Enes Karić, ISLAMSKE PJESNI NOBELOVCA IVANA ALEKSEJEVIČA BUNJINA


Budi plodan, kʼo palma. A ne možeš li, budi
Ko stablo čempresa, prav i prost – plemenit.

Будь щедрым, как пальма. А если не можешь, то будь
стволом кипариса, прямым и простым - благородным.

Bunjin u aforizmu “Saadijev savjet“


Ovaj prigodni esej svoj nastanak umnogome duguje knjizi poezije “Izabrane pjesme“ Ivana Aleksejeviča Bunjina, izbor je sačinio Marko Vešović, književnik, pjesnik i univerzitetski profesor. Izdavačka kuća “Dobra knjiga“ uskoro će objaviti ovo djelo. U ovaj izbor Vešović je uvrstio i nekoliko Bunjinovih pjesama sa snažnim islamskim motivima koje su nadahnuto prevedene. Zahvaljujemo se Izedinu Šikalu, vlasniku “Dobre knjige“, na ljubaznom dopuštenju da u ovom eseju navedemo ovih nekoliko pjesama. Izvornike Bunjinovih pjesama na ruskom jeziku preuzeli smo sa internet stranice: bunin-lit.ru/bunin/stihi.htm.

1.
Bunjinov život

Nobelovca Ivana Aleksejeviča Bunjina (1870-1953) književne kritike, biografije i bibliografije navode kao jednog od najvećih književnih i pjesničkih talenata Rusije na prijelazu XIX u XX stoljeće. Dakako, njegov puni književni i pjesnički učinak ostvaren je u prvoj polovini XX stoljeća. Prema Milivoju Solaru, Bunjin je bio “ruski prozaist i pjesnik“, također i “novinar i bibliotekar“. Mnogi izvori tvrde da je nakon Boljševičke revolucije 1917. godine Bunjin nastojao otići u emigraciju, tokom 1918. prebacio se u Ukrajinu, odakle namjerava da emigrira u Francusku, što mu je i uspjelo 1919. ili 1920. godine.

Milivoj Solar tvrdi da je iz dijaspore Bunjin pratio “književnost u domovini [Rusiji], ali je osporavao njezin politikom usmjeravani razvoj, a tradiciju nastavljanja realizma obogatio iskustvima zapadnog modernizma. Smatran je najboljim piscem ruske dijaspore. U njegovoj lirici prisutne su religijske teme i motivi putovanja...“. Također, Milivoj Solar navodi da je Bunjin dobio Nobelovu nagradu za književnost 1933. godine.

Uz doista impozantan broj pjesama po kojima je stekao svjetsku slavu, Bunjin se proslavio i proznim književnim djelima (novelama, romanima), kao što su: Antunovske jabuke (Antonovskie jabloki), Suhodol, Selo (Derevnja), Prva ljubav (Pervaja ljubovʼ), Mitjina ljubav (Mitina ljubovʼ), Gospodin iz San Francisca (Gospodin iz San Francisco) i Arsenjevljev život (Žiznʼ Arsenʼeva).

U autoritativnoj Encyclopedia Britannica, o Ivanu Aleksejeviču Bunjinu navodi se da je porijeklom bio iz plemićke porodice, svoje djetinjstvo i mladost proveo je u unutrašnjosti Rusije, školovao se u Jeletsu, u zapadnoj Rusiji, ali nije maturirao. Već od 1887. godine objavljuje kratke priče, u periodu 1889-1892. radio je za novine Orlovsky Vestnik. Prva knjiga pjesama pojavila mu se 1891. pod naslovom Stikhotvoreniya, u obliku podliska novina u kojima je radio. U godinama pred sam kraj XIX stoljeća Bunjin je bio pod velikim književnim utjecajem Lava Nikolajeviča Tolstoja s kojim se susreo. U ovom periodu stupio je u književne krugove Moskve i Petrograda, a njegovo najveće poetsko ostvarenje je pjesma Listopad (iz 1901. godine).

