Ivan Lovrenović

U suizdanju Udruženja za modernu historiju iz Sarajeva i Centra za kulturu i obrazovanje iz Tešnja objavljena je studija Amira Brke Kenotaf za ubijene tešanjske Rome. O knjizi je urednik dr. Husnija Kamberović napisao:

„Kenotaf za ubijene tešanjske Rome je fascinantna knjiga o sudbini Roma u Tešnju u vrijeme Drugog svjetskog rata. Autor je ocrtao put kojim su Romi prošli od indijske pradomovine do bosanskog grada Tešnja, te pažljivo ispisao njihovu sudbinu u ratu. U nastavku je najprije pokazao kako se romskim žrtvama manipuliralo nakon rata, a potom je raskrinkao mit o njihovom navodnom spašavanju. Ova knjiga je dokaz koliko je važno proučavati stradanja na jednom mikroprostoru, bez unaprijed postavljenih zaključaka. Amir Brka je detaljno istražio zatiranje tešanjske romske zajednice u Drugom svjetskom ratu, detektirao ključne krivce i ponudio našoj kulturi i nauci knjigu koja je puno više od klasične historije.“

Ovdje se iz Brkine knjige donosi odlomak iz poglavlja Samudaripen u Tešnju. Autor je u bilješci donio instruktivno objašnjenje pojma Samudaripen:

Sredinom 1990-tih romski lingvista Ian Hancock - profesor u SAD, rođen u Londonu 1942. - uveo je riječ Porajmos (na romskom: proždiranje) za nacistički genocid nad Romima. Upotreba ovog termina postajala je sve učestalijom, ali pojavila su se i protivljenja zbog drugih značenja što ih taj leksem ima kod Roma u istočnoj Evropi, među kojima su neka i uvredljiva, npr. silovanje, te su predlagani drugi termini, od kojih je najčešći Samudaripen (potpuno uništenje / masovno ubijanje), a prvi ga je upotrijebio lingvista iz Pariza Marcel Courthiade (1953-2021.). (Milovan Pisari: Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum za primenjenu istoriju, Beograd, 2014, 3-4. str.) Preporuka za korištenje termina Samudaripen data je na 9. kongresu Međunarodne romske unije održanom u Latviji augusta 2016. godine. (Neven Kovačev: "Pojmovnik", u: Romi u Drugom svjetskom ratu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1941.-1945. Priručnik za učitelje i nastavnike, Stiftung "Erinnerung, Verantwortung und Zukunft", Berlin - Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2018, 125. str.)

Amir Brka

SAMUDARIPEN U TEŠNJU

(Odlomak)

U obuhvat NDH dospjela je i Bosna i Hercegovina, pa je ustaška konstelacija i tu imala dosljednu primjenu. U Tešnju su rasno motiviranom pogromu bili izloženi Jevreji i Romi: od 23 Jevreja što ih je rat ovdje zatekao 22 su odvedena u Jasenovac i ubijena[1], a potpuniju sliku i pogotovo tačan broj Roma sa tešanjskog područja koji su stradali u ustaškom genocidu nije moguće utvrditi prije svega zato što se ne može znati koliko ih je početkom rata živjelo na tom prostoru, jer 1941. godine ni popis stanovništva nije izvršen usljed izbijanja rata. Krucijalni dokument u tom smislu mogao bi biti popis tešanjskih Roma, ako je izvršen i ako je u nekom arhivu sačuvan, koji je 3.7.1941. godine naložilo Ministarstvo unutarnjih poslova NDH.

Otežavajuća je okolnost i činjenica da se u proteklih osam desetljeća ovim problemom niko nije bavio sistematično. Određeni doprinos predstavlja to što je Advan Hozić objavio listu sa 66 tešanjskih Roma žrtava fašističkog terora - navodeći ime, ime oca, godinu rođenja i godinu usmrćenja.[2] Hozićeva knjiga bila je završena 1989.[3], a objavljena je 10 godina kasnije. Njeno naknadno priređivanje izvršio je Kemal Alićehajić koji u napomeni iz januara 1999. kaže da je u međuvremenu izgubljeno 166 fusnota što su pratile osnovni tekst knjige[4], usljed čega bi se moglo postaviti pitanje na koji je način Hozić dolazio do informacija o usmrćenim tešanjskim Romima. Međutim, kao i u slučaju Jevreja iz Tešnja ubijenih u Jasenovcu, Hozićev je spisak identičan onom što se nalazi u ostavštini sekretara tešanjskog SUBNOR-a Mehmeda Mehe Bajraktarevića (1927-1993.) koji je naveo da su žrtve utvrđene "na osnovu evidencije NOR-a za koje se u spisku, odnosno u matičnoj evidenciji, kaže da su po ustašama likvidirani u Jasenovcu".[5] A u Arhivu Bosne i Hercegovine nalaze se podaci ankete SUBNOR-a (dalje: Anketa), u kojoj je među žrtvama fašističkog terora navedeno istih 66 stradalih tešanjskih Roma.[6] Činjenica da je u Anketi uza svako ime upisano i zanimanje[7], a pogotovo to što se za 10 žrtava sa prezimenom Beganović iz tešanjskog sela Lepenica kaže da su podaci dobijeni od Paše Beganovića kao preživjelog člana uže porodice, govori da je Anketa ne samo prethodila Bajraktarevićevom i Hozićevom spisku već da im je poslužila i kao predložak, i stoga će ona ovdje biti tretirana kao protoizvor - kako bi se izbjegle omaške koje su nastajale njenim prepisivanjem.

