Ivan Lovrenović

IZ PREPISKE
o ljubavi prema neprijatelju kao podvigu
na dan 2. 9. 2024.

Isus iz Nazareta formulira valjda najrevolucionarniji etički obrat u historiji, kada svojim sljedbenicima nalaže: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone...“ Svijetao je i beskrajan prostor unutarnje slobode i smirenosti iz kojega taj nalog dolazi, a taj prostor biva darovan i svakom onome tko je kadar da nalog usvoji. Ali što ako je „u ovom izmučenom svijetu... Krist umro samo za neke, a nije umro za sve nas“ - piše Albert Camus u svojoj debati s Françoisom Mauriacom? (I. Lovrenović)

19:42h, Aćin

Čitao vladiku Grigorija na tvojoj stranici.

A evo šta mi je tad palo na pamet.

Na kraju besede veli vladika da sve što je rekao jeste „ni manje ni više“… Ipak, postoji i više od toga, a da nije od nosioca zla. To više se nalazi u pitanju: šta i kako da čini onaj ko nije pripadnik nijedne vere i crkve, onaj za koga su sve vere i crkve prijateljski duhovi, barem u meri u kojoj te iste vere i crkve nisu na druge vere i crkve gledale kao na neprijatelje i prema njima pozivali, tokom istorije, na njihovo nasilno uništavanje, često besprimerno, niti su proganjale nevernike i agnostike? Naravno, vladika Grigorije ima moje poštovanje zbog hrišćanskih stavova koje zagovara oslonjen na reči iz Pisma. I otuda je tako različit od ostalih pravoslavnih vladika, barem od onih koji se udaljuju od naroda i hotimice ili nehotice potpiruju zlo. Ali, kao što rekoh, ipak ostaje u granicama hrišćanske vere, i kao da se ne usuđuje da za dobro i mir u svetu i među ljudima potraži drugu osnovu osim u svojoj veri. Nažalost, mučeništvo nije dovoljno za tu osnovu. Prijateljstvo i ljubav ne mogu biti samo hrišćanski. Moraju biti u temelju onog što je ljudsko, sveljudsko. Temelj se nalazi u etičkoj kulturi u kojoj je svako odgovoran za drugog, bilo da je on prijatelj ili neprijatelj. Ta kultura uči da u licu drugog čoveka otkrivamo i sopstveni identitet. Drugi su uvek mi. 

20:38h, Lovrenović

Grigorijevu besjedu u Prebilovcima prenio sam zato što tako dobro i ljekovito odudara od ispraznih i lažnih poziva, jednako katoličkih i pravoslavnih, na ljubav prema „bratu čovjeku“. Govoriti ljudima u Prebilovcima o ljubavi za neprijatelja - hej, to je hrabrost koja graniči s ludošću, onom ludošću na kojoj (bolji) svijet počiva. Dakle, to - kontekstualno. A načelno, svaku riječ koju si mi napisao u pismu prepoznajem kao svoju najvlastitiju. I potpisujem kao takvu. Tvoje pismo ukresalo je u mojoj staroj duši iskru želje da to što si iskazao ne ostane nepoznato, nejavno.

21:26h, Aćin

Daleko bilo da ću se ikad odreći reči koje sam ti uputio. Uvek to možeš objaviti zajedno s tvojim odgovorom. Ali, priznajem da bih svoj stav (uspostavljen već u mojim Gatanjima po pepelu - izd. u Zagrebu - valjda tamo gde je reč o prijateljstvu) morao da proširim, podrobnije da formulišem i još argumentujem. To bi onda ispao etički ogled, naročito s obzirom na to da kulturu ne vidim tek i samo onako kako je to bilo u antičkom obzorju, kao znanje, umetnost i tehniku, nego kao univerzum ljudskog života.