Encyclopedia Britannica navodi da je Bunjin u periodu od 1900-1916. postao “jedan od najpopularnijih ruskih pisaca“. Odlikovao se “preciznom upotrebom jezika, istančanim opisima prirode, detaljnim psihološkim analizama, majstorskom kontrolom zapleta radnje...“ Isti izvor spominje da su demokratski pogledi Bunjinovi doveli do unapređenja književne kritike u Rusiji, ali ti njegovi pogledi ga nisu preobrazili u “politički angažiranog pisca“. Tokom 1917. godine Bunjin je prekinuo svoju saradnju sa Maksimom Gorkim i krugom pisaca koji su podrža(va)li Oktobarsku revoluciju. Bunjinovi članci i dnevnici iz perioda 1917-1920. umnogome su vjeran opis strahota i terora kroz koji je Rusija prolazila.
Iako je bio za promjene u Rusiji, nije dopustio da ga privuku revolucionarni događaji. Encyclopedia Britannica navodi da je Bunjin odlučio da emigrira, 1918. godine napustio je Moskvu i nastanio se u Odesi (Ukrajina), potom je 1920. godine emigrirao u Istanbul, a iz Istanbula u Francusku gdje je živio sve do smrti. U Francuskoj je, tvrdi Encyclopedia Britannica, Bunjin postao najpoznatiji pisac u ruskoj emigraciji. Isti izvor navodi da je tokom Drugog svjetskog rata živio na jugu Francuske, odbijao je kontakte sa nacistima, sakrivao je i štitio jevreje u svojoj kući. Iako je nakon Drugog svjetskog rata bio pozvan da se vrati u Rusiji, on je to odbio. Nakon Staljinove smrti Bunjin je bio jedan od prvih emigrantskih ruskih pjesnika i književnika čija su djela bila objavljena u Sovjetskom Savezu.


2.
Bunjinovo zanimanje za islamske teme, kako i zašto?

Veliki broj izvora ukazuju da Bunjinova porodična loza vodi porijeklo iz poljskoga plemstva (preko njegova oca), te od Tatara iz kojih potiče njegova majka koja se djevojački prezivala Čubarova. Tako jedan izvor tvrdi:

“Известно, что Иван Алексеевич Бунин — по отцу, возможно, из древнего польского дворянского рода, а по матери (девичья фамилия - Чубарова) прослеживаются татарские корни. Людмила Александровна Бунина, Урожденная Чубарова (1835 – 1910)...“

Mnogi pretpostavljaju da je Bunjin svoje neposredne pobude da proučava islam, i da o islamu pjeva, primio od svoje majke. Napose to ističu autori muslimani. Drugi, pak, smatraju da su pjesnici i književnici: Puškin, Ljermontov i Tolstoj, književnici otvoreni prema muslimanima, presudno utjecali na Bunjina da u svojim poetskim ostvarenjima ima i prebogat “islamski ciklus“.
Jedan temeljitiji pregled naslova Bunjinovih pjesama na ruskom jeziku pokazuje da su se njegova interesiranja za islamske motive kretala oko Kurʼāna, zatim Poslanika Muhammeda, a.s., i, napokon, oko povijesti i mjesta tradicionalnog muslimanskog svijeta. Tu su i neki drugi motivi, ponekada se mogu naći i pjesme koje se referiraju na “izdaleke teme“ obilježene islamom ili muslimanima, zatim sufijskim učenjima itd.

Krenemo li prvo od Bunjinovih referiranja na Kurʼān, posve jasno vidimo da su izvanredni Bunjinovi stihovi popraćeni i njegovim temeljitim znanjima o Kurʼānu. To se vidi iz njegovih pjesama Kevser (ispjevana 1903), Šejtan Bogu (1903-1906) i Temdžid (1905).


KEVSER


Mi smo dali tebi Kevser.
Kurʼān

Carstvo sna tu je. Stotine vrsta bezljudne
Slanače obala ogoljelih.
No vode u njima su nebesno-zumrudne
I svila pijeska kao snijeg se bijeli.

U svili pijeska sive peline samo
Allah uzgaja za nomadska stada,
Neiskazno su sinja nebesa tamo
A sunce u njima – ko Sakar, oganj iz hada.

I u čas žege, kad fatamorganom zrcalnom
U jedan velik san se slije cjelina svijeta,
U bezobalni bljesak, za međom zemlje pečalnom,
Ona odnosi dušu u vrtove Dženneta.

