Vera Arapović, PJESME
(Iz zbirke u pripremi Jednina, množina)
JEDNINA, MNOŽINA
Dok smo bili samo
anonimni pripadnici dekretom
propisane sretne
zajednice
žudjeli smo za slobodno izraženom
voljom
pojedinca
za -
jedninom.
Kad smo slobodno izraženom voljom
pojedinaca
izborili pravo na
individualnost
postali smo anonimni
pripadnici tijesnih
jednoznačnih
kolektiviteta -
množina.
OGLAS 021
Mijenjam: strateški važnu, povijesno
značajnu, punu nedovršenih i
novih ratova u nagovještaju, velikog
patriotskog naboja, ostrašćenih vođa i
naroda, užasne prošlosti, teške
sadašnjosti i neizvjesne
budućnosti, punu ojađenih
majki, usamljenih roditelja, izgubljene
mladosti, opustjelih
kućnih pragova, livada i
šljivika -
DOMOVINU
za osunčanu,
nepoznatu,
negdje pored
mora, uljuđenu,
izgubljenu na karti
svijeta,
zemlju
opuštenih i
nasmijanih
ljudi.
Bez nadoknade.
UMRO JE MOJ BRAT
Nedavno je u dubokoj
starosti umro moj
najstariji
brat:
posljednji stup, nezamjenjivi
trezor, neprocjenjiva
škrinja obiteljskog
pamćenja.
Zakopane su s njim i mnoge
tajne o košmarnim vremenima
drugog rata i turbulentnom
poraću, o poginulim, umrlim i
nestalim bližnjima.
Tajne o kojima nisam
znala, nisam smjela, nisam
mogla, nisam htjela, nisam
stigla
da pitam.
SFUMATO
Gle, mladi oblaci:
kao da je
netko kistom, škrto natopljenim
bijelom bojom, razigranom
rukom prošarao
neboplavo
platno.
Tako i moj život sada:
kao da je
netko četkom, uronjenom u neodređenu
boju, umornom rukom
oslikao
maglovitu
podlogu.
LIJEPA JE STAROST?
Bezobrazno koristiš sve
privilegije
starih
ljudi:
nikoga ne slušaš, nikuda ne
žuriš, nitko te ne
treba, nitko te ne
čeka, ništa ne
moraš, ništa ne
očekuješ.
Radiš sa manje žara, ali sa
većim zadovoljstvom, sve što si
propustila u
mladosti.
Sveta formula: meni je
osamdeset!
raznježi i najtvrđa
srca.
Ali, ponekad, kad se
namrači nebo ili pljušti
kiša ili kad se zagledaš u najskriveniji
kutak srca i uma,
žališ što te nitko ne
čeka, što nikomu ne
trebaš, što ništa ne
očekuješ, što
stojiš sama na kraju
puta.