Ivan Lovrenović

nekako mi nije jasno
baš u ovo božićno vrijeme
kako su Bogom
ovladali moćni
i posjeli li ga
na tron uzvišen
i polegli ga
u plemenit metal
kad sam se odlučio
za ležaljke druge
za malo slame čak drveta
kamen pod glavu
i za nosiljku od ljudskih ruku
bez oružja
i bogatih riječi
i za svetište u srcu
jednostavnom
čistom
sasvim običnom
tako nesigurnom materijalu
prepustit može se
valjda samo Bog
i hram svoj ondje dići
 
Božić mi uvijek komplicira stvari
jer
svaki put mi rađa nadu
u Boga