Ivan Lovrenović

Iz dnevničkih zapisa

“Ton svakog pisca zavisan je od oltarskih slika njegove mladosti.“
Franz Kafka

Mjesto odrástanja: starinski bosanski gradić u vrijeme ranoga tvrdog jugoslavenskog komunizma. Škola: obavezna i zajednička za svu djecu - muslimansku, katoličku, pravoslavnu; gradsku, seosku; siromašnu, boljestojeću. Društveni rituali: obavezno zajednički, naglašeno kolektivistički. Jezik: jedan. A ipak, ne može se sakriti ni izbjeći i bosanska trovrsnost koja - paralelna službenoj pedagogiji - formativno djeluje već od najranijega djetinjstva. Trovrsnost: vjersko-nacionalna, pa baš civilizacijska, makar mjesto bilo maleno, provincijalno, zagubljeno.

U jezičnom pogledu, trovrsnost je kontekst u kojemu se odmalena familijarno s neobičnim fenomenom: osim svima zajedničkog vernakularnog jezika (s turcizmima kao njegovim sastavnim dijelom), ikavsko-šćakavskoga tipa kod katolika i muslimana, djeca su kroz sudjelovanje u vjerskom životu i običajima u dodiru s tri daleka i nepoznata, ali snažno prisutna jezika: muslimanska s arapskim, katolička s latinskim, pravoslavna sa crkvenoslavenskim. U malome, to je baš kao po shemi Riccarda Picchija slavia romana, slavia ortodoxa, uz treći, bosanski element, nazovimo ga slavia othomano-islamica: tri civilizacijske paradigme zasnovane na trima religijama, njihovim jezicima i kulturama, međusobno izoliranima, a sa zajedničkim narodnim jezikom, slavenskim. Na to valja nadodati i „standardni“ jezik kakav se strogo i represivno uči u školi (srpskohrvatski, skraćeno: esha), kao jedino ispravan, i on slavenski, ali koji odudara od vernakulara, prema kojemu se odnosi s prijezirom i porugom, kao znaku nepismenosti i „zaostalosti“. Nije mi poznato je li se itko od lingvista ili antropologa bavio ovim tegobnim a zanimljivim jezično-psihološko-političkim kompleksom. 

Očitujući se povremeno u ovim zapisima o načinima na koje magija vernakulane riječi djeluje na me, „ispovjedio“ sam na više mjesta i svoj odnos prema riječima i oblicima koji su nam došli iz arapskoga, perzijskog i turskog jezika, a konvencionalno ih zovemo turcizmima. I u govoru, i u pisanju oni su organski element moga jezika i intimnoga jezičnog svijeta. I to ne samo u najvidljivijem, leksičkom sloju, nego i u „dubljim“ slojevima: morfološkom, sintaktičkom, idiomatskom.

Kroz godine sam, gotovo zabavljajući se, bilježio turcizme, ali strogo se ograničivši samo na one koji su živ, „prirodan“ dio mojega svakodnevnog vokabulara. Došao sam do nešto preko tisuću primjera, i tu stao, a znam da ih ima još. Bilježim ih ovdje tek kao vlastiti podsjetnik, bez leksikografske obrade, onako kako su izgovarani, izmijenjeni u odnosu na idealni izvornik, što je zakonomjerna pojava kod udomaćivanja riječi iz jednoga jezika u drugome. Tako one postaju naše.

Posebna bi rubrika mogle biti različite sastavljenice od slavenskih i orijentalnih elemenata, kao u primjerima: bezobrazluk, bojdžija, bundžija, danas-danile, pođahkad, čuvadar, fratarluk, govordžija, habernosa, kršćanluk, kućile, lopovluk, majstorbaša, majstorluk, nàzor, novajlija, obrazli, pasjaluk, patriotluk, prostakluk, provodadžija, sebičluk, sekirali, siledžija, stomaklija, suma sumajle, šaljivdžija (šaldžija), šeširdžija, šeširlija, teretli, troškali, viribudža. Bezbroj ih je. Na taj način nastali su i etnici: Bošnjak, Brčak, Duvnjak, Dobojlija, Fočak, Glamočak, Gračanlija, Kreševljak, Livnjak, Ljubušak, Skopljak, Tešnjak, Travnjak, Konjicija.

