmi u oči  uvečer

 

XXXVI.

i sporišice nikoliko i vode ružmarina biloga po dvi unce i vari u vinu u sudu midenu dokle uvre polovica i onom vodom stopi oči.

13.  Kada vid pogine. Uzmi mokroča i sporiša i rute i ružice i rosopadi. Izvadi vodu i stavljaji u oči jutrom i večerom.

14.  Ko izgubi vid u nemoći. Uzmi žući od zeca

 

XXXVII.

i od kokoši i od pivca i malo meda i malo vode i stavi u jedan sud mideni. Ne vari veće neka stoji na kalajisanu i stavljaji u oči za dest dana.

15. Tko oće da su mu oči bistre. Uzmi vode od rute i vode od morača i bilanca od  jaja i oči namazi perom istim. Isteci čistu krpu i privijaji na oči.

 

XXXVIII.

16.  Koga uši bole. Nađi čista masla, zagrij na ožegu pak i liva(j) (u) uši.

17.  Koga uši bole. Nađi bukvice pak istukavši izažmi oni sok tere livaji (u) uši.

18.  Od glu(vo)će. Nađi rena, iskrižaj ga i posoli solju neka pusti sok pak procidi kroz čistu krpicu i livaj u uši za sedam dana.

19.  Od ušiju. Nađi metvice i stuci pak

 

XXXIX.

izažmi tere livaji (u) uši.

20.  Od glu(vo)će. Nađi kožicu od praske i onu jezgru istuci i ono livaji (u) uši.

21.  Komu se usta iskrivila. Nađi maloga čička i priviji na stranu zdravu.

22Komu se usta iskrivila. Nađi mrtve koprive, imele i vari zajedno u vodi, izažmi i priviji na stranu zdravu.

 

XL.

23.  Koga usta bole. Nađi modroga kamena i operi ga u vinu pak neka ga valja po usti.

24.  Komu zubi smrde. Nađi bukvice te e istuci pak izažmi tere onim sokom peri zube.

25.  Koga zubi bole. Uzmi dobra osta i slatke paprace i luča i smole i mravi, crljenoga vina i vari pod zaklopom i još k ovom stavi mrva kiseloga kamena i šalvije i kada se dobro uvari

 

XLI.

mućaji usta ujutru uvečer.

26.  Komu glava šugava. Uzmi masla i komonike istuci i onim maži i zavijaji.

27.  Komu glava grntava. Nađi kontančakaError! Bookmark not defined.[152] pak vari pak onim glavu maži.

28.  Komu je čoviku glava otekla od ognja ili od groznice. Uzmi ramna maloga tere oblaži glavu. Jošt ga stavi u lušiju i onom lušijom izmijaji glavu. Ako li je zelen, vari ga (u) ulju tere onim glavu maži,

 

XLII.

ako li je su(v), postavi ga u ostac da se ukiseli. Glavu oblagaji, to je dobra stvar.

29.   Koju ženu glava od matriga glava boli ili u grlu.

Uzmi lista od rosopasti neka grize.

30.  Kada su u čovika koje gruboće ali pige. Uzmi list od rosopasti tere stavi vari u bilomu vinu dokle se učini kakono mast pak onim maži.

31.  Komu na obrazu pige. Uzmi dva dila pra od

 

XLIII.

ačica a treći dijo čemerike, istući i smišaji s medom pak maži, brzo ća se očistiti.

32.  Komu se obraz vrka. Nađi jaje vrane i razbij ga i ra(z)muti s maslom pak maži obraz.

33.  Koga grlo boli. Divji tikav i(s)križaj korin i vari u jamuži i stavi na krpu, privijaj na grlo.

34.  Od grla. Nađi junena simena mrva i mišaj s mas­lom tere na tavi ispeci ili (...) glatnu i tako privij po grlu.

 

XLIV.

35. Od grla, komu se resa spusti u grlu. Uzmi naranču i pekši pak pečenu razriži. Poslija privi ozdala na grlo i još uzmi jedno jaje i zgrij ga u ljusci malanoji pak izli na povismo pak privi na time uvečer.

36.  Na komu je žutenica. Uzmi zelja koje se zove svitnjak i vari u bilom vinu pak ono pi vino.

37. Na komu je žutenica. Uzmi pelina i spravi ga u bilo vino neka stoji

 

XLV.

dan i noć i pi našte srca. Ako li imaš štomak sden (studen?) stavi pelin u mavzi (sic!). To je dobro i koga trbu boli učini pribaji (sic!).

38. Od rđanja. Uzmi bukvice širokoga lista tere korin istuci, izažmi pak maži.

39. Od kašlja. Uzmi jamičice modroga korina i suši u osinu pak vrlo istukavši pij oni pra u vinu.

 

XLVI.

40. Od suoga kašlja. Iskopaji omana, isuši na suncu veoma, poslija stuci napasu (sic!).

41. Komu se ruke tresu i vas život. Uzmi troje met­vice i čelice trave i vari i u čorbi od mesa pak to zajedno stavi za nikoliko vrimena.

42. Od pokostice. Uzmi kor(i)na prostilenoga za je­dan članak od prsta i jidi ga za tri jutra ili večeri.

43. Koga krsti bole pri konju. Najprvo vrlo protari i pak medom pomaži posli živim klakom pospi.

44. Kada komu krsti panu. Uzmi našavši daždenjaka i rasparaj ga po leđi i privij na krste da stoji dani, noći.

45. Tko siplje. Nađi od mlada zečića sirišta u ko(m)u je mlika i suši ga. Kad bude suo, ono ga strugajući pomalo jidi.

 

XLVIII.

46. Kada obreste pod rebri. Uzmi komonike tere vari u vinu pak pi ono vino.

47.  Od zaduje kada čovika u prsi duši. Uzmi rena tere ga grizi našte srca za nikoliko jutara.

48. Tko bi kost proždro. Ulizi u vodu do pasa i tako stoji za nikoliko is(p)asti će kost.

49. Na komu je pridor. Uzmi soka od omana i soka od rute tere ga smišaj zajedno i pi.

 

XLIX.

50. Od pridora. Nađi zelja za lika i suši u osinu, posli ga tari i oni pra da je dobar u jaju i pij u vinu za 13 dana.

51. Komu je bruk na srcu. Vari komonike, a uzmi pasvice i uvca i vari s vodom i pi našte srca.

52. Ko krvlju bljuje. Uzmi pakla i crljenoga kamena i daždeve vode, sve zajedno smišaji i pi.

53. Od srdobolje, od koga krv tere se ne more us­taviti. Nađi jagoda koje rastu

 

XL.

1815 u Čelebiću[153]

 

XLI.

A b c D e f

a b v g d e[154]

 

LII.

kakono umin piću da one jagode jideš. To je kušano.

54. Od srdobolje. Uzmi tri žumanca od jaja i toliko žestoka osta tere razmuti ujedno, vari u lončiću dokle se dobro svari. Posli istuci 2 zamzera i t(o)liko papra sua i stavi u lončiću zajedno pak za tri jutra davaji jisti našte srca.

55. Od srdobolje. Uzmi imele od rasta ili

 

LIII.

od cera i one grane imele ostruži gornju koru pak donju i suši u osinu pak stuci na pra. Posli svari meda, oblipi kruto. Tada uzmi dva drama pra i zamisi gusto i s medom posli dva luka tere izi našte srca.

  1. Komu krv iđe doli. Iskopaj čička maloga pr(i)d lipom

 

LIV.

u vodi i vinu bilomu i piji ujutru i večer lokv(i)cu tako jer moreš svariti koren.

57.  Komu krv iđe doli. Nađi božura plani(n)skoga korina i simena stuci i poda(j) ujutru i večer piti.

58.  Od glista malanoji dici. Uzmi metvice

 

LV.

pitome i vari u vodi za dobri.[155] Posli onu vodu podaji piti našte srca dici.

59.  Od glista. Uzmi cvita s mliva šenična i razmuti vodom pak mu podaji piti.

60.  Komu crivo ispada. Uzmi rese oraove, isuši pak (s)itno stuci i onim posipaji po crivu.

 

LVI.

61.  Od glistina u malanoj dici. Uzmi simena od maka tere istukavši, izvadi ulja malo i podaji ditetu neka pije.

62. Od zatvorenja. Nađi zelja gaveza i uzmi onoga lista i suši pak vrlo sitno istukši daji čoviku po dram onoga pra (vidi sliku 9).

 

 

LVII.

63.  Od zatvorenja. Nađi zobova žila, iskopavši operi pak gornju koru ostruži, pak donju ostruži. Istukavši ižažmi onoga soka jednu kašiku i to podaji popiti.

64.  Od zatvorenja. Stvar dobra i kušana i brez vaše. Uzmi jagoda od aptovine i kruto i zgnječi i u vodi isperi

 

LVIII.

ono sime uzamši stuci i onoga pra šest drama poddaji čoviku popiti.

65.  Od zatvorenja malano(j) dici kada se zatvori ili mu se voda zapre. Uzmi

crljenoga luka cilu[156] glavicu jednu ili dvi tere stari na redu. Posli u to stavi i li-vaj i učini

 

LIX.

i učini kakono kolači pak mlako privi na s(t)omaku i uzmi žećera pet drama metvice svake za to dvoje, istuci i podaji u čemu ti drago.

66.  Od probodi. Zakuaj ostom vr(i)lim mekinja šenični, učini kolač, stavi na og(a)nj vruć. Kada se ispeče (.)odmaži maslo

 

LX.

gdi boli pritisni kolači.

