Amir Brka: JEDAN OD NJIH
Cijeloga života nastojiš kao drugi da budeš,
ni po čemu da se ne izdvajaš, te stoga pomno
i posvećeno podražavaš ljude: dvije te noge
ulicom nose, visok si sto osamdeset, cipele
su ti četredeset i dva, završio si školu i vojni
rok si odslužio, odjeća tvoja u oči ne pada,
nemaš bradu ni ekstravagantnu kapu, ne
propuštaš utakmice ni sahrane, u kino ideš
i u teatar, pozdravljaš i znance i nepoznate,
dobrovoljni si davalac krvi, brižan sin uvijek
si bio, uzoran otac i muž, kupuješ drva i ugalj,
zimnicu pripremaš, krompirom se uglavnom
hraniš, kiseliš kupus i hvališ grah, uredno
svoje račune plaćaš i od problema se sklanjaš,
na periferiji kafane pohodiš, osrednji duhan
pušiš i jeftino piće piješ, nikada nikog nisi
uvrijedio, nikoga oštetio, nikome naudio...
Slažeš se da je u zavičaju najbolje, jer nigdje
rahatluka i časnijih ljudi nije i nema slavnije
historije, brat ti je najdraži, komšija najpreči,
prosjaku sitniš udjeljuješ, ćudoredne savjete
mladima daješ, u autobusu, u vozu, u redu za
kruh ustupaš mjesto starijima, na uličnim ih
prijelazima pridržavaš, smiješ se kad su svi
drugi radosni, tuguješ kada su tužni, šutiš
kad je tišina i zboriš jedino dok se i ostali
razmeću riječima, vlasti poštuješ, držiš se
pravila i pisanih i nepisanih, govornicima
aplaudiraš, ne kupuješ nepoćudne novine,
podižeš dlanove dok se molitva sriče, ljubiš
državnu zastavu i ustaješ na himnu, u ratu
bio si i junački orden nisi stekao, ali izdržao
si i u tom paklu neupamćenom...
A ipak, i prolaznici i poznanici i prijatelji
i svećenici i hulnici i kriminalci i pravednici
i vlastodršci i proleteri i pjesnici i policajci
i bule i drolje i časne sestre i prostitutke
i analfabeti i akademici i asketi i hedonisti
i bogalji i akrobati i zvjezdoznanci i rudari,
svi koje bar jednom na svijetu ovome sreo
si, pa, štaviše, i roditelji i žena i tvoja djeca
sa podozrenjem i poprijeko te vječito motre,
kao da im se rugaš svime što činiš... Baš niko
tebi ama baš ništa ne vjeruje, kao da jedan
od njih, začudo, nikada bio i nisi