Enver Kazaz: VRIŠTEĆA NUTRINA
VRIŠTEĆA NUTRINA
Htio bi knjigu
Koja se do kraja
Života piše
Kao dnevnik neki
Hronika osjećanja
Historija misli
Spomenar propadanja
I ljubav neizostavno
Da u njoj bude
Krivulja njenih
Uzdizanja
S padovima
Koji je prate
Ali ne ubiju
I strahovi mnogi
Neka u pjesmu stanu
Jer tvoje doba
Puno ih je
I svakog dana rastu
U rasulu
Dosadašnjeg svijeta
Gaza
Jemen
Sudan
I Ukrajina
Bole te
Kao nekada Bosna
Svaki rat što traje
Što će neizostavno
Doći
Ranjena djeca
Ubijena djeca
Raskomadana tijela
Da ne ostanu
Tek automatizirane
Slike sa ekrana
Već tvoja
Vrišteća nutrina
I moćnici
Ubice
Zločinci
Što odlučuju
Koliko smrti
Za njihov interes
Treba
Koliko nafte
Urana
Litija
I zlata
Koliko novca
Za ubistva
Legalizirana odlukama
Vlada
Neka je pjesma
Hronika bezočnosti
Krik i pobuna sveta
Dovoljno je da kažeš
Venecuela, recimo
Iran ili Tajvan
I svima potreban
Grenland
Da osvijetliš
Mržnju koja se kuha
U ništavnim
Tijelima moći
U predatorskim glavama
Suštih ništarija
Pomeni i boju kože
U nju unaprijed
Upisana je
Prastara mržnja
Migrante i imigrante
Što ih ubijaju
Kao da su muhe
A ne srca
Koja druge vole
Ti nemaš pravo
Na bjekstvo
U metaforu
Koja ti je
Zaklon
Utjeha
I spas
Fotografiraj užas
Kao ratni reporter
Što čini na frontu
Fotografiraj užas
Jer on se
U svako upisuje tijelo
U svaku dušu
I um
I svako srce
Pred njim drhti
Poput napuštenog
Psića na kiši
Htio bi knjigu
Koja se do kraja
Života piše
Bez granice između
Onog unutra
I onog vani
Srušile su je
Bombe
Rakete
Dronovi
I meci
I svaki vojnik
Što su ga uvjerili
Da njegov okidač
Poteže lično bog
Ne zaboravi
Odati počast
Onim učiteljima
Iz Mineapolisa
Što od Trampovih ubica
Školsku djecu
Brane bejzbol palicama
I onim masama
Što u Sidneju
I drugim gradovima
Protestuju protiv cionizma
To je tvoj svijet
Tvoja krhka nada
Ljubav koju snivaš
I starim dlanovima
Usrdno griješ
Ne cmizdri
U stihu
Nije vrijeme za to
Ti mnoge voliš
Vole i oni tebe
I istu dijelite patnju
I isto pobratimstvo
Lica u svemiru
I Tinove visoke jablane
U svoja svetišta
U hodočašća
U vodilje zvijezde
U srca svoja
Naseljavate svakodnevno
I ne gordi se
Nisi sam
I drugi bilježe patnju
I sa njima je dijeliš
I ista vas pobuna zove
Ista sudbina čeka
Htio bi knjigu
Koja se do kraja
Života piše
Jer još si malo
Ovdje u svijetu
Genocida
I opće smrti
Svega nekoliko
Preostalih ljeta
Toliko može izdržati
Tvoje ishemično srce
Stoga daruj se pjesmi
I svakom onom
Koji voli
Neka zemlja čeka
Znaš da će
Neminovno doći
U APOTECI NA MARIJINOM DVORU
Ulazim u nju jučer
Jedva sam se probio
Kroz guste demonstrante
Blokirali su saobraćaj
U glavnoj ulici
Zbog pogibije mladića
Smrvio ga je tramvaj
Star pedeset i dvije godine
Još desetljeće i nešto
Moj vršnjak
Iskočio je iz šina
Na samoj stanici
Strašan prizor
Smrt i krv
U apoteci starac
Za nekoliko godina
Sustići ću ga u nemoći
Mjeri mu pristisak
Apotekarka, nehajno, rutinski
Svaki čas baca pogleda
Na demonstrante
Mladi su i puni bijesa
Zbog smrti generacijskog druga
Moji su sasvim
Moja su nada
Traže da funkcionira sistem
I svoju sigurnost u saobraćaju
Na starčevoj ruci
Aparat dugo radi
Bit će visok pritisak
Kažem nehajnoj apotekarki
Ona samo kimne glavom
Otvara vrata
Još jednom znatiželjno
Gleda na ulični haos
Starac je blijed, uplašen
Miran sam potpuno
Znam šta treba činiti
O srčanim bolestima
Nakon infarkta
Znam puno
Izučio sam sve
Što se moglo
Bit će izrazito visok
Pokušavam vratiti
Apotekarku u njenu
Dužnost, u etiku posla
I jeste bio
Previsok, opasan po život
195 – 105, a srčanih otkucaja 120
Apotekarka je nezainteresirana
Druga za pultom rutinski
Prodaje lijekove
Starčev život je nevažan
Idite u hitnu
Kaže apotekarka
Sklapa svoj aparat
Naplaćuje uslugu
Bjesnim, ali miran sam
Tražim da mu daju
Tomid, Uperio i Tensek
To ga spašava
Smiruje bolesno srce
U nekoliko minuta
Obara podivljali pritisak
Ne možemo
Znate, postoje procedure
Neka ide u hitnu
Ali, kako?
Sve je blokirano
Neka ide pješke
To je više od pet kilometara
Može umrijeti pet puta
Mi ne možemo
Znate, stroge su procedure
Starac traži nešto za smirenje
Možete dobiti samo lijek
Ne biljnoj bazi
Drugo vam ne smijemo dati
Vara apotekarka
Dila skupi proizvod
Empatiju, humanost,
Odogovornost za život
Pojela je kapitalistička
Žudnja za profitom
I birokratska moć
Neka ide pješke
Bubnji mi u glavi
Neka ide u smrt
To je filozofija
Kompradorskog kapitalizma
Ljudi su brojevi
Puki proizvodni resursi
Gola statistika
Na ključnim mjestima
Zombirani mozgovi
Robovi profita
Predatori zaštićeni zakonom
Dražava i mafija su srasle
Iz takvih regrutuju
Svoje najbolje kadrove
Kerbere na svakom ulazu
U pravdu, humanost, dostojanstvo
Vadim Tensek i Uperio
Nosim ih u džepu
Za slučaj da ishemično
Počne griješiti srce
Dajem ih bratu po bolesti
Za petnaestak minuta
Bit će siguran
Kažem mu:
Promijenite ljekara
Jer znam po terapiji
Koju je dobio
Da mu je sadašnji loš
Izlazim među
Mlade demonstrante
Slavim njihovu mladost
Zdravlje
Ljepotu pobune
- 2. 2026.