67.  Od probodi. Nađi zelja za lika, iskopaj tere svari u bilomu vinu ili pokiseli i ono daji piti nikolikrat.

68.  Od kamenaUzmi krvi od goluba grivnoča i smi­šaji z biliom vinom ako bi

 

LXI.

mramor bijo rastopiće se.

69.  Kada ne more vode pustiti. Uzmi trave dvornika i privari na malu pršomku kako moreš trpiti.

70.  Komu voda zapre. Uzmi komolen u vinu pak ono vino malo isto maži u komu je kamen .

 

LXII.

71.  U komu je kamen. Zakolji golubića nad ostom dobrim pa koi ost pij našte srca.

72.  Komu je kamen. Nadi žući divjega prasca i podaji jisti veće koliko zdrav.

73.  Komu voda zapre. Uzmi kopra

 

LXIII

sirova i ji ga. Ako li ga nije sirov, a ti mu simena u vodi pi.

74.  Komu voda zapre. Uzmi šepura divjega, istari ga prem ako nije su. Pij ga.

75.  Kojoji ženi kamen. Uzmi troskota, istuci i oni sok izažmi nek pije.

 

LXIV.

76.  Komu voda zapre. Uzmi apija i vari s ostom iomedi ga ali ga onako sirova grizi.

77.  Ko ne može vode uzdržati. Uzmi simena ložike u dobru vinu tere nikoliko puta pi našte srca.

78.  Koja žena ne uzdrži vode. Nađi s kpsa (sic!) kore i vari u vodi ili u vinu i kada se dobro uvari

 

LXV.

piji našte srca nikoliko puta. Posli onu koru isuši i stuci na pra i sipaji u čorbbu.

79.   Ko vode ne uzdrži. Nađi pakla[157]i minika od koze ili od vola tere ižeži na-pa pak istuci pak tako ga pravo daji trikrat i č(e)tiri puta u medu izisti.

 

LXVI.

80.  Ko bi pijavicu popija. Uzmi bravjega masla pak usijaj želizo i stavi ga u osat i maslo neka vre i neka pije oće pijavica izaći.

81.  0(d) dalaka. Uzmi gnuša od goluba tere stuci pak prosiji pak utuci luka biloga. Kada ga istučeš, uliji dobre rakije u luk pak izazmi kroz krpu.

 

LXVII.

Tim zamisi pra od goluba i učini na srpu na dalake meći.

82.  Od bisna psa. Nađi trave koja se zove postrilac i oblagaji onoga koga je uijo.

83.  Na ranu. Pomasti, uzmi milijasan o(d) dva lista, izažmi[158] primisiv dva dila meda i vari dokle gusto bude. To je v(e)oma dobro.

 

LXVIII.

84.  Na ranu staru.[159] I to stukši na ranu, uzmi rakije dobre kad je stara rana, kada zaresti ne more tere njom ispiri. Čini zlo meso izisti,  a novo narasti.

85.  Na ranu zlu. Uzmi tri bilanca ili veće i oticilice (sic!) i ulja.[160] Stavi variti na tav(u) dokle se ne učini kakono melem

 

LXIX.

pak postavi na ranu zlu svaku.

86.  Na ranu svakojaku. Dobro je privijati bukvicu zašto kolje i čisti ranu i steže gnoji, a dobro stuć (j)e s medom i privijati na ranu.

87.  Kada ženi dite umre u trbu. Uzmi perja od puroga luka tere svari i sta-vljaji na trbu i još uzmi simena od puroga

 

LXX.

luka i obari u vodi i pi onu vodu.

88.  Kada dite u ženi umre. Uzmi komonike i vari u vinu pak pij tako. Ona trav(a) na svaku nemoć ženinu dobra je.

89.  Kada dite umre u trbu. Nađi komonike i vari u vinu pak ono vino pij.

 

LXXI.

90.  Komu krv iđe iz rane. Uzmi poplat od papuča ili od opanka tere sažeži vrlo, istuci pak onim nasipaji ranu.

91.  Kada se lupež nađe. Napiši na kru ove riči: avrače stepra variga reza vira. Daj ga izisti na koga (po)sumniš.

 

LXXII.

92.  Ko je unutra gnjijo. Uzmi lista od jasena i vari u bilomu vinu pak pi. Izgo-ni veoma i čisti svaku zloću i(z) čovika do malo dana.

93.  Komu su crvi unutra. Uzmi rena i nakrižaji u vi(..) i stavi neka stoji

 

 

LXXIII.

i pij još da ga na rgan staviš. Kako crvi oćute oni dim tu di je, biže nadvor.

94.  Komu kada se žeđa. Uzmi soka od komorača tere pi zašto bubrige razlađuje čoviku i pomaže (vidi sliku 10).

 

LXXIV.

95.  U ognju žeđa. Uzmi[161] raka tere ga isčisti pak istuci kruto i uliji vina, pro-cidi kroz čistu krpu i podaji nemoćniku piti.

96.  Komu spuzne. Uzmi korina od mačica, isuši, is­tuci

 

LXXV.

pak onim praom posipaji.

97.   Komu se žile zgrče na nozi[162] zovu uzetje. Pod pas ili nad pasi iskopaji i(z) zemlje gujenjaka štono bude crno i crljeno, kojeno lizu kad je daž i svari u lončiću i uli ulja.

LXXVI.

Poliji ozgor tako neka vre dokle treći dijo u(v)re pak onim zlobe maži, nikoli-krat maži.

98. Koju ženu cice bole. Uzmi metvice pitome i kopra, sptulaj (sic!) i stavi nek se vari pak zavijaji onim cice i drži.

 

LXXVII.

99.  Kada žena ne ima dičice. Nađi naši povoji ili na divičici ružice štono bude kano ježevina i u njo(j) ćeš naći crva tere uzmi onoga crva podaji popiti onoji ženi pri sastanka s mužem.

100. Na kojoj su ženi čini tere ne more začet diteta. Uzmi žući od prča i mravi krilati

 

LXXVIII.

i zajedno vrlo istuci neka muž namaže na toru (sic!)[163]svomu i po ja(j)ci i okolo i malo postav i pristupi ženi.

101.  Tko po sebi ploda nejima. Nađi žući od gavrana i sirišta od zeca i jagoda od brštana i malo meda. Posli sve zajedno svari u midenu sudu kakono kovit. Posli neka muž i žena jidu

 

LXXIX.

nikoliko puta.

  1. Koja žena ne ima dice. Nađi kada žena prvo dite rodi jeda mož uz(e)sti oni pupak kada

se ogoli tere ga isuši ili ispeci paka ga istari na pra i podajiga onoji ženi u čemu ti drago popiti. Koja dice neima ako pera bude od muškoga, muško će začeti, ako li od ženska, žensko će začeti.. (vidi sliku 10)

 

LXXX.

103.  Koja žena ne more rodit diteta. Uzmi biloga jasena dram, istuci u pra i podaji ženi popiti.

104.  Koja bi žena otila izvrć dite. Uzmi jedno povismo lana i ra(z)češljaj ga tanano na dasci, ižeži ga pak oni pepeo skupivši i podaji popit onoji ženi u bi-lom vinu ali u čemu ti drago.

 

 

LXXXI.

105.  Kada žena oće da ne začme diteta. Uzmi trave panajele na glavi ili na goloji puti da nikada ne začme diteta.

106.  Ako oćeš bljuvati. Uzmi rodakve i stavi variti u vodi i stavi malo agarika pak pi mliko.

107.  Tko oće da mu se bljuje. Uzmi metvice tere je vari u bilomu vinu

 

LXXXII.

ili u čemu ti drago pak pi ono vino.

108.  O(d) svraba. Uzmi ačila ćurkuta 2 drama ičila (sic!) tri i pij posli u vare-nu mliku. Svarivši podaji po dvi ali po tri čaše, a kašike ujutru našte srca za tri jutra.

109.  Ko bi žilu prisikao. Uzmi lijana ili lista,[164] istuci i smišaji s medom i priviji na ranu.

 

LXXXIII.

110.  Od svraba. Uzmi rena tere ga istuci i smišaji z gušmi i samo mi maži po svrabu.

111.  Tko bi kost slomijo, ruku ali nogu. Uzmi vrlo dobre rakije tere onom rakijom natapaj i istiri ranu. Svemogući vični Bože, vala ti na milosti.

 

LXXXIV.

112.  Tko oće da se ne opije. Uzmi metvice i vari u vinu tere ono vino piji našte srca.

113.  Ako oćeš dlaku iskorenuti. Uzmi soka iemlineirmece (sic!) i jaja[165]mravji i dobra osta i (s)ve zajedno smišaji pak maži kuda oćeš. Kuda namažeš sve će dlake opuznuti, veće neće rasti.

 

LXXXV.

114.  Komu je studen u s(t)omaku. U(z)mi metvice i jidi vareć (j)e u vinu. Čini lasno probaviti.

115.  Od velike nemoći. Na(đ)i orišak svinksije i od obišenjaka od glave timena i kada se onu kost i pos­lenica (sic!) proždre (j)e ili bi ono odilo isušivši i (s)ve u j(e)dnoj stvari pak svakoga ovoga pra pod(j)ednako uzmi lučem

 

LXXXVI.

u čemu ti drago onomu koji pada.[166]

116.  O(d) debele nemoći. Uzmi bašice pak u nju stav­ljajući u onu u drvo s(ta)vljaji i tako stavljajući koliko (o )će.

117.  Od gute. Uzmi rena i nakrižaj ga u vinu da stoji posli piji na(š)te srca.

 

LXXXVII.

