Ivan Lovrenović

Marija Marić Baković, Stipo Manđeralo: RAPOVINE. GROBLJE I CRKVA SV. PETRA U RAPOVINAMA, Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno, 2023.

Knjigom o groblju u Rapovinama arheologinja Marija Marić Baković i polihistor Stipo Manđeralo iscrpno su i znalački predstavili sve kultne i kulturne slojeve ovoga lokaliteta koji, kao svetilište i počivalište mrtvih, živi i danas, u neprekinutom slijedu od kraja IX stoljeća.  U prvom dijelu knjige Marija Marić Baković donosi rezultate dugogodišnjega arheološkog istraživanja crkve sv. Petra u Rapovinama, prvobitno predromaničke crkve sagrađene krajem IX stoljeća. U drugom dijelu knjige Stipo Manđeralo piše o nadgrobnim spomenicima i njihovim natpsima - od srednjovjekovnih mramorova do modernih vremena, s naročitim naglaskom na klesarsko-skulptorsko umijeće rapovinskih klesara iz XIX stoljeća. Knjigu je grafički oblikovao i uredio Darko Baković, opremljena je obiljem odličnih fotografija i skica, a tiskana je u vrhunskoj izvedbi Grafotiska iz Gruda.  

Groblje sv. Petra u selu Rapovine kod Livna

Marija Marić Baković

PREDGOVOR

Groblje i ostaci crkve sv. Petra u Rapovinama jedinstvena su kulturno-povijesna cjelina, koja je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, ovaj  nacionalni spomenik čine: ostaci predromaničke crkve sv. Petra (u kontinuitetu je stajala tu od posljednje četvrtine 9. do potkraj 17. stoljeća); kasnosrednjovjekovno groblje sa stećcima; nadgrobni spomenici iz 19. stoljeća, te pokretno naslijeđe koje se nalazi u Franjevačkome muzeju i galeriji Gorica-Livno i u Zemaljskome muzeju BiH u Sarajevu.

Ulomak pluteja iz predomaničke crkve sv Petra

U organizaciji Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica-Livno ostaci crkve i groblja uz crkvu istraženi su tijekom sustavnog arheološkog iskopavanja između 2010. i 2013. godine. Crkva je građena u posljednjoj četvrtini 9. stoljeća, u vrijeme hrvatskih knezova Branimira i Muncimira, kao zavjetna crkva koju podiže jedan od livanjskih dostojanstvenika. Tijekom vremena mijenjalo se unutrašnje opremanje crkve, a uslijed stradavanja mijenjao se i njen vanjski izgled. Nekad zavjetna, zatim grobljanska crkva, za turske je uprave preuzela ulogu župne crkve za čitavo livanjsko područje. Posljednji put obnovljena u prvoj polovini 17. stoljeća.

Ulomak pluteja iz predromaničke crkve sv. Petra

Uz crkvu se vrlo rano (najkasnije u kasnom srednjem vijeku) razvilo groblje i u sljedećim stoljećima sve se više širilo na prostoru oko crkve. Nakon rušenja crkve (potkraj 17. stoljeća) počelo je pokapanje i na njezinim razvalinama. Intenzivnije od prve polovine 19. stoljeća.

Kontinuitet pokapanja moguće je pratiti na sačuvanim nadgrobnim spomenicima: od stećaka i križina, preko ploča s urezanim križevima do monolitnih nadgrobnih spomenika s profiliranim reljefno ukrašenim sarkofazima i velikim kamenim križevima na pročelju, na kojima su uklesani latinički natpisi. Ovakvi, ali i oni skromniji nadgrobni spomenici, posebno su obilježje ovoga groblja. I danas je to aktualno groblje na kojemu se sahranjuju stanovnici Rapovina, Gubera, Žabljaka, Golubića, Stupa, Trčića i Karijana. To je bilo i staro gradsko groblje na kojemu su se sahranjivali stanovnici Livna. Većina će stanovnika Livna od  tridesetih godina 19. stoljeća svoje pokojnike početi sahranjivati na novoosnovanom goričkom groblju u Livnu. Neki svoje staro rapovinsko  još desetljećima neće napustiti. Samo ga rijetki ni do danas nisu napustili.