Na drugome mjestu naveo sam čudesnu osmeračku elipsu što sam je slušao od svojega djeda, a tri četvrtine u njoj su turcizmi: „Eglen divan, kućni zijan.“ Slično je i s izrazima: „Olmaz obraz“ i „Od čeg vakat, od toga i zeman“ (NB: čist epski desetarac). U djedovu rječniku bila je i riječ itvan („itvan čeljade“), čije značenje nigdje nisam uspio naći. Profesor Enes Karić našao je za mene u arapskim rječnicima, da izraz itwan (osoba) daje značenja: darežljiv čovjek, osoba pružene ruke. U rječnicima nisam našao ni riječ nabas (kaže se za nešto što odgovara, paše, što je po želji, podesno...). Za riječ idže pretpostavljam da je turcizam. Nju sam pronašao jedino i samo u članku o starim varcarskim mutafdžijama (Dušan Drljača, Mutapčije u Mrkonjić-Gradu, GZM 1957). Ona me je zainteresirala kao vjerojatni korijen rijetkoga varcarskog katoličkog prezimena Idžotić, čiji su nosioci kroz generacije bili mutafdžije. A idže je tanak prut kojim majstor rukuje pri upredanju kostrijeti. Prut je morao biti vrbov, zato što se njime lako radi, mehak je i čuva ruke.

POPIS „MOJIH“ TURCIZAMA

Abadžija, abdest, abdestiti, abuzemze, adet, aferim, agramakli, agramaklija, âh, ahiret, âj, ajgir, akrep, akšam, akšamhaerla, akšamluk, alahimanet, alahselamet, alàša, alat, ȁlat, alčak, alem, alkatmer, almas, ama, amidža, anlaisati, anterija, arkadaš, arsuz, asli, astal (hrv.→madž.→tur.), ašićare, ašikovati, ašlama, avaz, avet, avlija.

Bábā, babo, ba(h)nuti, badava, badem, badža, bagav, baglama, bajagi, bajat, bajrak, bakar, baklava, baksuz, baksuzli, bakšiš, balčak, balvan, barabar, bardak, barut, basamak, basati, basma, baš, bašča, baška, bambaška, bardak, bašìca, bašlija, bašluk, bašuna, batak, batal majstor, bataliti, bećar, bedem, begenisati, behar, bejan (na bejan), bekrija, belaj, belegija, beli, beli vala, ben, bendati, bent, berićet, besleisati, beslema, bešika, béter, beterisati, bez (platno), bezbeli, biber, biberli, bigajri hak, bihuzur, bihuzuriti, bilèsi, bilmez, binja, birindži, birvaktile, bismila(h), boj (kat), boja, bojadžija, bostan, boš (posla), bošča, boščaluk, boza, bozadžija, bubreg, budak, budala, budalešćina, budža, budžak, bujrum, bukadar, bukagije, bunar, bungur, burazer, burek, buredžik, burgija, burgijati, but, butum, buzdohan.

Ceribaša, cicija, cifra.

Čađ, čaj, čâk, čakarast, čakija, čakmak, čakmačiti, čamac, čamovina, čanak, čȁrak, čarapa, čardak, čaršaf, čaršija, čehra, čejrek, čeketalo (čekalo), čekić, čekićati, čekmedža, čekrk, čelik, čemer, čengele, čengija, česma, češagija, češati, čevalduz, čevrndija, čibuk, čibučiti, čičak, čimbur, čirak, čivija, čoban, čok, čokan, čutura.

Ćaba, ćafir, ćage, ćar, ćariti, ćasa, ćato, ćefini, ćefnuti, ćeif, ćelav, ćemane, ćenar, ćenifa, ćepenak, ćilibar, ćitab, ćorav, ćorda, ćorlučiti, ćorluk, ćorsokak, ćošak, ćošetnjak, ćufte, ćumez, ćumur, ćup, ćuskija. 

Dadijati, dadilja, daidža, damar, degenek, degenečiti, dekika, demir, derbeder, dernek, dert, dertli, dever, deveran, deverati, deverli (glava), dever dunjā, dibidus, dikatiti, dimije, din, direk, dizgin, dizma, div, dohaberiti, dohakati, (haka glave doći), dokundisati, dokusuriti, dolaf, domuz, dorat, drangulija, dućan, dućandžija, dud, dugme, duhan, duman, dunđer, dunum, dunjaluk, durati, durbin, duréći, dustaban, dušek, dušman, duvar.

