Amir Brka: BOG ILI ĐAVO
Patnja me zàbolī, ali suosjećam i s ugnjetačem,
tronem nad umorenim, tugujem i nad koljačem,
prema stradalniku nikada ne bijah ravnodušan,
a opsjednut sam i onima čijih se gesta gnušam,
nad čijim se, štaviše, već i postojanjem grstim,
jer iskonskim zlom pripremaju čak i smrt vrsti,
pa ako im to za čim žude zaista pođe za rukom,
i leševi bit će nevažni, i živi sa njinom mukom,
fanatici se ionako u predsmrtnome času nadaju
nebeskoj nagradi, sigurni da martirski stradaju,
ali ni ubojice ne sumnjaju u svoju svetu misiju,
najbolji međ njima zaduženi su za kobnu fisiju
U tom životu ubogom izričem posljednju želju:
epilog koji se primiče maksimalno da se ubrza,
i da se skrši svijet koji u samrtnom hropcu trza,
pa da u lice pogledam Gospodaru-Svedržitelju,
zamirućom svijesti da vidim Bog je ili je Đavo
ne bih li doznao žrtve su ili dželati imali pravo
Premda neodoljivo naslućujem da ću tad uočiti
obraz čovjeka, a grimasu s kojom ću se suočiti
poput odraza u ogledalu neumoljivo raspoznati,
pa strahujem da ću se u tmulo ništavilo srozati,
strašnija i od pakla da će biti konačna spoznaja:
Šejtan je ljudima izlika koja ih od Boga odvaja