Klaus Hübner: Kafka, Konecny i drugi

Nevjerojatna otkrića – „bohemski tragovi u Münchenu“

 

 

Čudno je da do sada nitko nije posvetio pažnju bohemskim tragovima u Münchenu, ali veseli činjenica da je to napokon uradio Jozo Džambo. A tko je drugi trebao preuzeti ovu zadaći doli ovaj vješti znalac i dugogodišnji suradnik udruge Adalbert Stifter? Džambo ovu knjigu, koja nam budi zanimanje već svojom lijepom naslovnom slikom, karakterizira kao „neobičnu mješavinu dokumentacije, kulturnog vodiča, zbirke eseja, u nekom smislu i leksikona, ali u svakom slučaju kao orijentacijsko pomagalo u potrazi za bohemskim tragovima u Münchenu“ i napominje da se pod pojmom „Bohemija“ ne misli samo na nekadašnju krunsku zemlju istog imena, nego i na Moravsku i Austrijsku Šleziju. Mješavina dakle a ne djelo iz jednog kalupa. U tome i leži problem. Ta, tko će leksikone čitati?

Grad München bio je osobito u 19. i 20. stoljeću mnogim Česima vrijedan posjeta, doznajemo od Joze Džambe. Jezikoslovac Ján Kollár, pjesnik Jan Erazim Vocel, povjesničar František Palacký i drugi Česi posjećivali su slavnog Johanna Andreasa Schmellera, autora legendarnog Bavarskog rječnika. Velikome Janu Nerudi, čije Priče s Male Strane [četvrt u Pragu] uvijek rado čitamo, München je 1863. godine djelovao „kao gradić“ naseljen ljudima kojima su pivo i gostionica bili nadomjestak za obiteljski život.

Thomas Raff upoznaje nas s umjetnicima i studentima umjetnosti iz Češke koji su u Münchenu ostavili trajan trag, kao naprimjer Gabriel (von) Max, Joseph (von) Führich, Adolf Hölzel, Alfred Kubin ili Anton Pruska, kome smo zahvalni za crkvu Svete Ane na Lehelu. Dieter Klein donosi pregled drugih tragova povijesti umjetnosti. Peter Becher predstavlja njemačko-češke pisce – tko još zna da je praški roman Gustava Meyrinka Golem nastao u Münchenu, da je nakladništvo Kurta Wolffa, važnog partnera praških pisaca, skoro deset godina imalo svoju rezidenciju u Münchenu, da su spisateljice Barbara König, Barbara von Wulffen ili Ursula Haas svoje djetinjstvo provele u Češkoj, da su Manfred Bieler i mnogi drugi pjesnici nezamislivi bez svojih čeških obilježja? Slavnim ljudima, Reineru Maria Rilkeu i Franzu Kafki posvećena su čitava poglavlja, a tko ne zna za Rilkeovu novelu Ewald Tragy iz 1898. godine, Jozo Džambo će ga zainteresirati i ubuduće će Hotel Marienbad u Barerstraße promatrati malo drugačijim očima.

Nisu samo [negdašnji] njemačko-bohemski nego i [kasniji] češki pisci ostavili široke tragove u glavom gradu zemlje, ponajviše nakon Drugog svjetskog rata – Zuzana Jürgens objelodanjuje njihova imena i ocjenjuje rad pisaca kao što su Ivan Binar, Ota Filip, Ludvík Aškenazy, Karel Kryl i neki drugi, kao i rad u gradu poznatoga izvođača poetry-slama Jaromíra Konecnyja. Brojnih je čeških režisera, filmskih producenata, glumaca i glumica bilo i ima ih u Münchenu, a Zuzana Jürgens ih predstavlja, kao što primjerice Haro Senft, Rolf Wanka i njegova kći Irina ili Friedrich von Thun i njegov sin Max. Glazbene tragove prati Franz Adam od bohemskih dvorskih glazbenika klasične Mannheimske škole Johanna Stamitza do [čeških] glazbenika Fritza Riegera i Rafaela Kubelíka.

Izuzetno je zanimljiv prilog Ortfrieda Kotziana o progonu Sudetskih Nijemaca u godinama poslije 1945. i njihovu dolasku u Bavarsku, često na službenu odredišnu stanicu München-Allach – i o mnogim sporim koracima njihove integracije. „Prognanici nisu svugdje bili rado viđeni doseljenici, ni u Münchenu.“ Wolfgang Schwarz donosi informacije o mnogim Česima u Münchenu – tko poznaje skulpturu Zdeněka Němečeka u gradskoj četvrti Olympiapark, a tko internetsku stranicu www.mnichov.de? Očite bohemske tragove naći ćemo nedaleko i od Kineskog tornja, odakle je Radio Free Europe emitirao svoj program od 1945. do 1995. godine, kojima se, kako to Anna Bischof piše „pripisuje značajan prilog političkom obratu“ godine 1989/90. Ingrid Sauer predstavlja sudetsko-njemački arhiv, a to što imena ulica grada Münchena govore o Bohemiji i Moravskoj saznajemo od Joze Džambe, koji je između ostalog podrobno promotrio naselje Am Hart i pojašnjava, ne samo stanovnicima Schwabinga koje je značenje prezimena Soxhlet.

I preko „kulinarskih mostova“ može se hodati – Ulrike Zischka posvećuje angažiranu i zabavnu pozornost „Bohemskoj kuhinji u Münchenu“. Čitateljima će prilično dobar apetit pobuditi ne samo Olomoučki sirevi, Karlovarske oblatne, Češke knedle ili Budweiser-pivo, nego zasigurno i brojne zanimljive fotografije koje uostalom fantastično ilustriraju cijeli ovaj svezak.

Zadnji i treći dio knjige zapravo je leksikon koji akribično donosi popis relevantnih institucija i udruga kao i značaj sedamdeset uglednika grada Münchena češkog porijekla, a u leksikonu se može osjetiti i briga da se koga, ne daj Bože, ispusti. To je, izgleda sve u svemu gledano veoma uspjelo urađeno. Ovdje postaje jasno, što je Jozo Džambo na početku knjige naglasio, da je ona „mješavina“, „orijentacijsko pomagalo“. Toliko o tome. Jedino bi još dobro došao, tako reći kao nastavak ovog projekta, jedan svezak pun napetih biografija. Još ni blizu nije sve rečeno o povjesničarima kao što su Friedrich Prinz i Ferdinand Seibt, o germanistima kao što su Herbert Cysarz i Antonín Kratochvil, o političarima kao što su Volkmar Gabert i Peter Glotz ili umjetnicima kao što su Leo Greiner, Julius Fučík, Alfons Mucha i mnogi drugi. Voditelj ovakvog projekta već je tu – a tko drugi, ako ne Jozo Džambo?

www.polis.ba

Preveo s njemačkoga Josip Jozić