Enver Kazaz, Bosnolog

Još u obliku fetusa
Pokazivao je ambiciju
Da sve podčini sebi,
Jer je savršen lokalni vizionar,
Općinska pamet takorekuć.
Odlukom nadležnog organa
I placenta u kojoj se razvio
Čuva se u zavičajnom muzeju.
Kad monetarna prođe kriza
Platit će  da joj sastav
Ispitaju najbolji svjetski stručnjaci
Kako bi potvrdili
Biografiju bez mrlje,
Apsolutan talent,
Nesalomiv duh,
Potpunu odanost državi
I žrtvu za opće dobro.
Njegov život
Ne pripada njemu,
Nego je naša sreća prevelika,
Tvrdi se u prvom govoru
Što ga je održao
Kad je stupio na dužnost.
Tada se  i zakleo
Da će nam darovati cijelog sebe
I vlastite ideale pride.
Zato raste
Iz mandata u mandat
Kao žaba dok se nadima
Prije no zakrekeće.
Uskoro će se i cijela država,
Sa oba entiteta i distriktom
Iz čiste odanosti,
Preobraziti u njegovu parolu
Bosna, da prostiš
Jedna slana zemlja imade...
Obuzima ga patriotski zanos
Kad mu našminkanu glavu
Lijepe na izborne bilborde.
Postane naročit bosnolog
I ubjeđuje nas u herojsku prošlost,
Slavu predaka i antifašizam
Sa svojim likom ponad svega.
Njegovi najbliži saradnici
Tvrde da nikad ne spava,
Već i u ponoć,
Izlazi na gradski trg,
Uvježbava najnoviji govor,
Grli spomenik
Našem najslavnijem kralju,
Zaneseno šapće: ja sam te digao,
Ti si moj, ti si moj.