Inicijalnu vrijednost ima i rad Senije Milišić koja je, prikazujući stradanje bosanskohercegovačkih Roma prema dokumentaciji Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (dalje: ZEMKOM) što se nalazi u Arhivu Bosne i Hercegovine, pozornost posvetila i tešanjskim Romima.[8] U nastojanju da identificiram romske žrtve sa tešanjskog prostora služio sam se i dokumentima ZEMKOM-a koji donose informacije i o stradanju tešanjskih Roma, te Poimeničnim popisom. U dokumentu ZEMKOM-a br. 56993 (dalje: DZ 56993) njih je 97, a u dokumentu br. 56997 (dalje: DZ 56997) evidentirano je 18 romskih žrtava iz Tešnja, s tim što se tu navodi i da su "po naređenju ustaških vlasti u Tešnju i okolici bili pohvatani svi cigani, sa njihovim porodicama, kojih je bilo ukupno oko 150 ljudi i svi su odvedeni u logor Jasenovac i od tog vremena za sudbinu odvedenih cigana do danas se ništa ne zna, pa se drži da su svi u logoru ubijeni". Dokument ZEMKOM-a 56999 (dalje: DZ 56999) donosi 33 imena, uz to i 49 djece, ali ne po imenu nego kao brojke uz imena njihovih majki. Na Poimeničnom popisu objavljena su imena 85 ubijenih Roma sa tešanjskog prostora, i već taj spisak, koji je znatno manji od stvarnog broja, dovodi Tešanj na drugo mjesto po broju romskih žrtava iz Bosne i Hercegovine, odmah iza Bosanske Gradiške odakle je, prema Poimeničnom popisu, u Jasenovcu likvidirano 697 Roma.[9]

Sasvim očekivano, namjera da se približim brojci i personalnom identitetu tešanjskih romskih žrtava ispostavila se kao višestruko složen zadatak. Prikaz najznačajnijih problema s kojima sam se susretao dat ću u nastavku, a na kraju ću ponuditi i svoj spisak usmrćenih tešanjskih Roma

*

Komparacija spiska Ankete sa informacijama koje daje Poimenični popis pokazuje da se svih 66 imena nalazi na Poimeničnom popisu - uz poneku manju razliku u nekom podatku, koja ipak ne izaziva sumnju u to da je posrijedi ista žrtva, a razlike iz Ankete naznačene su u priloženom spisku, kao i razlike iz dokumentacije ZEMKOM-a. Dokumenti ZEMKOM-a donose znatno veći broj imena nego Poimenični popis, ali ukupni broj ubijenih tešanjskih Roma ne može se dobiti prostim zbiranjem, jer se u komparaciji otkriva da ZEMKOM-ovi dokumenti ne sadrže sva imena koja bilježi Poimenični popis. Pri tom se i u dokumentima ZEMKOM-a brojni podaci ponavljaju, ali ponekad i u formi do te mjere različitoj da ih je izrazito teško samjeravati, ili se u njima, kao i u Anketi, pojavljuju neke informacije kojima se postojeća pitanja dodatno komplikuju i otežava se izvođenje čvršćih, pouzdanijih zaključaka. A ni onā bezimena djeca iz DZ 56999 ne mogu se naprosto priključiti ukupnoj brojci tešanjskih romskih stradalnika, jer su u drugim izvorima neka od njih zabilježena sa svojim imenom.

DZ 56993 sadrži svjedočenje koje je delegatu ZEMKOM-a 10.9.1946. godine u Tešnju dalo 6 lica.[10] Važno je istaknuti da se njihov iskaz ne odnosi na prostor širi od onog koji je bio u nadležnosti Mjesnog narodnog odbora Tešanj, a na početku ove zajedničke izjave stoji slijedeće: "U područje našeg Mjesnog NO Tešanj spada samo Tešanj sa bližom okolicom koja broji oko 570 kuća od kojih oko 20 kuća pravoslavnog stanovništva, oko 10 kuća rimokatoličkog stanovništva, a ostalo su stanovnici muslimanske vjeroispovijesti."

DZ 56997 bilježi izjavu koju je 16.9.1946. godine u Tešnju ZEMKOM-u dalo također 6 osoba.[11] I oni svjedočenje ograničavaju na prostor svoga narodnog odbora, čiji su opseg ovako opisali: "U područje našeg Mjesnog NO Lepenica spadaju sela i to: Lepenica, sa 116 muslimanskih, 2 pravoslavna i 2 rimokatolička domaćinstva, Žabljak, sa 86 katoličkih, 2 pravoslavna i 2 muslimanska domaćinstva, Kraševo, sa 78 muslimanskih i 12 katoličkih domaćinstava, Matuzići, sa 119 muslimanskih i jedno katoličko domaćinstvo, te Ljetinić, sa 40 muslimanskih domaćinstava. Pomenuta sela nalaze se na desnoj strani ceste koja vodi od Tešnja u pravcu Doboja i udaljena su od ceste od 1/2-2 km, a od Tešnja su udaljena jedno 9 km."