118.  Od gute. Uzmi jelinjega roga, iscipaji sitno tere vari u bilomu vinu dokle uvre treći dio pak izvadi rog a neka vre vino dokle ne učini kakono mast pak onim maži po guti.

 

LXXXVIII.

Obraza 130

Svrši knjige Jadre Dadigu miseca lipnja na 24 nek (s)e znade[167]

 

XC.

Ovi mureccef dao mi fra mijo Kutlesa falajimi kojimije dao otacac fra mijo Kutelesa ovoje piso Ivan ivkovica[168]

Na Jakežu[169] trista. Dužni smo Kišiću 7 groša. Na Gargi Darimiću[170] 6 dinari. Na Ilii stričevu 12 dinara. Na strini tri mariaša. Na Mati Bradariću mariaši. Petar Arnkaš[171] dao mi četeri pločice konjske. Na Ćosiću Mii(j)e gazeta. Na Nikoli Perković

 

XCIII.

dvi pare. Na njegovu baratu Jakovu po groša i pet para Antone Pervanova, tvoga sina Ivana 4 dinara. Ja Sući[172]Jozi osamadeset jaspri, a Jakežu talir, a Ilii Bošnjakovu deset dinari, Pavlu Bošnjaku deset dinari o(d) meda.

 

XCIV.

Na Mujkanu pet dinari. Na Jakovu Karištiću[173] osam dinari. Na Vrani Rkaševu[174]dvanajest, a na Tiriću Pet­ru (?)[175]para. Na Petru Rnkašu dvi oke žita, 5 za vino.

XCV.

Ja Stipanu Daružetinu davanajest. Na Mati Milkoviću po groša. Ja Luka dužan Martinu trije mariaša i petnajest jaspari. Na Marasu Ćuriću pet para od noža. Na Emiru pet gazeta od vina.

 

XCVI.

Na Nikoli Gadži 10 prosa, 12 eljde.[176] Na Lovri Mialjevića vižlin.[177]

U ime Boga amen. Pomozi Blažena Gospe i Sveti

Jakove i sveto ime Isusovo.

Miseca travnja konja dvadeset i devet.[178] (vidi sliku 3)

 

XCVII.

Ove knjige nađe žena u Duvnu i dade i Tomi pokojnom Struiću pak i dade Stipan sin Tomin  Tadi Repovljevu na 18.[179]

Pisa žito. Bilo je sto i pet šinika, šest i po šenice, petnest ozimice i po šesnest i po pirevine, ječma seda­mdeset dva manje, Bogu fala.

Sveti Mati (sic!). U nedilju šesnestu kvatre uoči Sve­toga Matia.

Srida, petak i subota miseca rujna na osam.[180]

 

XCVIII.

Ovo je piso Tadia Repovljev prvi dan studenoga na Svisvete na iljadu i osats (sic!) 1816 g. Miseca srnja na petnest na Jozi Mandića[181] sto ravni groša ili osamdeset pleta, ječma sto i deset.

 

XCIX.

Oka dvista.

Na Ivanu Miloradu[182] groša sedamdeset i zimice seda­mdeset oka.[183]

ovo su knige Ivana ivkovica stomuje o issusse lipo ime[184]

 

C.

ovo su knige Ivana Ivkovich Stomuje dao ante akrap u im(e) Boxije i Blaxne Gospe i svetoga Ivana KaRsTitela i sve svete.

Likarja za bluvane uzmi modroga kamena nikoliko i uzmi nisadora nikoliko meda sve izmisaj paka pij

 

CI.

ovoje likarja od poganiche kada je naçoviku nagi koxe od paripçeta koje je od pogacha krepalo pa je potopi dobro pak je rastegni paka stuchi soli sitno i rakijom zamisaj pa nanixi koxu pa privija dite Boli pakadse osusi opet potopi I op(e)t tako solu kako iprija

 

CII.

Likarija od suge kada je na paripçetu oli na kozi i uzmi trave koja se zove kukomera ...2, trave koprive xila ...3, charne masti çudo ...4, sunopora çudo ...5, malo nissadora ...6, mlada masla çudo ...7, ula oli zejtana ...8, modroga kamena paka izmisa sve zajedno paka onimi maxi tako Piso ivan ivkovicha na 1846

 

CIII.

Komu je bijana na oku uzmi gnusa od goluba i malo kiseloga kamena[185] (vidi sliku 13).

 

CXIX.

Ja Tadia Repov uze od Smaje Saltage ječma sto i podruga[186]

 

CXXIII.

1815 Gavro Jovanović iz Sarajva aprila 30.

 

CXXIV.

Na 1814 na 20 sektemra siđe Gavro Jovanović iz Sa­rajva u Čelebić u čardak Mujage Berkića i tu staja 8 mieseci punie pak ode u Sarajvo opet odklen je i došo. Pođe na 8 maća oliti maja.[187]

 

CXXIX.

U ime Boga bukvica u slova latinska[188]

 

CXXX.

Vo imje Oca i Sina i Svetoga Duha amin. Ovo je bukvica hristjanska kako se uče.[189]

 

CXXXI.

Dva otajstva poglavlta vire nase svete katolicanske jedinstvo trojstvo Boxje upuchene i smrt našega[190]

 

CXLVII.

Od poginutja pratara u Sarajvu ima godina pise na 1845 odotada proslo godina 273.[191]

ovoje piso Ivan ivkovica[192]

 

CXLIX.

ovosu brojevi piso Ivan ivkovica.[193] Nek se znade.[194]

 

CL.

ovoje priporuka od roxaja

1  razmiscgliasse kako B. diviczi marij navisti angeo gabriel da imma zaçeti iporoditi issukarsta

2  razmiscgliase kako b d marja buduci çulla daj s elizabtea zditna poge k gnozie odma da ju prodi u kuciu gnezinu ipribiva sgnome tri missecza

3  priomisgliase da buduci doslo za poroditi poroditi B d maria ugradu betleemu nasega odkupiteglia megiu dvima xivinicza ujasla

 

CLI.

4  rascmisgliase kako b d mu  daan svoga oçistenja prikaza issukarsta nascega spasiteglia uczarqvu idadega na ruke starzu simunu

5  promisgliase kako b d maria budci izgubila svoga sinka zatri dni ona svarsi trecga dneva nagega nasrid nauçiteglja gdise prigovara sgnimi buduci od dva-najet godista

 

CLII.

1  promiscgliase kako Gospodin Issukarst cinechi mo­litvu u vartlu zonoj sce karviu

2  promiscgliase kako Gosp issukars n bj frusctan u kuci pilatovoi nemilim naçinom, i bimmu dano scest igliada scest stotina iscesdesset iscest udaraza

3  promiscgliase kako gospodin issu[195]

 

CLIII.

3 promiscgliase kako gospodin issukarst bi okrugnen tarnovom krunom

CLIV.

U (i)m(e) B(o)zje n(e)ka tako i to na Mati f  27, bivši f  803  4 (?) Mejoč  4 e (?), parokova 10029, P(e)re Miš(i)ća 55, Kontina 54, od n(a)s (j)e 6.[196] ovoje piso ivana Ivkovica[197]

 

CLVII.

Ovo su knige ivana ivkovica 1840 s(t)omuje dao ante akrapa ifalamu kojimje dao ni piso ivana issuse budi meni u pomoci

datise framijo Kutlesa[198]

I na 1845 vuna s jalovine za prodaje oka 806 kuchne oka 49 svega vune za prodaje oka 2001, kuchne oka 10034[199]

 

CLVIII.

ovo su knige ivana ivkovica

 

da li se ivanu ivkovica dami posale knige jedne koje on oce to mi uçini ko(j)ete pozna i moli dami to uçini

 

Po(s)tovani framijo Kutlesa dami posales malo murecepa to mi posali molim to mi posali oçe fra mijo

 

(..) Issuse nazaranie budi meni uppomoci u dnevi i u noci budi u pomoci o stvoritelju moje otkupitelju moli(m) te kako svoga stvoritela molimte kako svoga[200]

 

 

ZASTARJELE, POKRAJINSKE I NEKE MANJE POZNATE RIJEČI I IZRAZI [201]

 

ačilo - utrošak ne baš jasno utvrđene količine (ar.: harčivo, arčivo)

apij - celer

aptovina - bazga, crna zova

badlji - upala očnih kapaka, zle dlake

bašica - rakija koja prva poteče iz kazana kad se peče

bijana - bijelo na oku, mrena

bolezan - velika bolest, bol

brabonjak - životinjski izmet zrnastog oblika

brštan - bršljan

caklo - staklo

crna mast - pakao, paklina, katran

cvit s mliva - najfinije, najsitnije brašno

cvit u žene - mjesečnica, žensko pranje, menstruacija

čelica trava - bit će da je matičnjak, pčelinja ljubica

četveronožje - četveronožne životinje

čislo - broj

ćurkut - sumpor

dalak - bolest slezene, podrast

dažd - kiša

daždeva voda - kišnica

divac - čovjek koji živi u djevičanstvu, znak Zodijaka

dram - mjera za težinu (četiristoti dio oke)

