Ivan Lovrenović

Ovih dana objavljena je nova pjesnička knjiga Amira Brke San mizantropa. O njoj, kao o važnom i nesvakidašnjem književnom događaju, pišu Ljiljana Šop i Enver Kazaz.

Knjiga je izašla u ediciji Horizont očekivanja travničke izdavačke kuće „Dram radosti“, koju uređuje Enes Škrgo. Likovno i grafičko uređenje potpisuje Josip Lovrenović.

Ljiljana Šop

ZAŠTITA SVETLOSTI OD TAME

»Nebeskim nomadom« je pre samo tri godine, u virtuoznom ukrštaju značenjskih i stilskojezičkih elemenata sonetne forme, Amir Brka trijumfalno dosegao vrhunac u tvorbi osobnog sistema, celine, jedinstva i sklada onoga o čemu i onoga kako peva. Nova pesnička magija naslovljena »San mizantropa«, a ispevana u formi rimovanih distiha, protkana i iskustvima u međuvremenu objavljene »Dijalektike tmine«, čini da se zapitamo postoji li granica koju Brkina misao, duh, imaginacija, ideje, emocije, jezičko umeće ne mogu pomeriti, dovesti u pitanje, nadrasti, prevazići, i samim tim načiniti predmetom pesme i "nakon svršetka".

U središtu mišljenja koje tvori »San mizantropa« vrhuni kartezijanska sumnja, univerzalna skepsa prema svemu postojećem, te uvodni ciklus putokazno nosi naziv "Rasprava o metodi" po najznačajnijoj knjizi Rene Dekarta, ali i po ključnoj temi kojoj se ovaj pesnik vraća od početaka sopstvene pesničke odiseje: kako stvoriti savršenu pesmu kada su pokidane sve niti sa arhajskim znanjima.

Već u sintagmi "san mizantropa" slutimo antagonistički dualizam o kojem bi u današnjem vremenu vredelo napisati studiju. Da li je mizantropima svojstveno lirsko snevanje, a istinskim snevačima dopuštena mržnja? S druge strane, imamo li pravo u ovakvom svetu i sa bremenom zločinačke istorije koja je ljudsko delo abolirati mizantrope, premda je mržnja nedostojno i opasno osećanje? Međutim, i najsažetiji spisak slavnih mizantropa (Mikelanđelo, Šekspir, Flober, Niče, Šopenhauer, Svift...) tako je respektabilan, a njihovo delo u tolikoj meri značajno da zahteva preispitivanje apriorne odbojnosti prema čovekomrzilaštvu. Ako je svet ustrojen tako da se ogromna većina rađa tek da bi živela i životarila, a vrlo retki da bi razmišljali o životu s osećanjem da postoje kako bi podneli izveštaj o tome, mada ne znaju kome (Česlav Miloš) - ko je tu na dobitku, a ko žrtva?

El Greko je ponavljao da slika kako bi zaštitio svetlost od tame. Sve sam uverenija da Amir Brka piše s istim ciljem. Njegova formula zaštite svetlosti jeste san o povratku arhajskom znanju, čak i kada ga sam definiše kao nemoguć cilj.

Enver Kazaz

MAJSTOR POETSKOG MIŠLJENJA

Amir Brka napisao je još jednu vrhunsku zbirku pjesma. Nakon knjige soneta Nebeski nomad koja je ovog pjesnika vinula u sami vrhu južnoslavenskog pjesništva, dolazi knjiga koja potvrđuje Brkino pjesničko umijeće, izniman talent, ogromno pjesničko znanje i vještinu oblikovanja i svake pojedinačne pjesme i, naravno, zbirke u cjelini.

San mizantropa je zbirka sastavljena iz šest poetskih ciklusa (Rasprava o metodi, Grad iz bajke, Surogat, Turobni pokus, More u kojem roniš, Dok kalež uzvišeno glačaš), a svaki od njih počiva na rimovanom distihu i pjesmi koja dosljedno ostaje u čvrstoj formi promjenjivog metra. Te klasične vrijednosti poezije pokazuju da je Brka pjesnik ogromnog poetskog umijeća koji vješto spaja klasične oblike, kakav je u ovom slučaju bejt, ili u Nebeskom nomadu sonet, sa savremenim osjećanjem i vizijom svijeta. Tako se tradicija i savremenost stapaju u novu poetsku cjelinu gdje se osjećaj raspadanja svijeta savremenosti disciplinira poetskom formom koja to raspadanje nadilazi stvarajući poetsku harmoniju u kojoj pjesnik pronalazi i imaginarno utočište, i prostor slobode, i autonomiju od surovih naloga društva, i uzvišenu ljepotu koja nadvladava sveopće propadanje i samu smrt - ostajući u vječnosti jezika.

Pri tom, Brkina knjiga se koncentrira na nekoliko tematskih cjelina: dramu stvaranja iz koje niče vizija poezije kao vječne harmonije koja transcendira historiju i društvo dostižući metafiziku ljepote; dramu postojanja u gradu prepoznatljivih ovovremenih kontura u kojem politička hijerarhija uređuje neljudske odnose pretvarajući čovjeka u ahumano stvorenje nesposobno da ustanovi okvire svoje egzistencije; dramu današnjeg bosanskog tranzicijskog društva s njegovim izopačenostima, surovostima, bezočnim oblikom kapitalizma i političkom moći koja razara ljudsku supstancu; transvremenu viziju čovjeka i njegovog društva u kojem je čovjek poživotinjen, a san mizantropa ukazuje se kao karnevaleskna, ali gorka istina o čovjeku i njegovom svijetu; odnos društva i pjesnika koji nije baziran samo na nerazumijevanju nego i na neprijateljskom stavu spram pjesnika kojeg društvo i ljudi u njemu pokušavaju smrviti, prognati, poniziti i uništiti; u konačnici: viziju ljepote s njenim metafizičkim potencijalom, gdje je poezija i samo njeno stvaranje, uz ljubav i porodični dom, autentični način postojanja u kojem se zbira smisao egzistencije u sveopćem besmislu.

Tako je, zapravo, San mizantropa knjiga koja hvata ontološki, sociološki, estetski, etički i metafizički plan čovjekovog bivanja, pa se pjesma ne odvija samo kao niz poetskih slika uokvirenih rimama već i kao analiza svakog pojedinog plana postojanja, da bi zbirka kao cjelina bila specifična filozofska sinteza u kojoj, uz poetsku refleksiju, u prvi plan izbijaju crni humor, ironija i groteska u slikama gradske, odnosno društvene sredine obilježene beznađem, mržnjom i konfliktom, ali i blagi, gotovo odični ton u mišljenju o poeziju, gdje se u susretu mišljenja i pjevanja, zapravo, pronalazi transvremena suština koja Brku povezuje s drugim pjesnicima, bilo da su oni sa južnoslavenskog govornog područja, bilo iz drugih, pogotovo velikih svjetskih jezika.

U svemu tome, Brka je majstor izgradnje poetske slike i rime, ali i majstor poetskog mišljenja, pa se San mizantropa ukazuje kao jedna od najvažnijih poetskih knjiga našeg vremena. Brka je u ovoj knjizi potvrdio svoje visoko mjesto među savremenim poetskim klasicima na južnoslavenskom govornom području.