DZ 56999 donosi iskaz od 18.9.1946. godine koji je dalo 8 lica[12] iz Mjesnog narodnog odbora Karadaglije u čije područje spadaju sela "Karadaglije sa 270 kuća od kojih su 40 kuća pravoslavne vjere, 25 katoličkih, a ostale su muslimanske, Ripna sa 26 kuća, Jablanica sa 160 kuća, Koprivci sa 140 kuća, te selo Ravna sa 44 kuće, sve muslimanskog življa. Pomenuta sela nalaze se duž ceste koja vodi od Tešnja prema [Novom] Šeheru i Žepču, a udaljena su od Tešnja 2-8 km."

Svjedočenja koja su data ZEMKOM-u nisu, dakle, mogla biti sveobuhvatna niti potpuno precizna, uz ostalo i stoga što su iznesena više od četiri godine nakon što su Romi odvedeni u Jasenovac. Također je jasno, i to se u dokumentima ZEMKOM-a konstantno pokazuje, da svjedoci nisu mogli pouzdano znati dob pojedinih Roma, ponekad ni njihova tačna imena ili imena očeva. U nekim slučajevima izostalo je ime žrtvina oca, a nekada se kod Romkinja navode imena muževa.

Prema Poimeničnom popisu, 44 ubijena tešanjska Roma rođena su u Dobropolju, 25 u Tešnju, 12 u Lepenici, 2 u Kaloševiću i 2 u Mekišu. Hozić piše da ih je najviše "živjelo u Raduši-Dautovači, gdje su imali svoje kućice i male poljoprivredne posjede. Bio je to siromašan svijet. Neki su se bavili i popravkama kišobrana, kalaisanjem bakarnog posuđa, oštrenjem noževa i makaza i sl, a među njihovim ženama bilo je i gatara. Bilo je među tim Romima i onih koji su početkom proljeća odlazili i išli od mjesta do mjesta po cijeloj Jugoslaviji sve do kasne jeseni kada su se opet vraćali da prezime u Tešnju."[13] Dautovača je, međutim, lokalitet koji pripada prigradskom selu Dobropolju, a ne Raduši, kako je naveo Hozić. Stoga je Dobropolje na Poimeničnom popisu notirano kao mjesto rođenja za 44 u tom logoru ubijena tešanjska Roma, a ovome bi vjerovatno trebalo priključiti i 2 žrtve za koje Poimenični popis kaže da su rođene u Mekišu, jer je Dautovača smještena na granici između ta dva tešanjska sela.

Za ubijene Rome koji su navedeni u DZ 56999 svjedoci kažu da su oni bili "iz sela Karadaglije", odnosno da su bili "nastanjeni u selu Karadaglijama". Međutim, Rome u tom tešanjskom selu ne spominju ni Anketa ni drugi dokumenti ZEMKOM-a, kao što ni Poimenični popis ne navodi Karadaglije kao mjesto rođenja niti jedne romske žrtve, pa i današnji stanovnici tog sela (pitao sam nekolicinu) tvrde da Romi nikada nisu živjeli u Karadaglijama. A za neke od romskih stradalnika notiranih u DZ 56999 drugi izvori kazuju da su rođeni u Dobropolju, Tešnju i Mekišu. Indikativno je i to što ovim svjedocima nisu poznati ni imena ni godine romske djece za koju kažu da su iz Karadaglija odvedena u Jasenovac, dok su za ne mali broj te djece u drugim izvorima dati i ime i dob. Ostaje, dakle, nejasno smještanje ovih Roma u Karadaglije, kako je učinjeno u DZ 56999.

Prethodne Hozićeve riječi jasan su pokazatelj da su ovi Romi bili nastanjeni, a da su neki od njih živjeli kao polunomadi, odnosno sezonski nomadi. Hozić, dakle, kaže da ih je najviše živjelo u Dautovači, gdje se formirala romska zajednica kao neka vrsta enklave u Dobropolju, dok za druge ubijene tešanjske Rome izvori ne upućuju na bilo kakvu njihovu izdvojenost iz naselja. Da te izdvojenosti uistinu i nije bilo, ili da ona nije bila potpuna, potvrđuje količina i vrijednost informacija što su ih o ovim Romima iznijeli ZEMKOM-ovi svjedoci i građani koji su sudjelovali u Anketi. Štaviše, oni su istovrsne podatke dali i o Romima iz zajednice koja je živjela u Dautovači, a to je bilo moguće jedino ako su postojale socijalne relacije usljed kojih su i o njima postojala potrebna saznanja.