gazeta - sitan bakreni ili mjedeni novac

gnuš - nečist, izmet, gnus

gostarica - bočica, staklenka

grivnoč - golub grivnjaš

izvrći - odstraniti iz sebe, pobaciti dijete

jamuža - istom izmuzeno nevareno mlijeko

jaspra - vrsta sitnog novca, novac uopće

jeda - ako

jeza - bolest uopće, nemoć

junac - mladi bik, znak u Zodijaku

kal - isto što i kao, oznaka za ono što ništa ne vrijedi

kalajisan - pokositren

kamolen - kamomila, kamilica

kiseli kamen - šap, stipsa, kocelj

kolje (ranu) - jako peče, zadaje bol

komonika - pelin

korablja - lađa, brod

kozirog - divojarac, znak u Zodijaku

lasno - lako, bez truda

lažak - ožujak

ledeni šećer - kristal, šećer zgusnut kao ledac

luč - drvo, osobito borovo, puno smole

luna - mjesec

lušija - cijeđ

malana - malena, mala

makalduk - malkalduk, padavica

mariaš - vrsta turskog i ugarskog novca

matriga - bolest maternice

miden - od mjedi (legure bakra i cinka)

mlava - truljenje, propadanje

modri kamen - stipsa, kocelj

mokroš - vodenjak, znak Zodijaka

mrva - sasvim mala količina nečega

murećef - tinta

nadvor - vani, napolje

na mista - mjestimično

nap - pokrov nad ognjištem poradi dima

napražit - vatren, žestok

nedug - bolest

nemoćnik - bolesnik

nišador - salmijak

oblast - moć, vlast

omut - homut, vaga, jaram, znak u Zodijaku

opuznuti - opasti (o dlakama)

osin - sjenka, sjen

ost i ostac - kvasina

ožeg - naprava za razgaranje žara, žarač

paka, paker - pa, pak

pakao - smola, katran

parta - dio

pernato - perad, pernate životinje

pleta - starinski novac, cvancika

plijeni - otimačina, grabež, prisvajanje silom

pogibja - smaknuće, smrt, pogibelj

pokostica - kostobolja

pomet - nestanak, istrebljenje

povismo - svežanj lana ili vune oko preslice

prem - osim

prisanutje - presahnuće

prišašće - dolazak

prč - jarac

pridor - kila

probodi - oštri bolovi u obliku probadanja

proitisli - isto što i probodi

puri luk – poriluk

raman - vrsta kamilice

rastuća luna - vrijeme u kojem mjesec raste, postaje veći (od mlađaka do uštapa)

rđanje - mršavljenje, slabljenje

rganj - žarač, ožeg

siča - ubijanje hladnim oružjem, pokolj, krvoproliće

sičivo - drveće, šuma za sječu

skot - četveronožna domaća životinja, blago

soduća luna - vrijeme u kojem mjesec postaje manji (od uštapa do mlađaka)

sočivo - leća, grah

strana - zemlja

stuga - mučnina, muka

šalvija - kadulja

šinik - zapreminska mjera za žito i druge sipke stvari

talir - vrsta starinskog austrijskog novca

tas - pladanj, plitica

trikrat - triput

trudi - slabost, umor, malaksalost

ulizi - uniđi

umin - olakšanje

unca - sitna mjera za težinu

upadak - pomor, smrtnost

ustrib - trijebljenje, nestajanje

vitrena žetva - vjetrovito vrijeme dok traje žetva

vižlin - srebreni turski novac

volar - čovjek koji radi uz volove i brine se o njima

vrke - osip, bubuljice

zlobe - oboljela mjesta na tijelu

 

        

 

 

 

 

[1] Matica krštenih iz toga vremena izgorjela je u požaru zajedno sa župnom kućom u Vidošima 1802, ali je

podatak sačuvan u Liber mortuorum parochiae de Livno in campo superiori (Dalje LMCS) pod red. br. 404, gdje je upisano da je don Jozo umro 1839. u 61. godini.   Vidi S. MAĐERALO, Prilog proučavanju bosančice u livanjskom kraju,  H e r c e g o v i n a   3,  Mostar, 1983, 73-76.

[2] Liber matrimoniorum parochiae de Livno in campo superiori (Dalje LMMCS), I, br. 143 za godinu 1821.

[3] Podaci iz Liber baptizatorum parochiae livnensis campi inferioris (Dalje LBCI), Liber mortuorum parochiae livnensis campi inferioris (Dalje LMCI),  Liber matrimoniorum parochiae livnensis campi inferioris (Dalje LMMCI) i Kronike župe Ljubunčić.

[4] Vidi Ljetopis župe u Vidošima.

[5] Vidi  M. DŽAJA, Sa kupreške visoravni, Župa Otinovci-Kupres, 1970, 231.

[6] LBCI br. 476. i 478. za godinu 1804.

[7] Liber baptizatorum parochiae de Livno in campo superiori (Dalje LBCS), sv. II, br. 629. Usporedi   S. MANĐERALO, n.d., 73.

[8] Vidi S. MANĐERALO, Gospodari kamena, Sarajevo, 1987, 135-136. Među njima je bilo i prokuratora, npr. Anto Ivković (1827-1892) - to je evidentirano u knjizi Stanje duša župe Vidoši.

[9] Fra Anđeo Kaić (1894-1983) kao ljubitelj livanjske baštine mnoge je vrijedne pred-mete sačuvao od propadanja donijevši ih u samostansku zbirku na Gorici, a na svojim slikama ovje­kovječio staro Livno.

[10] Ivan je sin don Jozina brata Ivana, koji je umro 1845. u 83. godini u Zagoričanima (LMCS br. 586. za god. 1845) i Kate Janković iz Vidoša, koja je umrla dvije godine kasnije u 73. godini (LMCS br. 740. za god. 1847). Taj Ivan, don Jozin sinovac, oženio se Anom, kćeri Pave Batinića iz Miša (konkretnije iz Žukovice) i Matije Renić iz Raše-ljaka (LMMCS, II, br. 123. za god. 1844). Ivkovića momci se vrlo često žene iz selā oko Buškog blata, a djevojke im se tamo udaju. U Zagoričanima su Ivkovići evidentirani još 1741. godine: Grgo Ivković s 5 članova obitelji (L. ĐAKOVIĆ, Prilozi za demografsku i onomastičku građu Bosne i Hercegovine, I,  G r a đ a  , knj. XXXIII, Odjeljenje društvenih nauka, knj. 19, Akademija na­uka i umjetnosti Bosne i Herce-govine, Sarajevo 1979. 263), a 1768. Mijo Ivković s 20 članova (D. MANDIĆ, Croati catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago–Roma, 1962, 139). God. 1741. Ivkovića je bilo još i u Priluci (L. ĐAKOVIĆ, n.d., 60). te 1774. u Glamoču (Matica krštenih u Donjem polju. - Dalje MKDP - br. 153. za god. 1774).

[11] Da se izbjegne mogućnost da u posljednjem ratu budu uništeni, ovi, kao i drugi vrijedni izlošci, privremeno su  bili sklonjeni na sigumo mjesto u Splitu.

[12] Strane nisu paginirane. Ovo je naša paginacija.

[13] Fra Mijo Kutleša, rodom iz Prisoja, mogao je dati Ivanu tintu kad je u Vidošima bio pomoćnik župnika (1838-1840) ili kad je tamo bio župnik (20. 8. 1863 – 20. 8. 1868). U Vidošima je i umro 20. 8. 1868. Vidi Ljetopis župe u Vidošima.

[14] LMMCS, sv. II, br. 300. za god. 1849.

[15] Ipak ne znamo pouzdano doseljavaju li se to oni iz Dalmacije ili se, zapravo, vraćaju svojim ognjištima. Biskup Dragičević 1741. godine bilježi u Potočanima-Zagoričanima Juru Akrapovića sa 12 članova obitelji (L. ĐAKOVIĆ, n.d., 263. i 367), a biskup Bogdanović ih 1768. ovdje ne evidentira. Iz ovog kraja je i pop glagoljaš Mato Akra-pović, koji u pratnji biskupovoj na krizmi 1741. najčešće kumuje djeci upravo u Potočanima i Grgurićima.

[16] Tu će im se 1828. roditi sin Anto (LBCS, sv. II, br. 1102) i druga djeca.

[17] LMMCS br. 73. za god. 1835.  

Josip Akrap će sa Grgurića kasnije odseliti u Livno (LMMCS II, br. 270. za god. 1848).

[18] LMMCS II, br. 300. za god. 1849.

[19] Biskup Dragičević 1741. zatiče u Vučićima (zaselak Golinjeva) domaćina Matu Repova sa sedmero čeljadi, u Mišima Živka Repova s devet članova obitelji i u Ćosanlijama Nikolu Repova, također s devet članova (L. ĐAKOVIĆ, n.d., 263-266), a 1768. u popisu biskupa Bogdanovića zabilježene su u Ćosanlijama obitelji Ivana Repova (10 članova) i Tome Repova (4 člana), u Guberu Jure Repova (4 člana) i Jandre Repova (6 članova), u Ljubunčiću Ivana Repova (4 člana), u Odžaku Mije Repova (6 članova), u Vučićima Luke Repova (6 članova) i Nikole Repova (2 člana), te u Zabrišću Petra Repova sa 7 članova (D. MANDIĆ, n.d., 135-137, 142. i 144). Koncem 18. i u prvoj polovici 19. stoljeća ima ih još i u Lištanima, Čelebiću, Prispu, Čukliću, Golubiću, Grgurićima, Karijanima, Livnu, Grborezima, Prologu, Lipi, Žabljaku, Žiroviću, Biloj, Tribiću, Orguzu i Srđevićima (prema evidenciji u starim maticama).