A tamo tečeš, tamo liješ iza magle plave
Rijeko svih rijeka, azurni Kevseru,
I za svu zemlju, za sva plemena i države
Mir obećavaš. Trpi, moli i – vjeruj.


Ковсерь

Мы дали тебе Ковсерь.
Коран.


Здесь царство снов, На сотни верст безлюдны
Солончаков нагие берега.
Но воды в них - небесно-изумрудны
И шелк песков белее, чем снега.
В шелках песков лишь сизые полыни
Растит аллах для кочевых отар,
И небеса здесь несказанно сини,
И солнце в них - как адский огнь, Сакар.
И в знойный час, когда мираж зеркальный
Сольет весь мир в один великий сон,
В безбрежный блеск, за грань земли печальной,
В сады Джиннат уносит душу он.
А там течет, там льется за туманом
Река всех рек, лазурная Ковсерь,
И всей земле, всем племенам и странам
Сулит покой. Терпи, молись - и верь.


ŠEJTAN BOGU


I kad smo kazali melekima: padnite nice pred
Ademom,
svi su pali osim Iblisa koji je stvoren od ognja.
Kurʼān

Od ognja sam, Adem od mrtve je gline,
A ti mi naredi pred Ademom past!
Pa bacaj u oganj suvi list masline,
Njegovu živu lišćem smiri strast.

Nećeš! Ja ću dići u veću visinu
Svoj crven stijeg. Gledaj: već tvoj Adem
Zahvaćen je mnome. Ispeći ću glinu,
Kao grnčar, gleđ ću i zvuk da joj dam.


Сатана Богу

И когда мы сказали ангелам:
падите ниц перед Адамом, все
пали, кроме Эблиса, сотворен-
ного из огня.
Коран.


Я - из огня, Адам - из мертвой глины,
И ты велишь мне пред Адамом пасть!
Что ж, сей в огонь листву сухой маслины –
Смиряй листвой его живую страсть.
О, не смиришь! Я только выше вскину
Свой красный стяг. Смотри: уж твой Адам
Охвачен мной! Я выжгу эту глину,
Я, как гончар, закал и звук ей дам.

 


TEMDŽID

On ne spava, ne drijema.
Kurʼān

U tihom starom gradu Skutariju,
Svaki put kada morala bi da je
Sredina noći, Temdžid žalostivi
I zamišljeni odjekne svim krajem.

I na sredini između jutarnjeg
I večernjeg sumraka, Dželveti
Derviši stanu da poju sa kule
Onu prastaru himnu, Temdžid sveti.

Spavaju bašte, grobnice u ponoć,
Spava Skutari. Sve što spava – múči.
No pod zvjezdanim nebom s kule stare
Za uspavane ta himna ne zvuči:
Postoje oči što gledaju, s tajnom
Mukom, s nemirom, tužne, tami u dno,
Postoje usta koja blagodatni
San prizivaju, strasno i zaludno.

Teška i tamna staza je zemaljska.
No u nebu se svaki uzdah broji.
Pa spijte, spijte. Ne spi, ne drijema
On, Bog milostiv: sve vas pamti, svoji.


Тэмджид

Он не спит, не дремлет.
Коран.

В тихом старом городе Скутари,
Каждый раз, как только надлежит
Быть средние ночи, - раздается
Грустный и задумчивый Тэмджид.
На средине между ранним утром
И вечерним сумраком встают
Дервиши Джелвети и на башне
Древний гимн, святой Тэмджид поют.
Спят сады и спят гробницы в полночь,
Спит Скутари. Все, что спит, молчит.
Но под звездным небом с темной башни
Не для спящих этот гимн звучит:
Есть глаза, чей скорбный взгляд с тревогой,
С тайной мукой в сумрак устремлен,
Есть уста, что страстно и напрасно
Призывают благодатный сон.
Тяжела, темна стезя земная.
Но зачтется в небе каждый вздох:
Спите, спите! Он не спит, не дремлет,
Он вас помнит, милосердый бог.