Iz priloženog spiska bit će razvidno koja su imena preuzeta sa Poimeničnog popisa ili iz Ankete, jer se uz njih navodi ime oca, mjesto i godina rođenja žrtve. Prednost je redovno data Poimeničnom popisu, a uz te podatke donio sam i dodatne informacije koje sadrže Anketa i dokumenti ZEMKOM-a, npr. da je neka ženska žrtva bila žena ili udovica određene muške osobe. Također sam uz imena sa Poimeničnog popisa ili iz Ankete, gdje je data i godina rođenja, iz ZEMKOM-ovih dokumenata donosio napomenu o tome koliko je konkretna žrtva bila stara. U tome se redovno iskazuju odstupanja, ponekad i značajna, ali ako su me drugi podaci navodili na zaključak da je posrijedi jedna, a ne dvije osobe - zanemarivao sam tu razliku u informaciji o dobi žrtve, osim ako ta razlika nije tolika da bi istovjećenje bilo krajnje problematično. Bez obzira na to kako je Spomen-područje Jasenovac dospijevalo do godine rođenja ubijenih tešanjskih Roma[14], svake od njih ponaosob, takvi podaci ne mogu biti potpuno pouzdani, a, kao što sam već rekao, tačnu dob žrtava nisu mogli znati ni oni što su u Tešnju 1946. godine svjedočili ZEMKOM-u. Stoga ne smatram da se takvim odstupanjima u bitnome problematizira identitet žrtve - ako je bilo moguće na osnovu istovjetnosti ili približnosti ukupnih informacija što ih daju Poimenični popis, Anketa i dokumenti ZEMKOM-a sa solidnom sigurnošću zaključivati o njenom personalnom identitetu.

Međutim, kroz analizu navedenih izvora pojavljivale su se i one situacije u kojima je slijedom nekih podataka bilo moguće rezonovati da je posrijedi ista, odnosno jedna osoba, iako se istovremeno nude i informacije koje su u znatnijoj mjeri disonantne. Smatrao sam da u takvim slučajevima u spisak treba unijeti oba imena, jer sam vjerovao da će eventualna greška (ili grijeh) biti manja nego da nesigurnim postupkom "sažimanja" neka žrtva bude izostavljena. Tri primjera. 1.) Poimenični popis navodi žrtvu Ahmetović Ćeba, kći Osmanova, rođena 1905. u Dobropolju, općina Tešanj, a u DZ 56993 nalazi se Ahmetović Čeba, kći Osmanova, stara 10 godina. Sličnost je, dakle, velika, a zbog razlike u imenu (Ć - Č) i pogotovo zbog velike razlike u dobi, koju dodatno zamagljuje i navod iz Ankete da je ime i jedna i druge žrtve Ćeba, s tim da je jedna rođena 1900, a druga 1924. godine - u finalni spisak unio sam obje ove osobe. 2.) U Poimeničnom popisu notiran je i Beganović Hašim, sin Mustafin, rođen 1923. u Lepenici, općina Tešanj, a zabilježen je i u Anketi gdje stoji da je rođen 1911, kao i u DZ 56997 gdje piše da je imao 18 godina. Međutim, u Anketi se nalaze dvije žrtve sa identičnim podacima, ali jedna je bez godine rođenja. Budući da je informacije o jednom i drugom Hašimu Beganoviću za Anketu dao spomenuti Pašo Beganović, preživjeli član uže porodice, u svoj spisak unio sam obje žrtve. 3.) U DZ 56993 nalaze se Ibrišević Osmo, Muratov, star 50 godina i Ibrišević Rafiza, žena Osme, stara 45 godina, dok su u DZ 56997 evidentirani Ibrišević Osman, star 46 godina i Ibrišević Hafiza, žena Osmanova, stara 40 godina. Na to da su u pitanju iste osobe upućuju slična (gotovo istovjetna) imena i srodna dob, ali to ipak nisam smatrao dovoljnim da ih ne notiram kao različite žrtve.

Zabilješka Komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njegovih pomagača pri Gradskom narodnom odboru Tešanj, 16.6.1945. godine.

U Zvaničnoj zabilješci Komisije za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njegovih pomagača pri Gradskom narodnom odboru Tešanj br. I:40./45. od 16.6.1945. godine (DZ 5728), kao i u DZ 5729, 56993, 56997 i 56998[15], stoji da su tešanjski Romi pohapšeni i u logor deportovani u maju 1942, dok DZ 56999 kaže da se to zbilo kratko iza polovine te godine. Poimenični popis daje istu godinu smrti za 78 žrtava, ali za 4 žrtve sa prezimenom Beganović navodi da su usmrćene 1941. godine: Alija, Dado, Đehva i Refija, te isto za Mašić Fatimu i Musić Fatimu. Niti jednu od ovih 6 žrtava ne spominju ni Anketa ni dokumenti ZEMKOM-a, kao što ne znaju ni za Hađiru Alikić (Halikić)[16] za koju Poimenični popis kaže da je ubijena 1944. godine. Tretirajući je kao bošnjačku žrtvu, Smail Čekić daje slijedeće arhivske podatke: "Alikić Hadžira, rođena 1927. u Tešnju, kći Osmana i Hanife r. Bobarić, neudata, pjevačica. Upućena u logor na priedlog Ž.R.O. [Župska redarstvena oblast] u Tuzli na vrieme od 1 godine; radi nemorala i skitnje."[17]

Pa ako se može nagađati o tome da je Hadžira (ili Hađira) Alikić u Jasenovac odvedena 1942. i da je u tom paklu nekako preživjela još dvije godine, za onih 6 žrtava usmrćenih 1941. moguće je misliti da su rođene na tešanjskom prostoru, a da su živjele na nekoj drugoj destinaciji odakle su i otpućene u logor, ali ne može se odbaciti ni pomisao da je vlast u Tešnju svoju zločinačku revnost počela iskazivati još i prije nego što je posljednjih dana maja 1942. godine talas ustaške bestijalnosti diljem teritorije na kojoj je uspostavljena NDH krenuo u rješenje "ciganskog pitanja".