20 LMMCS, br. 87. za god. 1816.

[21] LBCS I, br. 119. za god. 1803. U Zabrišću je još 1768. eviden­tirana obitelj Petra Repova (D. MANDIĆ, n.d., 136). Jedan od sedam članova te obitelji bio je i Josip, najvjerojatnije Petrov sin. U to vrijeme Repovi su upisani i na Golubiću (Držanlijama), Karijanima i u Guberu. Treba ovdje imati na umu da upisivači nisu uvijek precizni u upisivanju imena zaselaka, pa se znalo nerijetko dešavati da istu osobu jedan upisivač upiše sad u jedan zaselak, sad u selo kojemu zaselak pripada. Neki od Repova s Držanlija i iz Zabrišća preselit će početkom 19. stoleća na Grguriće. Bit će da su iz spomenute Petrove obitelji, pored Josipa, i Ivan, Mirko, Jakov i Mate Repov (LBCS I, br. 199. za god. 1804; br. 524. za god. 1806; br. 262. za god. 1808; br. 307. za god. 1814; LMCS br. 6. za god. 1806, br. 577. za god. 1815). Na Grgurićima se Tadiji Repovu i Ruži Ćalo 1805. rađa sin Petar. Mogao bi to biti Tadijin sin iz prvog braka jer, vidjeli smo, Tadija je vjenčan i 1816. godine (LBCS br. 314. za god. 1805). Ivanu Repovu i Ivani Lozančić iste godine rađa se na Grguri­ćima sin Martin (LBCS I, br. 460. za god. 1805), te 1808. sin Anto (LBCS I, br. 236. za god. 1808).

[22] Ivan bi bio brat ili, možda, stric, Tadije Repova.

[23] LMMCS br. 58. za god. 1831.

Ne znamo u kakvim je rodbinskim vezama bio ovaj Tadija s Tadijom Repovom kojeg je kao osmogodišnjeg dječaka krizmao u Vučićima 1741. biskup Dragičević, a kum mu bio "R. D. Michael Chiurich presbyter saecularis" (L. ĐAKOVIĆ, n.d., 373).

[24] Do izvornog podatka nije moguće doći, jer su te stare matice izgorjele. Cvita će s Matom imati sinove Nikolu, Iliju i Šimuna (LBCS I, br. 6. za god. 1806; br. 262. za god. 1808; br. 307. za god. 1814). Umrla je u 42. godini za vrijeme kuge 1815. god. (LMCS, br. 577. za god. 1815).

[25] Mato Struić sa sedam članova obitelji (L. ĐAKOVIĆ. n.d., 265). Tada su tu krizmani: Pavo, Klara. Kata. Lucija i Ivan Struić (ISTO, 370-374).

[26] Anto Struić s pet članova (D. MANDIĆ, n.d., 140). I u Šujici ih je bilo 1768. – Jure Struić s 11 članova (ISTO, 132).

[27] Grgu Drmića nismo identificirali, ali na njegov trag upućuju činjenice da je već 1741. u Grabovici zabilježena kuća Križana Drmića s 9 članova (D. MANDIĆ, n.d., 24), te ista obitelj 1768. god. s 14 članova, a iste godine i kuća Tomina s 9 članova (ISTO, 138). U Prisoju (zaselak Vrilo) Drmići su evidentirani 1825. Tad je tu krštena Ivana, kći Jure Drmića i Jakovice Marčić iz Grabovice (LBCS I, br. 223. za god. 1825).

2li Mato je u Bradarića najčešće ime. Jednoga Matu zabilježio je biskup Bogdanović 1768. u Vučićima (D. MANDIĆ, n.d., 141), a na Grgurićima, kamo su doselili iz Dal-macije (iz Novih Sela uz Cetinu), s oca na sina se prenosi to ime. U Grgurićima Donjim vjenčao se 1815. god. Mato (sin Mate Bradarića iz Novih Sela i Jele Matić iz Grgurića) s Tomicom, kćeri Marijana Tomića iz Duvna i Cele Batarelić iz Duvna (LMMCS br. 80. za god. 1815). Ovdje je o tome Mati riječ. I on je također imao sina Matu, koji je kao mladić umro 1834 (LMCS br. 103. za god. 1834), a sin mu Ivan ženi se u Grgurićima (LMCS II, br. 155. za god. 1844).

[29] Petar Rnkaš bit će da je onaj domaćin kuće od 9 članova iz Buškog Blata, kojeg je biskup Bogdanović zatekao 1768. (D. MANDIĆ, n.d., 138). U Prisoju su Hrnkaši evidentirani i 1741. godine: kuća Martina Rnkaša sa 6 članova  (ISTO, 24). Hrnkaša će početkom 19. stoljeća biti dosta u Potočanima, Podgredi, Zagoričanima, Dobrom i Grgurićima. U Dobrom je polovicom prošlog stoljeća živio i jedan Petar Hrnkaš, ali to ne bi mogao biti ovaj koji je u ovom notesu ubilježen. Frano bi trebalo da bude iz iste ove kuće iz koje je i Petar (iz Prisoja).

[30] Je li ovdje, možda, riječ o Miji Ćosiću kojeg je u Prisoju kriz­mao biskup Dragičević 1741. godine, kad je Miji bilo 8 godina (L. ĐAKOVIĆ, n.d., 375). Ćosića je bilo dosta u selima po obodu Buškog blata: u Grabovici (LMMCI br. 401. za god. 1803. i dalje), u Prisoju (LBCS I, br. 14. za god. 1806. i dalje).

[31] Jedan Nikola Perković u to vrijeme živi u Vidošima, odnosno na Vrelu Sturbe (LMMCS I, br. 3. za god. 1806). On udaje kći za Antu, sina Nikole Mandića na Grguriće (ISTO, br. 26. za god. 1822). Drugi Nikola (sin Josipa Perkovića i Jakovice Braovac iz Rašeljaka) na Vrelu Sturbe ženi se 1820. Dominikom, kćeri Stipe Letice iz Duvna i Anđe Lagarić iz Duvna. Kum mu je don Jozo Ivković (LMMCS I, br. 123. za god. 1820). U ovo vrijeme su česte rodbinske i prijateljske veze Grgurića i podhumsko-grabovičkog kraja.

[32] Jakova Perkovića iz Prisoja nalazimo ubilježena kao kuma na vjenčanju Ivana Perko-vića iz Grgurića, sina Antina (LMMCS I, br. 115. za god. 1816).

[33] Antona Pervan najvjerojatnije onaj je što je u Smričanima umro u 70. godini 1883. i pokopan u Zeleno groblje (Matica umrlih župe Vidoši, sv. II, br. 241. za god. 1883). U Smričane su Pervani doselili tek 1858. (Liber copulatorum župe Vidoši – /Dalje LCV/, II, br. 53. za god. 1858). U ovaj notes Antona je mogao biti upisan dok su Pervani još bili u podhumskoj župi. Pervani su u Buškom Blatu evidentirani 1807. god. (LMMCS br. 13. za god. 1807), u Vržeralama 1822 (LBCS I, br. 216), u Podgradini 1823 (LBCS I, br. 471) i u Podhumu 1829 (LBCS II, br. 143).

[34] Jozo Šuća tada živi u Mišima. Martin, sin Josipa Šuće iz Miša i Ane Pavić iz Podhu-ma, ženi se 1854. godine Tadijanom, kćeri Šime Ivande iz Vinice i Ivane Ćalić iz istog mjesta. Kum im je Luka Šuća iz Miša (LCV II, br. 11). Šuće u Mišima žive od starine. Tu je biskup Dragičeević 1741. godine evidentirao obitelj Luke Šuće (D.MANDIĆ, n.d., 23).

[35] Nismo u tom vremenu naišli na ime Ilije Bošnjaka, ali znamo da je Bošnjaka bilo u Prisoju i 1741. god. – Šime Bošnjak sa 7 članova obitelji (D. MANDIĆ, n.d., 24), te u Podhumu – Anto Bošnjak sa 6 članova obitelji (ISTO, 140). Bilo ih je i u Zastinju od 1773 (MKDP, br. 212), u Priluci od 1774 (MKDP, br. 129). u Suhači od 1776 (MKDP, br. 30). U isto vrijeme ih je mnogo u duvanjskom kraju.

[36] Ni njega nismo identificirali. Vidi bilješku 35.

[37] Jakov Krištić morao bi biti iz obitelji Križana Krište (18 članova) iz Prisoja, koju je još 1741. registrirao biskup Dragičević (D. MANDIĆ, n.d., 24), odnosno iz jedne od dviju obitelji koje je zabilježio biskup Bogdanović 1768. godine: Josipa Krištića (34 člana) ili Ilije Krištića sa 7 članova (ISTO, 138). Jedan Jakov Krišto kumuje na vjenčanju 1857. god. (LCV II, br. 39).

[38] Ime Petra Tirića (Tire) iz Prisoja (zaselak Vrilo) nalazimo upisano u matici krštenih kad mu je kršten sin Tade (LBCS I, br. 570. za god. 1824) i u matici vjenčanih kad se 1839. Tadija, sin Petra Tire iz Prisoja i Matije Krišto iz istog sela, ženi Katom, kćeri Filipa Mamića s Golubića i Ruže Ćurković iz Vinice (LCV II, br. 175). Još 1741. Tirića ima u Vučićima (L. ĐAKOVIĆ. n.d., 374). te u Golinjevu od 1814 (LBCS I, br. 284).

[39] Nismo ga identificirali.

[40] Nismo ga identificirali. Miljkovića je bilo u Duvnu koncem 18. stoljeća (MKDP br. 176. za god. 1777), u Biloj kod Livna početkom 19. stoljeća (LBCS I, br. 297. za god. 1805) i u Buškom Blatu polovicom prošlog stoljeća (Liber copulatorum župe Ljubunčić, II, br. 319. za god. 1850).

