Amir Brka, Bezidejno
Za Ljiljanu i Božu
U sjeni tog boja što se javno za državu i protiv nje vije
tuku se ideje: kakva li će biti ako je već bude
Okrugle su, iznutra glatko zaobljene, završene, savršene
hermetično zatvorene, prastare su, drevne
sveopće i vječne
prema vani smrtonosne, poput pile nazubljene -
za drukčije nema mogućnosti uticaja
oskvrnuća svetog
Biju se ideje, metafizički je okršaj posrijedi
nepomirljiv, pogibeljno žestok - premda je zamjetljiv
tek posebnu oku
Jedna drugoj svaki trag poriču, spomena i pramen
sišu kisik, kozmički im prah da zbrišu
A šta će se sa idejom zbiti
koja jednom i nadvlada možda
kako
i u čemu
naspram čega će se obznaniti
u životu održati
kome će i čemu tad smrt zaželjeti
jer svako je njino za
krvožedno uvijek protiv svega
Cvrkutat će vrapci i šumit će vjetar
drvo, oblaci i kiša, snijeg u krošnji
malo sunca ponegda čovjeku
osamljenom
barem jednom
i nek se, na primjer, on i Amir zove, a može i Xenos -
svejedno je, neka je u Bosni, i u Tešnju možda
samo neka bezidejno diše, dok mu žedna pluća
čistog zraka vape
a i on će potom, kad ne bude čovjek
biti tek ideja - bezvremena, prozračna i vječna
Bit ću s mojom majkom
Četrnesti je ilinštak trećeg tisućljeća (i ne znam koji će
nadnevak tad biti), a sad, tople, pitaju me njene oči:
Šta te tako brine, sine
Ideje, mamice, brinu me ideje. Na pijaci, kao mrtve
rasporene ribe: kupiš ribu, mama - guta te ideja
i zašije sama sad napunjen trbuh
(Ali nema majke, samo pogled njezin)
Majko, govorim joj: velike i male, raznovrsne ribe
mrtvih su očiju i stomaka praznih, to me brine, mama
Jesam li to poludio, mama...
Mrtve ribe progone me, mama, šta da radim, mama
Samo tvoje oči to mi mogu reći
Ti znaš, mila: mrtve prožidru nas ribe, mama
šta da činim, mama
Mrtve riblje oči gutaju nas, majko
Ruke su mi prazne, nemam čime da se branim
Oh mama, mama, you got me - living on the front line
Oh you got me mama, living on the front line
Bit ćemo ideje, i mama me tad pitati neće:
Šta te tako brine
sine
(20.7.2014.)