Ivan Lovrenović

Opet ćemo se plemenski klati
Naročito bratija srbi, bošnjaci  – hrvati.

Vježbali smo dugo na zecu, bravčetu, svinji
Oštricu zabijali glatko i u tišini

Nosili darove, hranili, gojili djecu
Živinčad. Zemlju smo pokorili i

Temeljito osvojili.
(U molitvi doduše sve izgorili.)

Kad dobro zahladi  krenuće svinjokolja
Uzavrela je krv, to plamti vatrena samovolja!

Pršti krvca ljubimca, čovjekolika
Ništa se ne baca, organi na žaru cvrče

Koža i kosti, čvarci, sapun, zvekeću tepsije
Duga crijeva  – mašću ispunjene lepinje.

I napoleon bješe svinja zapisa orwellijanski
Mladić s bajunetom, mačem i epoletom

Romantični krvnici gnušadu se barbara
Njihovih kuhinja, jezika, straćara

Krv škropi kamen i krš bogat jamama
Ili si s nama il' se poteže kȁma.

Opet ćemo se na balkanu klati
Iliri, slaveni, ortodoksni, nevjerni, nevini i pravi

Grci, tračani, dačani, izabranici i uzvanici,
crnogorci
Albanci, bugari, makedonci, turci i junački vuci.