[41] Maras Ćurić (možda Markas prema Marko, pa ispalo slovo k) bio bi potomak iz one brojne obitelji Petra Ćurića, koju je biskup Dragičević ubilježio da je iz Grabovice (D. MANDIĆ, n.d., 24). Godine 1768. već imamo u Koritima tri obitelji Ćurića: Martinovu (27 članova), Filipovu (7 članova) i Jandrinu sa 37 članova (ISTO, 138), te u Vučićima obitelj Ivana Ćurića sa 6 članova (ISTO, 141).

[42] Nikolu Gadžu nismo identificirali. U to vrijeme Gadže žive u Dobrićima i Grabovici (LBCS I. 598. za god. 1824;  ISTO, br. 192. za god. 1825; LMMCS br. 176. za god. 1828, npr). Jedan Niko Gadža kasnije će živjeti u Livnu. u mahali Balaguša, ali teško da bi to bio ovaj Niko o kojemu je riječ.

[43] I u jednom zapisu u ovom notesu (8. po redu) imamo potvrdu za to: "Iđaše svetom gorom sveti Vranču", tj. sveti Franjo (oblik vokativa umjesto nominativa).

[44] Identitet mu nismo utvrdili. U jednom zborniku iz 17. vijeka (čuva se u Staroj pravo-slavnoj crkvi u Sarajevu) zabilježen je jedan gospodar Gavrilo Jovanović (1698-1755), ali to nije ovaj naš Gavrilo (vidi V. MOŠIN i S. M. TRALJIĆ, Ćirilski spo­menici u Bosni i Hercegovini. Naše starine, VI, Sarajevo 1959, 74). V. Skarić među sarajevskim trgovcima 30-ih godina 19. st. spominje dvojicu Gavrila, ne navodeći im prezimena: Gavrilo, momak Josinice i Gavro, sin Daše Vuksanove - ćurčija (V. SKARIĆ, Izabrana djela, I, Sarajevo, 1958, 339-340).

[45] Obitelj Ivana Dodiga s 9 članova (D. MANDIĆ, n.d., 144).

[46] Obitelj Josipa Dodiga sa 6 članova (ISTO,142).

[47] MKDP, br. 358.

[48] MKDP, br. 301.

[49] LMCS, I, br. 777.

[50] LMCS, I, br. 111.

[51] Obitelj Mije Dodige - 5 članova (L. ĐAKOVIĆ, n.d., 265).

[52] Obitelj Luke Dodigovića u Bučićima (zaselak Mesihovine) - 12 članova (D. MANDIĆ, n.d., 130) i Ante Dodigovića - 2 člana (n.d., 133).

[53] MKDP br. 46. za god. 1773. i br. 357. za god. 1775.

Mlikotića je 1768. bilo u Stipanjićima (D. MANDIĆ, n.d., 131).

54 D. MANDIĆ, n.d., 129. i 132.

[55] MKDP br. 40. za god. 1772; Matica vjenčanih župe Čelebić, I, br. 86. za god. 1860.

[56] LMCS I, br. 777. za god. 1815.

Nismo Jadru našli među Dodizima u Kablićima i Suhači u obi­telji Josipovoj, gdje se Josipu 1775. rađa sin Šimun (MKDP br. 358), a Grgi Dodigu 1780. sin Vid (MKDP br. 126), ni u Odžaku, gdje nalazimo Ivanove sinove Jakova (LMMCI I, br. 22. za god. 1802), Josipa, rođ. 1778. (MKDP br. 241), Matiju, rođ. 1774. (MKDP, br. 105), Stjepana, kojemu se u Ćaiću 1801. rađa kći Perka (LBCI, br. 86). Jakov umire od kuge 1815. u Grborezima, kamo se preselio iz Ćaića (LBCS I, br. 777). Jakovljev sin Nikola preselit će se 1823. u Livno (LMMCS I, br. 73; LMCS I, br. 111. za god. 1834; LBCS II, br. 481. za god. 1836). Uz Ivana i njegove sinove u to vrijeme u Odžaku živi još Ante Dodig sa sinovima Nikolom i Filipom (MKDP br. 40. za god. 1772).

[57] Popovi glagoljaši u livanjskom i duvanjskom kraju koncem 18. i početkom 19. stoljeća: Anto Tustonjić, Toma Kolak(ović), Grgo Nevistić, Andrija Čavlinović, Josip Jurčević, Jakov Ćurić, Ilija Omrčen (Šarić), Juko Dilber, Tadija Čalić, Juko Mihaljević, Jakov Jurčević, Jakov Perković, Grgo Ljubas, Marko Dilber, Ivan Tečić, Luka Mar-janović, Ilija Jurčević.

[58] I ovaj broj je, kao i sve ostale u ovom rukopisu, upisao slovima, i to tako da slovo koje imao brojnu vrijednost kružno označi točkama.

[59] Rukopise slična sadržaja, koji se čuvaju u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, naslovljavaju kao Ljekaruša s gromovnikom (sign. IVd 109) ili Gromovnik s ljekarušom (sign. IVd 110).

[60] V. JAGIĆ, Sredovječni liekovi, gatanja i vračanja. Starine, knj. X, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (Dalje JAZU), Zagreb, 1878, 81-126.

[61] ISTO, 82.

[62] ISTO, 83, te 116-117.

[63] Prve stranice u zagradama odnose se na navedeno Jagićevo djelo, a druge na stranice iz naše ljekaruše.

[64] Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu (Dalje G Z M), XVI, 1904, 1-32.

[65] Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena (Dalje NŽO), XIV, sv. 2, Zagreb, 1909, 168-284.

[66]Zbornik NŽO, knj. XXXI, sv. 2, 201-208.

[67]ISTO , 208-240.

6S Zbornik NŽO, knj. XX, sv. 1, 142-151.

[69] Zbornik NŽO, knj. XXL, sv. 1, 116-128.

[70] Život, knj. IX, Sarajevo, 1974, 311-372.

[71] To je Druga Medićeva ljekaruša. Vidi: M. MEDIĆ, Četiri lje­karne. Zbornik NŽO, XIV, sv. 2, 199-239.

[72] Recepte iz naše ljekaruše: Od kamena (str. 60. i 61), Na kojoj su ženi čini tere ne more začet diteta (str. 77), Od gute (str. 87) usporedi s Mojićevim (str. 200, 204, 208).

[73] M. MEDIĆ, n.d., 253-284.

[74] Prvi broj u zagradama označava stranu na kojoj je recept u ljekaruši don Mate Vuletića (Zbornik NŽO, XIV, sv. 2), a drugi broj stranice na kojoj je taj recept u rukopisu naše lje­karuše.

[75] LOVRIĆ o tome govori u svom djelu Bilješke o Putu po Dal­maciji opata Alberta Fortisa i Život Stanislava Sočivice, ob­javljenom u Veneciji 1776. na talijanskom jeziku.

[76] P. MOSCATI, Opažanja o medicini Morlaka i slaganju njihova drevnog empirizma s najprihvaćenijim načelima teoretske me­dicine (objavljeno na talijanskom u Bolonji 1806. godine). Vidi M. D. GRMEK, Moscatijeva zapažanja o "morlačkoj" medici­ni. Zbornik NŽO, knj. XL, 161-167.

[77] F. GRABOVAC, Cvit razgovora,  Split, 1986, 377.

[78] L. GLIK, Hamajlije i zapisi u narodnjem ljekarstvu Bosne i Hercegovine. G Z M, II, 45.

[79] A. NIKIĆ, Podaci o Izvještaju don Mate Bakotića, Zbornik Cetinske krajine (Dalje ZCK), Sinj, 1989, sv. IV, 185-197.

[80] I. ANDRIĆ, Travnička hronika. Sarajevo, 1951, 233-246.

[81] J. JELENIĆ, Kultura i bosanski franjevci,  I, Sarajevo, 1912, 236.

[82]  ISTO, 238.

Poznato je da su se i veliki učenjaci koristili hamajlijama: Galen, Serenus Semoniens, liječnik cara Teodosija, Marcel iz Bordeauxa, Aleksandar de Tralles, brat graditelja Aja Sofije u Cari­gradu i dr. (vidi L. GLIK, n.d., 46-47). Glas protesta protiv praznovjerica i protiv pisanja zapisa digao je oštro Ivan Lovrić u spomenutom djelu (vidi M. ČAPITOVIĆ, O jednoj kritici Ivana Lovrića. ZCK, I, Sinj, 1979, 290). Zapisi su se ne baš tako davno i u livanjskom kraju nosili kao hamajlije. Tu su ih najčešće zvali moći. Nosile su se te moći obično u srebrenoj kutijici (zvanoj jangoš, odnosno jankoš) ob­ješenoj o vratu. Vjerovalo se da mogu očuvati vlasnika od boles­ti i svakog drugog zla.

[83] Pisali su ih, npr., fra Tomo Dafinić, fra Mato Krističević, fra Anto Tuzlančić, fra Stijepo Matijević, fra Frano Corjaković, fra Grgo Martić (vidi J. JELENIĆ, n.d., sv. II, 450-451). No bilo je i onih koji za ljekaruše nisu marili, niti su do njih držali: "Poznavajući jedan dio bosansko hercegovačkih franjevaca već kao 50-godišnjake pa na više, te imajući neki pregled fra­njevačkih biblioteka, vidio sam obilje 'ljekaruša' i 'likaruša'. Što su neki iz kasnijih generacija sa 'likarušama' odlagali vatru i 'palile se jangije', to je druga stvar" (A. KRISTIĆ, Jedna franjevačka "Likaruša". Zbornik Zavičajnog muzeja, 2, Trav­nik 1960).