Neka bude spomenuto i to da Hozić kaže kako su ustaše u decembru 1942. godine u Tešnju "i u nekoliko okolnih sela pohvatali 67 Roma" i da su ih tada "otjerale u logor Jasenovac".[18] No, tim Hozićevim iskazom ne dovode se u pitanje izjave koje su tešanjski svjedoci dali ZEMKOM-u 1946. godine i druge navedene izvore, jer je na prostoru NDH, kao što je već rečeno, masovna i sistemska deportacija romskoga stanovništva u logor izvršena od 20. maja do kraja jula 1942. godine, što se afirmira i informacijama sa Poimeničnog popisa o 1942. kao godini smrti za 78 tešanjskih Roma.

Dokument Ministarstva unutarnjih poslova NDH naslovljen Popis zatočenika islamske vjere indicira da je, možda, jedan tešanjski Rom u logor odveden iz Zagreba: "MUSIĆ ZEKO, rođ. 1913. u Tešnju, sin Rame i Pašane r. Bobarić, oženjen, otac četvero djece, trgovac ponošenom robom, upućen u logor na priedlog Redarstvene oblasti za grad Zagreb na vrieme od 3 godine; lažno se iskazivao raznim osobama i u ime Poglavnika sabirao priloge za izbjeglice i ranjenike iz Bosne, koje je zadržavao za sebe."[19]

Posebnu zanimljivost predstavlja i to što se Kotarska oblast u Tešnju Imamatu Džemata Tešanj 5.6.1942. godine obratila dopisom Taj.[ni] broj 331/42. slijedeće sadržine: "Umoljavate se da po kuriru izvijestite ovu kotarsku oblast odnosno dostavite tačan popis svih onih cigana sa tamošnjeg područja koje smatrate ili vodite u evidenciji kao muslimane." Rukom napisan, odgovor Imamata dostavljen je sutradan - kad je i primljen dopis Kotarske oblasti (što se vidi iz prijemnog pečata) - a u njemu stoji da "Vašem traženju nismo mogli udovoljiti iz razloga, što po matičnim knjigama ovog Imamata ne možemo ustanoviti cigane-muslimane, jer se isti vode kao i ostali muslimani. Naročito nigdje u maticama nema rubrike za porijeklo - po čemu bi ovo mogli ustvrditi." A zatim Imamat lojalno preporučuje: "U ovom bi slučaju općinsko poglavarstvo moglo pružiti potrebne podatke."[20]

Dopis Kotarske oblasti u Tešnju Imamatu Džemata Tešanj od 5.6.1942. i odgovor Imamata od 6.6. 1942. godine. 

Šta je mogao biti razlog da Kotarska oblast zatraži ovakvu informaciju...? S obzirom na datum tog dopisa i u njemu podvučenu napomenu "ŽURNO JE!", jasno je da se radi o vremenu kampanje prikupljanja Roma na tlu NDH i njihova odvođenja u Jasenovac, pa jedini zaključak može biti da su vlasti nastojale dospjeti i do imena onih tešanjskih Roma koji su eventualno izostavljeni iz deportacije izvršenē koncem prethodnog mjeseca.[21]

*

Na način koji sam opisao, moguće je poimenično identifikovati 172 romske žrtve iz Tešnja. Od toga je 38 Alikića, 37 Beganovića, 34 Ahmetovića, 19 Ibriševića, 17 Musića, 8 Dudića, 6 Bajrića, 5 Hasanovića, 4 Muratovića, 3 Mašića i 1 Bobarić.

Tu je još i onih 49 djece, zapisanih onako kako ih evidentira DZ 56999 - kao brojke uz ime majke. Zbirajući utvrđena imena i ovu djecu kao brojke, dobili bismo, dakle, ukupno 221 žrtvu. Ali takav bi postupak bio pogrešan, jer se neka od te djece u drugim izvorima pojavljuju i svojim imenom, što se može razaznati preko imena očeva nekih dječijih žrtava. Recimo, u DZ 56999 notirana je Bisera Ahmetović, žena Hašimova, sa petero djece, a u nekim od drugih izvora kao Hašimova djeca navedeni su Bisera (10 godina), Čeba (14), Osman (6), Pašana (12) i Smajo (8), što znači da su poimenično zabilježena sva djeca Hašima i Bisere Ahmetović. Međutim, neke situacije radikalno su drukčije. Na primjer, u DZ 56999 zabilježena je Ramiza Ibrišević, žena Ibrina, sa šestero djece, a ostali izvori ne evidentiraju niti jednu dječiju žrtvu kojoj je otac Ibro Ibrišević, pa smo uskraćeni za imena svih šestero djece Ibre i Ramize Ibrišević. U slučaju petero djece Behare Bajrić dostupno nam je samo ime sina Age (14), a od također petero djece Mehe i Šahe Ibrišević imena sina Ibre (10) i kćerke Rukije (14)...

