VEZIRA VOJNIKOVIĆ IZ SANSKOGA MOSTA

VEZIRA VOJNIKOVIĆ IZ SANSKOGA MOSTA GOVORI TELEVIZIJSKOJ NOVINARKI U MIKROFON I U KAMERU, A TOME ŠTO ONA GOVORI NE SMIJE SE DODAVATI NIŠTA, NITI IŠTA ODUZIMATI Jednim rafalom strijeljali su mene i moje devetero čeljadi. Svi pobijeni, samo ja ostala. Obeznanila se. Kad sam došla sebi, noć, nije bilo više nikoga, samo moji mrtvi oko mene. Uzela najmlađega sina na ruke, poljubila ga, skinula mu zlatni lančić, izvadila novac iz džepa. Nisam plakala, nisam. Ispuzala nekako, došla do rijeke, pregazila, lutala, lutala… Izjutra, eh, kad se sunce rađalo, zaplakala. Onda sam zaplakala. Vidim: nemam više nikoga.   Ivan Lovrenović