Prof. dr. Enver Kazaz shvaća poziv akademskog profesora prvenstveno kao rad na emancipaciji svojih studenata, učeći ih slobodnoj i kritičkoj misli
17. 3. 2018.
Reakcija grupe bivših i sadašnjih studenata i studentica Odsjeka za književnosti naroda BiH povodom orkestriranih napada na prof. Envera Kazaza
Ja ne vjerujem, ja neću i ja ne mogu da vjerujem u puste pregršti izmišljotina, jer ja nisam plaćeni govornik, ni milosnik, ni udvorica, ni korisnik, ni laskavac gospodina Domaćinskog... (Miroslav Krleža: Na rubu pameti)
Svjedoci smo da se proteklih dana bjesomučno vrše napadi na našeg uvaženog profesora Envera Kazaza. Kao njegovi studenti ne možemo biti samo u ulozi nijemih posmatrača, te u skladu s tim osjećamo dužnost da opovrgnemo tvrdnje koje su, u najmanju ruku, gnusne laži i koje su reprezent nedemokratskog ušutkivanja osobe koja ima drugačije mišljenje.
Također, svjedoci smo generalizacije mišljenja nekolicine studenata i profesora koji ga nazivaju seksistom, fašistom, alkoholičarem... Iza nas su semestri održanih predavanja sa profesorom Kazazom na čelu katedre, za razliku od pojedinih uposlenika koji nemaju istu akademsku praksu, a za to su redovno plaćeni.
Propuste koje imamo iz određenih predmeta zahvaljujući (ne)radu predmetnih profesora nadoknađujemo jedino kod prof. Kazaza, ali se o tom neradu drugih uposlenika ne raspravlja. Najvrednija lekcija je ona o slobodi govora – o apsolutnom pravu svakog pojedinca i da svaki izloženi stav treba imati argumentiranu podlogu, te da je svako mišljenje izneseno u javnosti podložno kritičkom procjenjivanju.
Većina nas je na početku studija kukavički posmatrala studentski neaktivizam na Filozofskom fakultetu, ne reagiravši, a sada smo odlučili stati tome u kraj, jer ne želimo obmanjivati javnost u naše ime. Treba napomenuti da je on bio jedini profesor s Odsjeka koji je štrajkovao sa studentima za naša prava. On je bio jedini profesor koji je bio spreman da nam omogući bolje i pravednije obrazovanje... dok su svi ostali šutjeli jer ih se to ne tiče. On i profesor N. Veličković su bili jedini profesori koji su zaštitili jednu studenticu od homofobnog društvenog napada jer je javno istupila kao pripadnica LGBTI populacije.
Čitali smo i da dolazi na predavanja u alkoholiziranom stanju, da je način njegovog govora seksistički i hušački, što naravno nije istina. Kao studenti koji slušamo predavanja profesora Kazaza unazad nekoliko godina, odgovorno tvrdimo da profesor nikada niti na jedno predavanje nije došao u alkoholiziranom stanju, da seksizmu nema ni traga. Feminizmu pak ima. Jedan je od rijetkih koji poštuje akte visokog obrazovanja, uključujući redovno održavanje predavanja, poštivanje objavljivanja rezultata ispita unutar pet radnih dana, redovno održavanje predavanja čak i na izbornim predmetima, što ne radi gotovo nijedan profesor na Odsjeku.
Pored toga možemo reći da je profesor Kazaz na Odsjeku za književnosti naroda BiH profesor koji uistinu poznaje književnost; koji je zna interpretirati i može se nositi s njenom težinom. Njegova predavanja nisu hrpa suhoparnih činjenica, iznošenje biografskih i bibliografskih podataka o autoru, te vikipedijskog znanja, već književnost analiziramo ulazeći u njenu suštinu. O ovome svjedoči i podatak da profesor Kazaz ima najviše objavljenih knjiga te stručnih radova u odnosu na ostale profesore već imenovanog Odsjeka.
Pitamo se i zašto je gospodin Mahir Sokolija odlučio napasti profesora Kazaza baš sada, u ovom periodu, kada je njegova supruga već sedam godina bila asistentica profesoru, dok posljednju akademsku više uopće nije angažirana na toj poziciji. Zbog čega se s adekvatnom reakcijom na navodni mobing čekalo sve ove godine? Da li je rješenje problema fizički nasrtaj u javnoj ustanovi, a ujedno i radnom mjestu profesora Kazaza?
Također, u saopćenju SPUS-a navode se brojne neistine. Ovdje ćemo se osvrnuti na samo neke od njih. Profesor Kazaz nikome od svojih studenata nije zabranio da priča sa tadašnjim predsjednikom SPUS-a Harisom Zahiragićem, štaviše, u periodu kada se na Filozofskom fakultetu održala Javna rasprava o Nacrtu zakona o visokom obrazovanju, odnos između profesora i tadašnjeg predsjednika SPUS-a bio je mnogo korektniji, nego odnos koji bismo očekivali i o kojem smo saznali preko medija. Odlaskom tadašnjeg predsjednika vidimo da se stanje SPUS-a nije promijenilo te svojim saopćenjima dokazuju da uopće nisu upućeni u situaciju u kojoj se našao prof. Kazaz, a o kojoj postoje izjave svjedoka. Jasno je da je i ovo saopćenje, kao i nekolicina medijskih pisanja, ponukano nečijim ličnim animozitetom prema profesoru Kazazu, te da ni u kom smislu ne barata činjenicama, niti ima za cilj rješavanje nagomilanih problema kako Filozofskog fakulteta, tako i Univerziteta u cjelini.
Ovu cjelokupnu situaciju posmatramo kao manipulaciju studentske mase sa Odsjeka za književnosti naroda BiH zarad nečije lične koristi i privatnih neslaganja. Poziv akademskog profesora je prvenstveno rad na emancipaciji svojih studenata, učeći ih slobodnoj i kritičkoj misli, onako kako to radi prof. dr. Enver Kazaz.