Uzveši u obzir sve što je navedeno, na spisku koji nudim nalazi se oko 200 romskih žrtava iz Tešnja, od kojih su neke bez imena, i to su upravo djeca. Uza sve rezerve, čini se da spisak koji je tako sačinjen možda i ne može biti značajno drukčiji. Međutim, ostaje pitanje: koliko bi drukčiji i, pogotovo, koliko bi duži bio onaj konačni spisak ubijenih tešanjskih Roma - kad bi mogao biti utvrđen...?

U DZ 56993 svjedoci nisu iznijeli decidniju procjenu ukupnog broja romskih žrtava, a oni su svjedočili o dijelu tešanjskog prostora na kojem je i živio najveći broj Roma. Oni kažu ovo: "U maju 1942. godine, po naređenju ustaških vlasti sa teritorija našeg Mjesnog NO Tešanj bili su uhapšeni i odvedeni u sabirni logor, a zatim u Jasenovac svi cigani, za čiju se sudbinu do danas ništa ne zna." Potom, kako je već rečeno, navode i podatke o 97 Roma sa područja grada i bliže okolice (uz ostalo i Dobropolja), odakle ih je najviše i otpućeno na jasenovačko gubilište.

A svjedoci čiju izjavu sadrži DZ 56997 kažu, vidjeli smo, da se radi o ukupno oko 150 ljudi u Tešnju i okolici. I u DZ 56996, gdje je 15.9.1946. zabilježeno svjedočenje 6 lica[22] sa područja Mjesnog narodnog odbora Jelah (koji su činila sela Jelah, Cerovac i Vukovo), kaže se da su ustaške vlasti "godine 1942. iz Tešnja i okolice uhapsili i protjerali u logor preko 150 cigana što muških, ženskih i djece, otpremivši ih u Jasenovac, a za njihovu se sudbinu i danas ništa ne zna", dok svjedoci u DZ 56998 i 56999 vele da je stradalo oko 200 tešanjskih Roma.

Ali jedno svjedočenje o zbivanjima na tešanjskom prostoru 1941-1945. indicira da je ukupni broj znatno veći. U dokumentu ZEMKOM-a 56995 od 13.9.1946, koji bilježi svjedočenje 8 osoba[23] sa područja Mjesnog narodnog odbora Raduša (taj je odbor obuhvaćao prigradsko selo Raduša, zatim Đemilić-Planje i Orašje-Planje), stoji, naime, i ova rečenica: "Pošto se naša sela nalaze u neposrednoj blizini Tešnja, saznali smo u junu 1942. godine da su ustaške vlasti u Tešnju i neposrednoj blizini grada uhapsili 200 do 300 cigana i njih protjerali u logor Jasenovac, njihovu imovinu zaplijenili i istu predali kotarskoj oblasti u Tešnju, koju su putem licitacije prodavali narodu, a ciganske kuće su davali pristašama ustaške vlasti."

Prema DZ 56993, imovina u logor odvedenih Roma i Jevreja, kao i dvojice protjeranih pravoslavnih sveštenika, podijeljena je dobrovoljcima ustaškog doglavnika Adem-age Mešića (Tešanj, 1869. - Popovača, 1945.), a o tome u DZ 56997 piše ovako: "Ustaške vlasti po svojim organima izvršile su popis imovine odvedenih u logor i istu dopremili u kotarsku oblast, gdje su hrvatske vlasti po svojim organima prodavali pojedincima navodno na licitaciji." U DZ 56995 i 56996 navode se i imena onih koji su se pobrinuli za romsku i jevrejsku imovinu: općinski podnačelnik Suljo Srkalović, muktar (upravni činovnik) Mujo Hukić Bećirov, Ahmet Ćatić, Hamo Mešinović Sulejmanov, šef poreske uprave u Tešnju Salih Hrnjičević (iz Sarajeva) koji je upravljao oduzetom imovinom, i blagajnik poreske uprave Ibrahim Širbegović Muhamedov koji je vršio licitaciju. Na licitaciju "su puštane neznatne stvari, dočim vrijednije stvari ustaški rukovodioci i njihovi pomagači su razgrabili i međusobno dijelili". (DZ 56995)

Neizbježno je i pitanje: koje su te ciganske kuće što su davane pristašama ustaške vlasti nakon što su Romi odvedeni u Jasenovac...? Sasvim je sigurno da se ne radi o onim sirotinjskim kućicama u Dautovači, koje spominje Hozić, nego o kućama bolje stojećih gradskih Roma, ali to pitanje ostat će otvoreno, kao i ono o ukupnom broju tešanjskih Roma koji su stradali u Jasenovcu. Ipak, u Domovnici obitelji Tešnja i Medakova[24] (dalje: Domovnica) zabilježene su 43 osobe koje su do Drugoga svjetskog rata živjele na 4 kućna broja (122, 126, 127 i 128) u "Ul. H. Nesuha", što je sami centar Tešnja, a njihova prezimena - 8 Ahmetovića, 18 Alikića, 13 Muratovića i 4 Muratovića (Alikića) - govore da su posrijedi Romi. Onī Romi od kojih su neki evidentirani kao žrtve u ovdje spomenutim izvorima i koji se nalaze na mome spisku ubijenih. Ali, najveći broj od ta 43 imena, njih 35, ne spominju ni dokumenti ZEMKOM-a ni Anketa ni Poimenični popis. Gdje su, onda, nestali ovi Romi - ako u Domovnici nakon aprila 1942. godine nema nikakvih njihovih tragova? Dakle, nema ih od tada upisanih kao umrlih niti ima bilježaka o rođenju njihovih potomaka u Tešnju...