Džaba, džabaluk, džaiz, džam, džambas, džan, džanarika, džefa, dželat, dželep, dže(he)nem, džemre, dženabet, dženet, džep, dževap, dževapiti, dževap dati, džezva, džigera, džini, džomba, džumbus.

Đah, đem, đene, đerdan, đerđef, đevđir, đile, đogat, đomet, đon, đubre, đugum, đul, đulbastija, đulbašča, đulsija, đumruk, đumrukana, đuture, đuturum, đuvegija.

Efendija, (h)efta, eglen, eglen(d)isati, eglendžija, eglenka, ejdovale, ejsahatile, ekser, elbetuna, ereza, ergela, evlad.

Fajda, faletati, fenjer, ferak, ferman, fildžan, firaun, firaunka, fiskija, fišek, fitilj, fitmija, frča, frtutma, fučija, fukara, furda, fursat, furuna.

Gajde, gajtan, galama, galamdžija, gazija, gaziluk, gerz, gungula, gurabija, gurema.

Hȁ - hȁ (ili - ili), haber, (hič haber), hadum, hadžija, hadžiluk, hair, hairli, hairlija, hajde, hajduk, hajdučija, hajvan, hàkara, hakariti se, hála, halal, halaliti, halalosum, halka, halva, hamal, haman, han, handžar, hanuma, hâp, haps, harabatija, harač, harambaša, harar, harbija, harman, hási, hásija, hasiluk, hasiti se, hasta, hator, hava, havan, hećim, hej, helać, hem-hem, hendek, herav, hizmet, hodža, horoz, hrka, hršum, hudžera, huja, hujli, hurija.

Ibret, ibretiti (se), ibrik, ič haber, ihtijar, ikindija, iladž, ilidža, inat, indat, insan, inšalah, intačiti se, irget, (h)ise, isterisati, istilah, išaret, itikaf, izun.

Jȁ,  jȁ-jȁ, jacija, jagma, jȁka, jalak, japija, jarak, jaruga, jasmin, jastuk, jatak, jauklaš, jauklija, javaš, javašluk, jazija, jazuk, jège, jelek, jeribasma, jok, jordam, jordamiti se, jorgan, jorgovan, jufka, jular, juriš, juriti.

Kabast, kabul, kabuliti, kabulosum, kadar, kafana, kafez, kahar, kaharli, kahpija, kail, kaiš, kaititi, kajasa, kajda, kajgana, kajmak, kalaj, kalaisati, kalauz, kaldrma, pokaldrmati, kalem, kalfa, kaluf, kalufiti, kalja, kama, kamara, kamarati, kamiš, kanafa, kanat, kandža, kandžija, kantar (lat.→ tal. → tur.), kapak, kapara, kaparisati, kapija, karabatak, karamut, karanfil, karapandža, karar, karariti, karasevdah, karaula, karišik, karpuz, kasaba, kasapiti, kast, kastile, kašika, kat, katil, katran, kavga, kavgadžija, kavraisati, kazan, kazandžija, kefa, kefati, kesa, kesten, kȅva, kičma, kidisati, kijafet, kijamet, kijametiti, kilit, kiljer, kirija, kokuz, kolan, komšija, komšiluk, konak, konačiti, kopile, kopča (kovča), kopčati, kozbaša, kreč, krečana, kubura, kuburiti, kujundžija, kula, kuluk, kȕm, kundak, kusur, kutarisati (se), kutija, kuvet.

Lagum, lahuri, lakrdija, lampa, lendohan, lèpe (činiti lèpe), lepeza, leš, limun, lokum, lula.

Ma, magaza, ma(h)muran, ma(h)murluk, ma(ha)na, mahala, mahnit, majdan, majmun, makar, makaze, maksuz, mamuza, mandal, ma(h)rama, marifetluk, mašala(h), mašice, matuh, màvi, mazbata, mazija, međer, mehana, mehandžija, mehlem, melek, memla, memli, menđuša, meraja, merak, meram, merdevine, merhaba, merhamet, merhametli, mermer, meza, mezar, meziti, milć, mìle, miraz, Misir, mistrija, mosur, mubareć, muhabet, muhadžer, muhanat, muhur, muhurleisati, mujezin, mukajet, munara, munasip, musafir, musaka, mušebak, mušema, mušterija, muštuluk, mutaf, muzevir.

