Ivan Lovrenović

Živjet ćeš s nama, duboko u nama       

Dragi Pero,

Kada smo se posljednji put vidjeli, rekao si da smrt nije teška, teško je čekanje smrti.
Tebe je, nažalost, snašlo oboje – teško čekanje smrti i sama smrt.
Riječ  smrt je tako okrutna, tužna i bolna.
Ivo Andrić kaže:  Svi mi umiremo samo jednom a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih
nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadužbina.
Djela tvoja su značajna zadužbina, a ti veliki čovjek.
Meša napisa:  Čovjek umire kad neće i kad mora.  
Tebe je umorilo moranje. Bolest je bila teška, a tuga za umrlim sinom još teža, neprebolna. Teret neizdrživ, smrtonosan.
Makov Gorčin jadikuje:  Žih a smrt dozivah noć i dan… E da ednom prestanu gorčine.
Tebi su gorčine prestale, ali nisu prestale nama koji smo te poznavali, koji smo s tobom radili,
koji smo s tobom drugovali, koji smo s tobom prijateljevali, koji smo te voljeli i poštovali …
I zato nam je teško prihvatiti tvoj odlazak, teško se s njim pomiriti.
Tvoja djela su garant da ćeš još dugo živjeti.
Živjet ćeš i s nama, duboko u nama, u našim sjećanjima.
Bio si redatelj i glumac, volio teatar, s njim  živio.
U tvojoj teatarskoj radionici rođeno je nekoliko glumačkih imena, koja su - poslije završene
akademije - postali istaknuti  profesionalni glumci. Spomenimo samo Gorana  Višnjića  i
Gordanu Boban.    
Zajedno s glumcima odgajao si i školovao publiku, njegovao, širio i unosio ljubav u teatar.
Livanjska publika i još živi članovi KUD-a Radnik to dobro pamte i znaju.

                                                               *

Kako se, Pero, od tebe oprostiti?
Pjesmom, naravno.
Bio si pjesnik, pisao stihove, objavio Perunike, prevodio značajne pjesnike.
Bio veliki intelektualac i umjetnik, gromada, ostavio duboke i neizbrisive tragove u kulturi Livna i Šibenika.
U Livnu si radio desetak godina, u Šibeniku tri puta više.
Zadužio si obje sredine, (i ne samo njih) zaslužio veliku hvalu i slavu.
Znamo da je u obje sredine, u obje zemlje, nažalost,  izostala adekvatna zahvala i slava.
Ili,  možda, ne znamo.

Dragi Pero,
Nikada  nećemo dopustiti da se zastori zaborava spuste i ugase svjetla našeg sjećanja
i na tebe i na tvoje djelo.

Živjet ćeš s nama, duboko u nama.

                                                                   *

I evo te pjesme koja bi htjela da se od tebe oprosti:                

OPROŠTAJ OD PERE

                      Peri Mioču
         prevoditelju redatelju piscu

tebi je Pero kad si rođen
neko u ruku krišom tutnuo pero
da počneš pisati od malih nogu

je li to možda stric uradio
(on je o tebi vodio brigu skrbio)
ili neko drugi sad je svejedno

jedno je sigurno 
ono što je taj čovjek vidovnjak
vidio unaprijed prokazao
to je tvom hodu putokaz bio bila sudbina 
cijeli život pero je pisalo pisalo
i na kraju s umornim srcem stalo

a u životu kao na sceni - dramska radnja
ekspozicija zaplet kulminacija peripetija rasplet
kroz te faze ljudi prolaze igrajući sami sebe
crtajući svoj put od ovog do onog svijeta
(drama je život - život je drama)

ti si kao redatelj igrom i radnjom upravljao

sa  poljskog Pero prevodio si najveća pera
u prevodu tvom kod nas su se nastanili Poljaci genijalci
Vislava Šimborska  Česlav Miloš   Adam Zagajevski
Karol Vojtila (papa Ivan Pavao II.)  Zbignjev Herbert
Tadeuš Ruževič  Olga Tokarčuk
i mnoga druga pera i imena

kao pjesnik pjesnika volio si Maka
i često ga govorio
pripremao recitale na sceni izvodio

i zato za tvoju dušu u končini
neka ovo slovo završi slovom
Maka vjekovječnog besmrtnog

Zemlja je smrtnim sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj Jer smrti zapravo i nema
I nema kraja  Smrću je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda