Ivan Lovrenović: JOŠ O MAGLAMA BOGUMILSKIM
O maglama bogumilskim u knjizi Hariza Halilovicha objavio sam ovdje kratku marginaliju, koja je potom prenesena na portal Prometej.ba. Na to se u Prometeju javio gospodin Halilovich otprilike četiri i po puta većim tekstom. Najveći dio teksta je prepričavanje sadržaja knjige i popis pohvala i priznanja, uz autorovu zamjerku što to nisam učinio ja. Uz to Halilovich ponavlja svoju ideju o „gnostičko-kršćansko-bogumilskom naslijeđu“. To, da su arheologija i historiografija odavno temeljito dovele u pitanje postojanje i djelovanje bilo kakvih bogumila u srednjovjekovnoj Bosni, Halilovichu ili nije poznato, ili odbija da mu bude poznato. Kao i to, da famozni „dobri Bošnjani“ nisu nikakvi preci (ancestors, u Prometeju), nikakav etnos, nego se radi o pravno-statusnom terminu kojim su se označavali moćni i ugledni pojedinci iz plemstva (boni homines, dobri mužje) kao kvalificirani svjedoci u pravnim postupcima.
Ne znam kakva i kolika je muka navela Halilovicha na nisku insinuaciju o tobožnjoj mojoj brizi za „katolički (ili pravoslavni) svjetonazor“ u srednjovjekovnoj Bosni? Ni jednu jedinu riječi o tome nije mogao naći u mojoj bilješci. Nije mogao naći ništa ni o „bošnjačko-bogumilskoj ideološkoj halki, nekoj zelenoj transverzali koja se od zelene Drine protegla sve do crvene Australije“, u koju mu se čini da ga „uguravam“. Sve te halke, transverzale, zelene i crvene - sve je to našao samo u svojoj glavi, pa pripisao meni, „implicitno“. To nije moj repertoar ni pojmovnik. Više opreza s impliciranjem i implicitnostima ne bi bilo naodmet čovjeku s akademskim ambicijama.
To je sve što se ima reći.