Nadžak-baba, nafaka, nafakali, nafta, nagraisati, nahero, nahoroziti se, nakast, nakastiti, nalet, nalet ga (ne) bilo, naletnik, naletosum, nam, nana (čaj), nanule, nasamariti, natenane, nàzor, neise, nijet, nimet, nišan.

Obrazli, oklagija, ojnija, oka, oksuz, olmaz, oluk, omač, ortak, osevapiti se, otoman, oturiti, ovarisati.

Pamuk, pandža, papuča, pàra, parali, paravan, pastrma, patisati, patlidžan, pazar, pazariti, pazija, pazuho, pe(h)livan, pekmez, pe(k)sin, pendžer, perčin, perda, peškeš, peškir, piljar, pirlitanje, pirmič, pišman, pođahkad, (po)pišmaniti se, pita, poluoka, potaman, potamaniti, potucati se, presaldumiti se, porefenati se, prȁsa, prikijafetiti se, proćerdati, prtokal, pulija (puljka), pusula.

Raf(a), rahat, rahatleisati se, rahatluk, rahmet, rakija, rakili, raktalo (rahtilo), raskusurati se, rastelaliti, ràvan (konjski korak), razrahatleisati se, razi (biti), refena, refenati se, rezil, rezil(iti), rospija, (h)ršum, rusvaj.

Sabah, sabahaerla, sabur, saburli, sač, sačma, sadaka, sadžak, saf, safun, sahačija, sahan, sahibija, sajdžija, sakat, sakatiti, saksija, salàma (slobodna ispaša u jesen), salamet, salaukovina, samar, sandale, sanduk, sandžija, sara(h)or, sarma, sa(ha)t, saulisati se, sećija, sedef, sefiti, seir, seiriti, seiz, senabija, sepet, serbez, serdžada, sermija, sevap, sičan, sihre, sijaset, sikilj, sikter, sindžir, sirat-ćuprija, sirće, sivrije, skastiti, skela (tal. scala → tur. iskele), skeledžija, skemlija, so(h)bet, sofra, soj, sojtarija, sokak, srča, srklet, srma, srmali, stafriti, stambolka, sudžuka, sura (u suru), surgun, suruntija.

Šedrvan, šal, šalvare, šamar, šargija, šator, šećer, šega, šegali, šegrt, šeher, šejtan, šenluk, šerbe, šerefa, šićar, šićariti, šimšir, šućur, šuhva, šuhveli, šurup.

Tabak, taban, tabanati, tabijat, tabiriti, tȁbla, tabor, tabut, tahmina, taksirat, taman, tamaniti, tambura, tandrkati, tapija, tar(h)ana, taraba, tarifa, tas, tava, tavan, taze, teferič, tefter, tekat, tekne, telal, telaliti, temena(h), temerut, tepsija, terkija, terluci, ters, terzija, teskera, tespih, testera, testerati, tetik, tevabija, tezga, tezgere, timariti, tirit pita, titiz, titkuš, tokmak, toljaga, top, toplija, topuz, torba, tov, toviti, toz, trampa, tuč, tuhaf, (tuhaf insan), tulipan, tur, tura, turban, turbe, turćijat, turpija, turšija, tutkalo.

Uhar, učkur, ùdžamiti, uferčiti, ugur, ugursuz, uhásoliti, uhapsiti, ujdurma, ukajititi, ukajmačiti se, ukarariti, ukabuliti, unkaš, (h)urmašica, urnek, ušćorluk, ušur, utefteriti, uzengija.

Vakat, vaktile, vala baš, vala(h), vatan, vaz, vela havle-vela kuvete (kuvetile), verem, veremiti, veresija, viribudža.

Zabasati, zabiberiti, zahmet, zahmetile, zamandaliti, zameračiti, zanat, zanatlija, zanačija, zȁr, zâr, zauhar, zeh, zejtan, zeman, zembilj, zemherija, zenit, zera, zerzevat, zift, zijafet, zijan, zijanćer, zijaniti, zor, zort, zorzorile, zuluf, zulum, zumba, zumbul.