Kroz ove tri pjesme sa izravnim motivima iz Kurʼāna pjesnik Ivan Aleksejevič Bunjin pokazuje ne samo svoje raskošne pjesničke nadarenosti, već i svoja znanja, poglavito ona mistična i mistička, o islamu. Kevser je ime jednog poglavlja u Kurʼānu (stotinu i osmog), arapska riječ kevser obično se prevodi kao “izobilno dobro“, “mnogo dobro“ itd. U Kurʼānu ne postoji izravna izjava da je riječ o Kevseru kao “rajskoj rijeci“ koja će sa svojim “vodama koje kuljaju“ biti podarena Muhammedu, a.s. Nabožne informacije da je Kevser “rajska rijeka“ imamo u Poslaničkim izrekama, a još više u kasnijim predanjima, uglavnom mističkim i mističnim. U svome pjevanju o kurʼānskom motivu zvanom kevser, Bunjin preuzima sufijska tumačenja tog dijela islamske svete knjige, kevser je rijeka koja nadvladava suhi pjesak, strašnu žegu, Kevser će svojim svježinama nadvladati i sam Sekar, taj usplamtjeli pakao!

U pjesmi Šejtan Bogu, Bunjin se referira na kurʼānski “dijalog sotone i Boga“ (taj je dijalog spomenut npr. u sedmoj, sedamnaestoj, trideset osmoj suri...). U ovoj pjesmi iznova imamo posezanje za islamskim mističkim ili sufijskim komentarima ovoga “dijaloga sotone i Boga“. Sotona tvrdi da je oganj moćniji od zemlje, ili da je vatra jača od “mrtve gline“, to jest: sotona je jači od Adema, od čovjeka (koji je stvoren od zemlje)! Bunjin poseže za alinejama iz komentara Kurʼāna iz kojih se vidi kako sotona na svoju trubu obznanjuje da će on upravljati Ademom, da će on “sažgati“ glinu od koje je Adem stvoren, da će on biti “grnčar koji će da dā gleđ toj glini“. Međutim, poruka mistika ili sufija uvijek je bila da je čovjek, udružen sa Bogom, višestruko jači od sotone! Tako, na kraju, likovanje sotone nema nikakvu svrhu.

Pjesma Temdžid pisana je u znak hvaljenja Božijega Veličanstva ili “spominjanja Božijeg imena“ kroz postupke zikra. Pjesnik Bunjin na nenadmašan način opisuje kako se temdžid ili (ovaj put) noćni zikr prokrada kroz tišine noćnih koprena, dželveti derviši izvode ga sa obližnje kule, kao “prastaru himnu, kao Temdžid sveti“.

A ko su “dželveti derviši“? U islamskoj tradiciji imaju “halveti derviši“ i “dželveti derviši“, “halvetije“ slave Božansku skrovitost i skrivenost, “dželvetije“ slave Božiju raskrivenost i pojavnost. To je, prema sufizmu, glavna razlika. Pjesnik Bunjin u svoju pjesmu Temdžid uvodi “dželvetije“ zato jer je posvuda noć, jer “spavaju bašte i grobnice u ponoć“, ali baš zato, posred mrkle noći, zikrom treba pokazati očitovanje Boga, njegovu “vidljivost“ usprkos noćnim koprenama, njegove tragove “u fenomenima svijeta“.

3.

Bunjinova pjesma o Muhammedu, a.s., o Kabi...
Ovom prilikom prigodno ćemo navesti makar još dvije Bunjinove pjesme sa islamskim motivima (Muhammed u izgnanstvu iz 1906. i Crni kamen u Ćabi, 1903-1906).

 

MUHAMMED U IZGNANSTVU

Meleci lete sad ponad pustinje,
U sumrak nad kamenim parlogom.
Riječi mu pune tuge sinje
Kʼo istočnik, zaboravljen Bogom.

Sjedio je i zborio sjetan
Na pijesku, bos, s grudima golim:
“Pustinji sam i bezljuđu predan,
Napušten od sviju koje volim“.

I rekoše meleci: “Nedostojno
Poslanika je bitʼ slabim, sustalim.“
I poslanik im tužno i spokojno
Odgovori: “Stijenju se žalim.“

 


Магомет в изгнании

Духи над пустыней пролетали
В сумерки, над каменистым логом.
Скорбные слова его звучали,
Как источник, позабытый богом.
На песке, босой, с раскрытой грудью,
Он сидел и говорил, тоскуя:
«Предан я пустыне и безлюдью,
Отрешен от всех, кого люблю я!»
И сказали Духи: «Недостойно
Быть пророку слабым и усталым».
И пророк печально и спокойно
Отвечал: «Я жаловался скалам».