Groblje s crkvom u Rapovinama ne možemo promatrati izvan konteksta naseljenog i nenaseljenog okolnog prostora. Ispod Rapovinskog groblja nekada je išao stari put koji je od Gubera preko Rapovina pa sjevernim obronkom Vučkovina izlazio na Drinovu Među, te dalje ispod Ivića gradine prema Mejdanu. Na ovaj se vezao i stari put koji je povezivao selo Dobro s Livanjskim poljem. Ovakvi stari kolski putovi datiraju iz srednjega vijeka. Tomu u prilog govore srednjovjekovna groblja locirana uz putove kojima se nekad živo prometovalo. U kasnom srednjem vijeku naselja čije se stanovništvo sahranjivalo na groblju u Rapovinama administrativno su pripadala Bistričkom gradu, oko kojega su se u procesu svojevrsne kolonizacije teritorija županije razvijale seoske zajednice i zaseoci. U turskim defterima iz 16. stoljeća nalazimo Rapovine, Guber i Žabljak. Na topografskoj karti Livna i okolice (1686-89) evidentiran je i Guber, kao jedno od naselja uz crkvu sv. Petra. U izvještaju biskupa Dragičevića, koji je 1741. godine obavio kanonsku vizitaciju u livanjskome kraju, među 35 naselja upisana su i sela Guber i Žabljak, a u izvještaju biskupa Bogdanovića iz 1768. godine evidentirani su Guber i Rapovine (očito je da je i u jednom i u drugom izvještaju riječ o istom naselju Žabljak/Rapovine).

Svojim položajem groblje u Rapovinama ukazuje na sakralno-cemeterijalno središte kojemu se uslijed različitih povijesnih okolnosti gravitiralo u posljednjih preko tisuću godina. Tomu najbolje svjedoči na daleko poznati pazar koji se održavao na prostoru oko crkve i srednjovjekovnoga groblja. Prvi pisani spomen pazara u Rapovinama nalazimo u turskom defteru iz 1590. godine, a pretpostavljamo da je slijedio ranije započetu srednjovjekovnu tradiciju. Pazar i dernek uz crkvu održavao se nekoliko puta godišnje. Taj dernek je potkraj 17. stoljeća iz Rapovina u Livno premjestio bosanski namjesnik Mehmed-paša Atlagić. Od toga vremena groblje se razvijalo isključivo u sepulkralnome smislu. Na njemu se, uz ostatke crkve, sahranjuju imućne livanjske katoličke obitelji, koje svojim pokojnicima podižu monumentalne nadgrobne spomenike, jedinstvenih i prepoznatljivih obilježja. Spomenike su klesali vješti majstori iz poznatih klesarskih obitelji iz Rapovina: Radnići-Baje, Bezine, Vrgoči, Čondrići, ali i klesari iz nekih drugih livanjskih sela: Jukići (iz Žirovića), Ivo Ivanković (s Držanlija); klesari iz glamočkog kraja.

Danas se na groblju u Rapovinama nalaze konzervirani i restaurirani ostaci srednjovjekovne crkve sv. Petra, a monumentalni nadgrobni spomenici još dosta uspješno odolijevaju vremenu.

Stipo Manđeralo

RAPOVINE - SELO KLESARA

Rapovine su, može se reći, selo klesara (Radnići – Baje, Bezine – Svrdline, Vrgoči, Čondrići). Tu su se klesari rađali, tu živjeli (neki od njih preselili u Livno), ali svi su pokopavani na groblje u Rapovinama, na kojem se do danas sačuvao priličan broj vrijednih

spomenika koje su isklesali svojoj rodbini i prijateljima, svojim Rapovljanima, ali i mnogima drugima iz susjednih sela i iz grada Livna, koji su pokopavani na rapovinskom groblju. Na rapovinskom groblju pokopavani su stanovnici naselja Rapovine, Žabljak, Drinova Međa, Stupe, Trčić, Karijani, Golubić, Guber, Piragića Dolac. To je bilo i staro gradsko groblje, starije od onoga na Gorici. Većina će stanovnika Livna od tridesetih godina 19. stoljeća svoje pokojnike početi pokapati na novoosnovanom goričkom groblju. Neki svoje staro rapovinsko još desetljećima neće napustiti. Samo ga rijetki ni do danas nisu napustili.

Kaićā nadgrobni spomenici na groblju u Rapovinama 

Najviši spomenik na groblju u Rapovinama (420 cm)