Enver Kazaz: VRIŠTEĆA NUTRINA
U APOTECI NA MARIJNOM DVORU
Apotekarka nehajno mjeri
Blijedom stacu krvni pritisak
Svako malo proviri kroz vrata
Gleda demonstrante
Koji su blokirali saobraćaj
Na glavnoj ulici
Zbog smrti mladića
Traže da sistem funkcioniše
Grad je paralisan
Njegov automatizirani život
Zaglavljen je kao auto
U teškom blatu
Aparat dugo radi
Pritisak je nenormalno visok
Starac je u predinafarktnom stanju
Mi vam ne možemo dati ništa
Takva je procedura
Idite u hitnu
Nudi još malo pa mrtvacu
Nešto za smirenje
Na biljnoj bazi, naglašava
Dila skupi proizvod
Koji nikako ne može pomoći
Još malo pa mrtvaca
Hvata u svoju vještu zamku
Do hitne je nemoguće
Sve je blokirano
Starac će možda umrijeti
Za nekoliko minuta
Ne možemo vam dati ništa
Takva je procedura
Kao da je starac
Isluženi zavrtanj
Štakor koji nanosi štetu
Ili dosadna kućna muha
I jest zavrtanj
I jest štakor
I jest muha
Razdrndani sistem
Pojeo ga je sasvim
Povraća ga u grob
Koristi proceduru
Kao deratizacijsko sredstvo
Apotekarka je njegov
Zemni Azrail
Rutinska funkcija
16. 2. 2026.
VRIŠTEĆA NUTRINA
Htio bi knjigu
Koja se do kraja
Života piše
Kao dnevnik neki
Hronika osjećanja
Historija misli
Spomenar propadanja
I ljubav neizostavno
Da u njoj bude
Krivulja njenih
Uzdizanja
S padovima
Koji je prate
Ali ne ubiju
I strahovi mnogi
Neka u pjesmu stanu
Jer tvoje doba
Puno ih je
I svakog dana rastu
U rasulu
Dosadašnjeg svijeta
Gaza
Jemen
Sudan
I Ukrajina
Bole te
Kao nekada Bosna
Svaki rat što traje
Što će neizostavno
Doći
Ranjena djeca
Ubijena djeca
Raskomadana tijela
Da ne ostanu
Tek automatizirane
Slike sa ekrana
Već tvoja
Vrišteća nutrina
I moćnici
Ubice
Zločinci
Što odlučuju
Koliko smrti
Za njihov interes
Treba
Koliko nafte
Urana
Litija
I zlata
Koliko novca
Za ubistva
Legalizirana odlukama
Vlada
Neka je pjesma
Hronika bezočnosti
Krik i pobuna sveta
Dovoljno je da kažeš
Venecuela, recimo
Iran ili Tajvan
I svima potreban
Grenland
Da osvijetliš
Mržnju koja se kuha
U ništavnim
Tijelima moći
U predatorskim glavama
Suštih ništarija
Pomeni i boju kože
U nju unaprijed
Upisana je
Prastara mržnja
Migrante i imigrante
Što ih ubijaju
Kao da su muhe
A ne srca
Koja druge vole
Ti nemaš pravo
Na bjekstvo
U metaforu
Koja ti je
Zaklon
Utjeha
I spas
Fotografiraj užas
Kao ratni reporter
Što čini na frontu
Fotografiraj užas
Jer on se
U svako upisuje tijelo
U svaku dušu
I um
I svako srce
Pred njim drhti
Poput napuštenog
Psića na kiši
Htio bi knjigu
Koja se do kraja
Života piše
Bez granice između
Onog unutra
I onog vani
Srušile su je
Bombe
Rakete
Dronovi
I meci
I svaki vojnik
Što su ga uvjerili
Da njegov okidač
Poteže lično bog
Ne zaboravi
Odati počast
Onim učiteljima
Iz Mineapolisa
Što od Trampovih ubica
Školsku djecu
Brane bejzbol palicama
I onim masama
Što u Sidneju
I drugim gradovima
Protestuju protiv cionizma
To je tvoj svijet
Tvoja krhka nada
Ljubav koju snivaš
I starim dlanovima
Usrdno griješ
Ne cmizdri
U stihu
Nije vrijeme za to
Ti mnoge voliš
Vole i oni tebe
I istu dijelite patnju
I isto pobratimstvo
Lica u svemiru
I Tinove visoke jablane
U svoja svetišta
U hodočašća
U vodilje zvijezde
U srca svoja
Naseljavate svakodnevno
I ne gordi se
Nisi sam
I drugi bilježe patnju
I sa njima je dijeliš
I ista vas pobuna zove
Ista sudbina čeka
Htio bi knjigu
Koja se do kraja
Života piše
Jer još si malo
Ovdje u svijetu
Genocida
I opće smrti
Svega nekoliko
Preostalih ljeta
Toliko može izdržati
Tvoje ishemično srce
Stoga daruj se pjesmi
I svakom onom
Koji voli
Neka zemlja čeka
Znaš da će
Neminovno doći