Možda bi se na osnovu uvida u Domovnicu moglo prigovoriti da u ovome postoje dva izuzetka. Prvo, u njoj je zabilježen i Smajo Muratović, sin Paše rođenog 3.4.1925. u Tešnju, i Raseme Bajrić rođene 28.12.1929. u Zavidovićima. Pašo i Rasema vjenčali su se 2.11.1945, a Smajo je rođen 1.7.1945, ali mjesto njegova rođenja u Domovnici nije zabilježeno, pa bi ovaj prigovor time bio i obesmišljen.

Drugi slučaj znatno je kompleksniji. Domovnica, naime, notira da je 3.9.1943. umrla Hata Alikić, žena Ahmeta koji je rođen 16.2.1913. u Tešnju. Ali, tu je upisano da je Hata rođena kao Delić 7.3.1913. u Miljanovcima, a izvori ne govore o tešanjskim Romima sa ovim prezimenom niti spominju prisutnost Roma u tom tešanjskom selu, pa je logično zaključiti da se ovdje radi o tzv. mješovitom braku. Ne znamo, međutim, šta se dogodilo s njenim mužem Ahmetom i njihovom djecom - kćerkom Biserom (rođenom 3.7.1933.), i sinovima Osmanom (1.4.1937.), Salkom (3.5.1939.) i Ibrom (5.4.1942.). Ipak, crne slutnje priziva činjenica da je Hata živjela samo 30 godina, kao i to što nakon Drugoga svjetskog rata u Tešnju i u tešanjskom srezu nema ne samo niti jednoga Alikića nego ni Roma uopće.[25] Još crnje misli prikradaju se usljed toga što je, prema Domovnici, "vlasnik i starješina" kuće na broju 122 bila Ahmetova mati Šehra Alikić koju i Poimenični popis i Anketa bilježe kao jasenovačku žrtvu rođenu u Tešnju (na Poimeničnom popisu 1888, u Anketi 1882.), dok Domovnica kaže da je ona rođena u Tešnju 1875, ali i da je umrla 12.4.1942. godine. Sa Šehrom su u njenoj kući živjeli i njeni potomci sa svojim obiteljima, ukupno 18 lica, pored ostalih sin Ahmet sa ženom Hatom i njihovom djecom.

Već osupnute strašnom slutnjom da Domovnica sakriva i krivotvori istinu o iščeznuću ovih stanovnika grada Tešnja, mísli se potpuno smračuju nad sudbinom Đulage Muratovića - uz čije je prezime u Domovnici u zagradama dopisano i prezime Alikić. Tu stoji da je on "vlasnik i starješina" kuće na broju 127 u Ul. H. Nesuha, da je rođen u Tešnju 1897, da je bio mlinar, te da je umro 31.5.1941. godine. Međutim, Poimenični popis jasenovačkih žrtava obavještava da je Đulaga Muratović sin Paše i da je rođen u Tešnju 1900, isto stoji i u Anketi (s napomenom da je bio trgovac), a DZ 56993 bilježi da je Đulaga imao 50 godina kad je odveden u logor. U Jasenovcu je usmrćena i Đulagina žena Čelebija - prema DZ 56993 stara 45 godina, u Poimeničnom popisu navedena kao Ćeba, rođena u Tešnju 1905, a imenom Ćeba navedena je i u Domovnici. Prema Domovnici, ona je umrla 31.5.1941. godine, dakle: istog dana kad je umro Đulaga (!?), a kao stanovnici iste kuće navedeni su Ćebin brat Hašim, rođen u Tešnju 1914, i Muharem, sin Đulage i Ćebe, rođen 1941. u Tešnju, a umro 6.3.1942. godine...

Suzdržat ću se ovdje od svakoga komentara: Sapienti sat!

*

Na kraju, svoj spisak predajem javnosti na uvid, sa sviješću da se nakon 80 godina nipošto ne smije tvrditi da je on sveobuhvatan niti da su svi podaci u njemu tačni. Jednako kao što se ne može kazati ni to da je ustanovljena potpuna i neupitna istina o opsegu općenitoga stradanja tokom Samudaripena, a kamoli da je utvrđen i individualni identitet ubijenih Roma. Ali jedno je izvan svake sumnje: ustaške vlasti iz Tešnja dale su prilježan doprinos knjizi svirepo usmrćenih Roma, koja nikada neće biti napisana.