U prošlom stoljeću je kao svojevrsni narodni liječnik djelovao i fra Filip Rimac, rodom iz Čelebića, koji je sve vrijeme služ­bovao u sinjskom kraju. On je kao župnik u Biteliću s četom od šezdeset ustanika sudjelovao u Hercegovačko-bosanskom us­tanku 1875-1878 (J. GRABOVAC, Dalmatinski franjevci u Hercegovačko-bosanskom ustanku. Kačić, XVII, Split, 1985, 483).

U vještinu liječenja bio je upućen i fra Andrija Vidović iz Do­brog (1834-1909), sin Jure Pravdića (ranije su se Vidovići iz Dobrog zvali Pravdići). Kata, unuka njegova brata Joze (rod. 1897), udata za Pavla Kasala u Suhaču, u svom kraju bila je cijenjena po spravljanju biljnih lijekova, naročito za kožne bole­sti.

[84] Za Sinjsku ljekarušu (pisana u 18. stoljeću, nađena u Sinju, a čuva se u samostanu sv. Lovre u Šibeniku) Romano kaže: "Velnić i Devetak, od kojih sam dobio neke podatke o tom rukopisu su mišljenja da je rukopis nastao u nekom franjevačkom samostanu u oko-lici Livna" (J. ROMANO, Jugoslovenska bibliografija lekaruša i narodnih medicinskih rukopisa, Beograd, 1937, 36). No treba podsjetiti da samostana u livanjskom kraju u to vrijeme nije bilo.

[85] J. Romano za Bugojansku ljekarušu (rukopis iz 18. stoljeća) kaže da se nalazila u franjevačkom samostanu na Gorici (on piše "u Gorićima") kod Livna i da mu nije poz-nato gdje se sada nalazi. Rukopis je pronađen u fra Mije Gujića iz Bugojna (otud naziv Bugojanska). Pisana ikavski (ISTO, 36).

[86] J. Romano kaže da je to rukopis "čuvenog narodnog ljekara" fra Vladimira Dolića i da je iz 18. stoljeća (sic!), te da je izgubljen ili uništen (ISTO, 37). J. Romano je slabo obaviješten. Fra Vladimir Dolić (1853-1942) jest čuveni narodni liječnik, koji je sam spravljao lijekove, a njegove su ljekaruše i tiskane (o tome govori fra Rastislav Drljić u Glasniku sv. Ante 1944. godine). O njegovim uspjesima u liječenju puka najbolje svje­doči jedan primjer upisan u Nekrologij franjevačkog samostana na Gorici u Livnu. Tu stoji da je Arslanbeg Gagić, kojemu je fra Vladimir izliječio kćer, izjavio: "Meni je Vladimir više nego Muhamed jer mi nije Muhamed izliječio kćer nego Vladimir".

[87] J. Romano i za ovaj rukopis kaže da je iz 18. stoljeća da joj je autor fra Anto Šakić iz Grgurića i da se nalazio u samostanu na Gorici (n.d., 38). Opet pogreška: fra Anto je mnogo kasnije živio (1870-1955).

[88] Za ovu ljekarušu J. Romano kaže da je iz 1846. godine i da joj je autor fra Lovro Vucić. Ima 139 str. i napisana je ikavski (ISTO, 60). Čuva se u samostanu na Gorici.

[89] To bi bili recepti fra Mihovila Sučića (1820-1865), prvog bo­sanskog školovanog kirurga, koji se čuvaju u samostanu na Gorici zajedno s njegovim stručnim liječničkim knjigama na latinskom i talijanskom jeziku, s njegovim kirurškim priborom i anato-mskim atlasom iz 1838. godine. Romanov podatak da je to rukopis s konca 19. stoljeća nije dobar (ISTO, 74).

[90] J. JELENIĆ, n.d., sv. II, 449.

[91] J. ROMANO, n.d., 39) kaže da ju je pisao neki franjevac i da se čuvala u franjevačkom samostanu u Vidošima (sic!), gdje takvog samostana nije bilo. Romano je podatke za ljekaruše iz livanjskog kraja dobio od inž. Uzeira Bisera iz Sarajeva, koji ih je gledao u samostanu na Gorici, no očito je da tu ima mnogo proizvoljnih i neute-meljenih tvrdnji. Uzeir se samo površno o svemu tome obavijestio. Sve ove ljekaruše koje se čuvaju u arhivu samostana na Gorici, na žalost, nismo mogli konsultirati i još preciznije ispraviti navode Jaše Romana, jer su u ovom ratu odnesene u Split i sklonjene na sigurnom mjestu.

[92] Imena ljekovitih tvari navest ćemo izvorno, kako su u ljekaruši zapisane.

[93] Među zagradama su upisani redni brojevi recepata naše lje­karuše u kojima se te tvari preporučuju kao lijek ili sastavni dio nekog lijeka.

[94] Pored ostalog vidi i komentare uz ljekaruše navedene u našim bilješkama 64-70.

[95] T. MARETIĆ, Jezik dalmatinskih pisaca XVIII. vijeka. Rad JAZU, knj. 209. i 211, Zagreb, 1915. i 1916.

[96] Fra Stipan Badrić iz Drniša, fra Jozip Banovac iz Kotara, fra Jerolim Filipović iz Rame, fra Andrija Kačić iz Brista, Anton Kadčić iz Makarske, fra Petar Knežević iz Knina, Ivan Jozip Pavlović Lučić iz Makarske, Petar Macukat iz Splita, Ivan Petar Marki iz Splita, fra Frane Matić iz Čavoglava, Nikola Palikuća iz Prokljana kod Skradina, Marko Pavišić iz Splita, don Luka Terzić iz Poljica, fra Luka Vladimirović iz Neretve, fra Mate Zoričić iz Zagorja (ISTO, 176, 177).

[97] U daljem tekstu odrednica naš i u nas uvijek znači da je riječ o Livanjskoj ljekaruši.

[98] Usp. B. ZELIĆ-BUČAN, Bosančica u srednjoj Dalmaciji. Split, 1961/ tablica I/.

[99] Brojevi u zagradama označavaju stranice  naše ljekaruše, i ovdje i u daljem tekstu.

[100] Kad konstatiramo osobinu jezika dalmatinskih pisaca, među zagradama je broj stranice navedenog Maretićeva djela.

 

[101] Ovdje brojevi u zagradama označavaju strane iz drugog dijela Maretićeva rada, objavljenog u knjizi 211. istoga časopisa.

[102] Vidi priloženu tabelu u knjizi B.ZELIĆ-BUČAN, Bosančica u srednjoj Dalmaciji, Split, 1961.

[103] Rajanovi stari živjeli su u Glavicama, iznad izvora Sopot, gdje su danas Miškovića kuće.

[104] Usp. B. BELICA, Pučka medicina u okolici Imotskoga prema zapisima fra Silvestra Kutleše, K a č i ć, XVIII, Split, 1986, 75-95.

[105] U rukopisu ljekaruše nema interpunkcijskih znakova. Mi ćemo stavljati točku i zarez tamo gdje je zaista potrebno da bi se mogao logično pratiti smisao rečenog. Potcrtavanje je svugdje naše. Rimska brojka je naša oznaka strane inače nepaginiranog rukopisa. Točkice u zagradama označavaju oštećeni i uništeni dio teksta. Enklitike i proklitike u rukopisu često nisu rastavljene od riječi uz koje stoje. Mi smo ih uglavnom prepisali kao od­vojene.

[106] U rukopisu stoji: bogazni.

[107] Dva puta je napisana riječ: ovoga.

[108] U ljekaruši iz Arhiva HAZU (sign. Ia 23) taj zapis glasi: "Na gori Šionskoj u gradu Efežu onde spava 7 sveti to jeste: Maršian  +  i Malkoč  +  Dioninio  +  Maršian  +  Ivan  + Šeravin  +  Konštan­tin  +  O gospodine Isukrste koi si učinio spavati ono 7 sveti + ti učini i ovoga slugu svoga ili službenicu N tvoju oda svakoga zla stra i drtanja grča bojazni plača vapaja takođere gospodine Isukrste + ti učini izbaviti ovoga slugu tvog ili službenicu tvoju - oda svakoga poruganja đavaoskoga i neprijateljske oblasti  +  +  +  U ime Oca i Sina i Dua Svetoga Amen.

[109] Veliko slovo N uvijek piše obrnuto.

[110] U Ljekaruši (vidi bilješku 4) na tom oštećenom mjestu stoji: i 9 kori.

[111] U istoj Ljekaruši tu stoji: svim s. +  i.s.

[112] Veronikom (stoji u istoj Ijekaruši).

[113] Martom i trpezom (na istom mjestu).

[114] . . . Gospodinovom i šitekom Mosievom + i 4 rikam izraielanskoga Tisnom, Misnom, Tigarom i Duovštarom i rikom Jor­danom (ISTO)

[115] Koja god.

[116] U ljekaruši (Ia 23) ovaj zapis glasi: "1NKŽ Isukrst sin blažene vazdadivice Marie Bog i čovik došao je u miru učinenjim jest kost nećete uzeti iz njega rič Put činjenja bi Isukrst dobiva + Isukrst kraljuje + Isukrst zapovida + Isukrst neka se smiluje i da ti što oćeš + U ime Oca + i Sina + i Dua Svetoga + Amen. Upiši salam koi govori Beati kvi timet dominum (Blažena ona koja se boji Gospodina - napomena S. M.) vaskolik neka te blagosovi Gospodin i neka te čuva i neka ti ukaže obraz svoj i neka se smiluje tebi i neka ti bude mir i zazvati će ime moje svru sinova izraelski i ja ću blagosoviti nji + Amen" (to je samo prva polovica teksta ovog zapisa u toj ljekaruši).