 


CRNI KAMEN U ĆABI

Skupocjen jaspis bio je nekada,
I bjeline je bio neizrečne,
Poput cvijeta iz džennetskog sâda,
Gorskog snijega u dane proljećne.

Melek Džebrail za starca Ibrahima
Sred pijeska ga i hridi našao.
I geniji su čuvali dver hrama
Gdje ko biserna gomila je sjao.

No iz svemira odsvud su hitale
K njemu molitve, kroz stoljeća duga,
A ko rijeka u hram, svet i dalek,
Tekla su srca što ih tišti tuga.

Allahu! Bescjen, potamnje od toga
Dar tvoj: od suza i jada ljudskoga.

 


Черный камень Каабы

Он драгоценной яшмой был когда-то,
Он был неизреченной белизны –
Как цвет садов блаженного Джинната,
Как горный снег в дни солнца и весны.

Дух Гавриил для старца Авраама
Его нашел среди песков и скал,
И гении хранили двери храма,
Где он жемчужной грудою сверкал.
Но шли века - со всех концов вселенной
К нему неслись молитвы, я рекой
Текли во храм, далекий и священный,
Сердца, обремененные тоской...
Аллах! Аллах! Померк твой дар бесценный –
Померк от слез и горести людской!

Obje ove Bunjinove pjesme imaju svoja povijesna utemeljenja u “starostavnim“ islamskim knjigama. Drevni muslimanski opisi Poslanikova “hidžreta“ iz Mekke u Medinu (622. godine po ʻĪsâu el-Mesīhu/Isusu Kristu) nerijetko donose davne vijesti o Poslanikovim patnjama, stradanjima i pogibeljnim opasnostima. Bunjin na izniman način uspostavlja antitezu između “anđeoske podrške koju je imao Muhammed“ i njegova samotničkoga boravka u kamenim pećinama. Ljudi koji bi da mu pomognu kao da nigdje nema. Odatle ove riječi koje, u svojoj pjesničkoj imaginaciji navodi Bunjin: “Stijenju se žalim“.

Pjesma posvećena Crnom Kamenu koji je (nekada kao blještavi i necrni dragulj jaspis) ugrađen u Kabu/Ćabu izvanredna je Bunjinova parabola o islamu kao pradavnoj religiji. Motiv Crnog Kamena u drevnim knjigama opisan je prije svega kao “odbacivanje obožavanja kamenih ili bilo kojih drugih idola“ a prihvatanje predanosti Bogu, Jednome i Vječnome Stvoritelju. Ugrađivanje kamena, “skupocjenog jaspisa nekadašnjeg“, u zidove jednog monoteističkog hrama dokaz je potvrđivanja kamena kao kamena, to jest kao pukog građevnog sredstva i predmeta, a ne kao relikvije ili kipa za obožavanje. Tako se izdaleka poručuje da je idolopoklonstvo bez svrhe. Ali, ljudi su ljudi, oni samim prihvatanjem jednoboštva ili monoteizma ne prestaju griješiti, zato je “skupocjeni jaspis nekadašnji“ u samim zidovima Kabe postao Crni Kamen, jer su ga ljubila griješna ljudska usta. Naravno, to je jedno tumačenje. Drugo tumačenje fenomena Crnog Kamena, za koje se opredjeljuje pjesnik Bunjin, jeste sljedeće: “skupocjeni jaspis nekadašnji“ pocrnio je od posjeta “srdaca što ih tišti tuga“, “od suza i jada ljudskoga“.

Recimo na kraju da je Bunjin napisao i druge jednako izvanredne pjesme sa islamskim motivima. Гробница Сафии (Safijina grobnica), Авраам (Ibrahim), Магомет и Сафия (Muhammed i Safija), Сириус (Sirijus), Айя-София (Hagia Sofija), Тайна (Tajna)... samo su neke pjesme koje su prožete islamskim pjesnima iz pera nobelovca Ivana Aleksejeviča Bunjina.