Amir Brka: IZA TAMNIH VRATA
Stevanu Tontiću, pjesnikovoj sjeni
U dubini svjetla čekala su žudno i na mene
tamna vrata, i ja, kroz njih prošav, otpočeh
da pravim ove pribilješke, ne da bi mi one,
kao mrve kruha u sretnoj bajčici, pokazale
put povratka, jer ovdje se unatrag ne može,
već ne bih li razumio kamo sam to izbasao,
kakvom sam se popudbinom tmine opasao,
kad jedanput stignem i pred ona vrata koja
će mi drugu svjetlost otvoriti, mada slutim
da se ničeg u taj trenut neću moći prisjetiti
I moja će crna slova gladne ptice pozobati,
a praznu hartiju ponoćni će vjetar oglodati,
pa je, stoga, sasma jasno da je to što činim
gesta nesuvisla, ali na njoj, ipak, izgubljen
u beznadežnoj tmuši, još uvijek istrajavam