[117] Prepisivač je napravio zbrku u prepisivanju teksta.

[118] presvete

[119] Usporedi Zapis od zmije iz Vuletićeve ljekaruše (Arhiv HAZU, sign. Ia 23): " + kagi + kani + kagaka + neropokp + karata + pagaka + rata + i ovo sedam riči napiši na dno kakva čista suda pa k ono pismo operi vodom pak podaj onu vodu koga je zmija klala da popie biće bolje."

[120] Odavde započinje nova cjelina, koju prepisivač nije odvojio sasvim uočljivo.

[121] Napravljen lapsus, treba: skotu

[122] skotu

[123] Ovaj upis je ponovljen.

[124] Također ponovljeno

[125] Međunaslov umetnuo S.M.

[126] Lapsus. Započeo je to što je već prepisao.

[127] Dva puta je upisana riječ: lune.

[128] Ispušteni su upisi za mjesece: rujan, listopad, studeni i prosinac.

[129] Ispušten je upis za mjesec siječanj.

[130] Nije upisano koji su dani dobri, koji loši, a koji srednji.

[131] Kao i na više mjesta u ovom odjeljku Ljekaruše, napravljena pogreška.

[132] Taj dio teksta ne pripada ovdje, zapisao ga je po inerciji prema prethodnom odjeljku.

[133] Lapsus, kao na još nekoliko mjesta u ovom odjeljku - treba: junca.

 

[134] Očito je da je napravio lapsus.

[135] Opet pogreška - dva puta je napisao lunca umjesto junca.

[136] Lapsus. To je suvišno, ne pripada ovdje.

[137] lapsus

[138] Ispušten datum 29.

[139] Dosta je pogrešaka u upisu za listopad.

[140] Greška i u upisu za prosinac.

[141] Dva puta napisano: ako li.

 

[142] Napisano: usttane.

[143] Usporedi Jagićev tekst, gdje stoji: "plavajuštim' poguba" (V. JAGIĆ, Sredovječni liekovi, gatanja i vračanja. Starine JAZU, X, Zagreb, 1878, 121.

[144] Lapsus: počeo ponavljati prethodni tekst.

[145] Tu bi trebalo da stoji: siču. Vidi V. JAGIĆ, n.d., 122.

[146] Ispušteni dijelovi teksta, dosta zbrkano prepisano. Kao u bilješci 40

[147] Kao u bilješci 40

[148] Međunaslov umetnuo S.M.

[149] Arapskim brojevima označit ćemo redni broj recepta, mada ih u rukopisu nema. Ovaj dio rukopisa izdvajamo u posebnu cje­linu jasnije, uočljivije no što je to u rukopisu učinjeno

[150] svrh, iznad

[151] Nešto je precrtavano, prepravljano, pa nema pravog konteksta.

[152] U Četvrtoj Medićevoj ljekaruši tu piše: kopitnjak.

 

[153] Ovo je pisao Gavro Jovanović "hristjanskom" ćirilicom.

[154] I ovo je pisao Gavro Jovanović, i to prvi red latinicom, drugi ćirilicom.

[155] Prepisivač je nešto izostavio.

[156] U rukopisu stoji: bilu.

[157] U Četvrtoj Medićevoj ljekaruši piše: papka (M. MEDIĆ, Četiri ljekaruše. Zbornik NŽO, XIV, sv. 2, 255)

[158] U rukopisu je: ižami.

[159] U rukopisu: stari. Prepisivač je u ovom receptu nešto ispustio.

[160] U rukopisu: uluja.

[161] Dva puta napisana riječ: uzmi.

[162] U rukopisu: noozi.

[163] U Drugoj Medićevoj ljekaruši umjesto "namaže na toru" stoji "namaže svoj sram" (M. MEDIĆ, n.d., 208).

[164] U Četvrtoj Medićevoj ljekaruši umjesto "listina" stoji "glistina" (ISTO, 255.)

[165] U rukopisu: jajaj

[166] U ovom receptu prepisivač je štošta ispremještao i pobrkao.

[167] Ovdje riječ obraz znači prijepis.

Na sljedećoj (89) stranici Dodig je crtežom završio svoj ru­kopis.

Na preostalim stranicama notesa slijede bilješke kasnijih vlas­nika njegovih, koje su nepovezane, fragmentarne. Ponekad je to samo koji izraz.

[168] Ivković je to zapisao latinicom. Njegove zapise donijet ćemo bez ikakvih pravopisnih intervencija. Na sljedećoj stranici (92) nije ništa upisano.

[169] Na str. 92-96. neki Luka (nije upisao prezime) pisao je vrlo nevješto bosančicom.

[170] Grgi Drmiću

[171] Petar Hrnjkaš

[172] Šući

[173] Krištiću

[174] Hrnjkaš

[175] zaprljano, te nečitko

[176] Dovde je pisao taj Luka.

[177] Taj Lovro iz Miša upisivan je u maticama kao Lovro Mihaljević-Pavlinović (MVV, II, br. 161, 1844. god; ISTO. br. 143, 1877. god; MUV, II, br. 213, 1875. god: ISTO, br. 336, godine 1876). Imao je on čvrste veze s Mihaljevićima iz Zagoričana, kumovao Batinićima iz Miša, od kojih se oženio Ivan Ivković iz Zagoričana, vlasnik ove ljekaruše (MVV, II, br. 14, 1856. godine).

[178] Ovo o konjima upisao je bosančicom Tadija Repov.

[179] Sve na ovoj stranici upisao je Tadija Repov.

[180] Iza ovoga jedan list je istrgnut.

[181] Na Grgurićima je tada brojna obitelj Mandića. Među Mandićima nekoliko ih je imalo ime Josip.

[182] Tada Miloradi žive na Grgurićima. Tu se Anti 1827. godine rađa sin Ivan (LBCS, I, br. 828). Taj Ivan Milorad će kasnije preseliti u Livno (MVV, II, br. 4, 1868. godine).

[183] Dovde je pisao bosančicom Tadija Repov.

[184] To je doslovan upis latinicom Ivana Ivkovića, čiji latinički tekst slijedi i na str. 100, 101, 102.

 

[185] Ovaj recept zabilježen je dosta vješto pisanom bosančicom. To je jedino što je tim rukopisom u notesu zapisano. Od ove pa do 119. str. nije ništa upisivano.

[186] Pisao bosančicom. Na stranicama 120, 121, 122. nije ništa upisano.

[187] Jovanović je ovo na str. 123. i 124. napisao "hristjanskom" ćirilicom. Stranice 125-128. su neispisane.

[188] To je napisano latinicom. Iza toga slijede sva slova abecede.

[189] Jovanović je to napisao "hristjanskom" ćirilicom. Slijede slova azbuke.

[190] Ivković je ostavio ovu rečenicu nedovršenom. Slijede neispisane stranice do 147.

[191] Napisano latinicom.

[192] Ta je konstatacija napisana latinicom, a odnosi se na tekst sa iste stranice, koji je Ivković napisao arabicom na svom mate­rinskom jeziku. Donosimo ga u transkripciji orijentaliste Denisa Bašića:

"(U)zmi Malija tvojeg ol' mojeg!

Džaba ću Abdaga, dado(h) Mehmeda Sijaha.

Hoćem Matija tvoju. . ."

Bašić o ovom zapisu kaže: "Tekst je pisan na hrvatskom ara­pskim pismom (arabicom). Vjerojatno je riječ o nekoliko stihova iz neke 'al-hamijado' pjesme. Teško je na osnovu samo nekoliko stihova odrediti o kojoj je pjesmi riječ. Možda je i sam pisar autor stihova. Tekst je savršeno čitak, premda pisar nije uvijek konzistentan u pogledu primjene ortografskih osmanskih pra­vila."

[193] To je upisano latinicom. Na ovoj stranici sva su slova arapskog pisma napisana, i brojevi od 1 do 900.

[194] To je dva puta bosančicom napisao Ivan Ivković.

[195] Nije završio na ovoj, nego ponavlja na idućoj strani.

[196] U to vrijeme na Grgurićima žive i Antona Matić, i Mioči, i Pero Mišić i obitelj Konta, koju drukčije zovu i Jakeljići. Ova njihova imena nevješto je bosančicom upisao Ivan Ivković.

[197] Napisano latinicom. Sljedeće stranice 155. i 156. neispisane su.

[198] Sve ovo nepovezano latinicom je upisao Ivan Ivković.

[199] To je zapisano bosančicom, ali nije rukopis Ivana Ivkovića (ova brojka označava 134 oke).

[200] I na ovoj posljednjoj stranici sve to nepovezano latinicom  zapisao je Ivan Ivković.

Na kraju notesa vidi se da je više listova istrgnuto, ali je teško utvrditi sasvim precizno koliko.

[201] Naveli smo samo neke riječi koje bi, po našem mišljenju, mogle olakšati praćenje sadržaja ljekaruše. Nismo stigli utvrditi pravo značenje za neke riječi: ačica, agarik, kiseli katikt, kovit, ložika, milijasan, minik, modri korin, muška jasna, panajela trava, potava, pršomak, svinksija (možda je naš upisivač u nekim slu­čajevima napravio i lapsus, te neke riječi i krivo upisao). Imena ljekovitih biljaka i njihove osobine nismo ovdje uvrstili (brojni su izvori gdje se o njima šire možemo obavijestiti).