Doznali smo, dakle, da su neki Romi imali kuće i u Tabacima, tom jezgru tešanjskog urbaniteta (tu je i Ul. H. Nesuha, tj. Hadži Nesuhova mahala), a na prostoru Dautovače posljednjih je decenija formirano naselje sa lijepim i bogatim privatnim kućama. Toponim Dautovača izgubio se iz javne memorije, a kolokvijalni naziv ovog zaseoka još uvijek je Cigani, mada suvremenici uglavnom ne znaju zašto. Nekih kilometar i po odatle prema planini Crni vrh jedan omanji plac na desnoj strani između puta i potoka poneko i sada nazove Ciganskim grebljem, premda se ni jedna humka ne uzdiže nad tlom, a na njemu je i oronulo zdanje nekadašnje Tošine kafane.

Tragovi ovih nesretnika nalaze se još samo u mutnim dubinama jezika. Pa, ni ovo što ja činim nije, u stvari, ništa drugo nego gradnja jezičkoga kenotafa za njih...

AHMETOVIĆ

1. Ahmetović Arif - Osman, Tešanj, 1915. – u Anketi r. 1918.
2. Ahmetović Atif - Osman, Dobropolje, 1916. – u DZ 56993 star 15 g.
3. Ahmetović Bećo - Alija, Dobropolje, 1910. – u DZ 56993 star 45 g.
4. Ahmetović Bisera - Hašim, stara 10 g.
5. Ahmetović Bisera - Hašim, Dobropolje, 1902. – u DZ 56993 žena Pašina, stara 50 g.
6. Ahmetović Bisera - Meho, Dobropolje, 1918.
7. Ahmetović Bisera - žena Hašimova, stara 32 g, sa petero djece
8. Ahmetović Čeba - Hašim, stara 14 g.
9. Ahmetović Ćeba - Osman, 1924. – u DZ 56993 Čeba, stara 10 g. 
10. Ahmetović Ćeba - Osman, Dobropolje, 1905. – u Anketi r. u Tešnju 1900.
11. Ahmetović Đulaga - Osman, star 16 g.
12. Ahmetović Hakija - Osman, star 14 g.
13. Ahmetović Hana - žena Pašina, stara 30 g, sa troje djece
14. Ahmetović Hašim - Alija, Dobropolje, 1897. – u DZ 56993 star 50 g.
15. Ahmetović Hašim - Hidan, star 38 g.
16. Ahmetović Hidan - Haso, Dobropolje, 1872.
17. Ahmetović Hidan - Murat, star 65 g.
18. Ahmetović Hidan - Omer, star 60 g.
19. Ahmetović Kada - Omer, Dobropolje, 1882. – u DZ 56993 žena Hidanova, stara 50 g; u DZ 56999 stara 55 g.
20. Ahmetović Mejra - žena Bećina, stara 40 g.
21. Ahmetović Melva - Ramo, Dobropolje, 1912.
22. Ahmetović Mujo - Osman, star 17 g.
23. Ahmetović Omer - Osman, star 12 g.
24. Ahmetović Osman - Hašim, star 6 g.
25. Ahmetović Osman - Osman, Dobropolje, 1915. – u Anketi r. 1911.
26. Ahmetović Osman - Osman, Tešanj, 1890.
27. Ahmetović Pašana - Hašim, stara 12 g.
28. Ahmetović Pašo - Hidan, star 30 g.
29. Ahmetović Plana - Osman, Dobropolje, 1913. – u DZ 56993 žena Osmina, stara 50 g.
30. Ahmetović Sakib - Osman, star 17 g.
31. Ahmetović Smajo - Hašim, star 8 g.
32. Ahmetović Šećera - Bećo, stara 16 g.
33. Ahmetović Šećira - Alija, Dobropolje, 1917. – u DZ 56993 Šaćira, stara 35 g.
34. Ahmetović Zlatija - Osman, stara 12. g.

ALIKIĆ (HALIKIĆ)

35. Alikić Aljo - Hidan, Dobropolje, 1902. – u Anketi r. 1900; u DZ 56993 star 50 g; u DZ 56999 star 35 g.
36. Alikić Asim - Reško, Dobropolje, 1937. – u DZ 56993 Raškin, star 12 g.
37. Alikić Bisera - Alija, stara 16 g.
38. Alikić Bisera - žena Aljina, stara 30 g, sa šestero djece
39. Alikić Čenija - žena Osmanova, stara 50 g. – u DZ 56999 žena Osmina, stara 43 g.
40. Alikić Džehva - Osmo, Dobropolje, 1902. – u Anketi r. 1909; u DZ 56993 Đehva, žena Raškina, stara 45 g.
41. Alikić Đulaga - Osmo, star 50 g. – u DZ 56999 star 33 g.
42. Alikić Hađira - Osman, Tešanj, 1927, majka Hanifa, rođena Bobarić
43. Alikić Hana - Osmo, Dobropolje, 1917. – u Anketi otac Osman, r. 1921; u DZ 56993 žena Osmanova, stara 45 g; u DZ 56999 stara 28 g, sa troje djece
44. Alikić Hana - žena Raškina, stara 35 g, sa petero malodobne djece
45. Alikić Hana - Osmo, Tešanj, 1936.
46. Alikić Hanča - Osman, Dobropolje, 1914. – u DZ 56993 Hanća, Osmina, stara 20 g.
47. Alikić Hanka - žena Aljina, stara 45 g.
48. Alikić Hasba - Osmo, Dobropolje, 1939. – u Anketi Hazba, otac Osman, r. 1938; u DZ 56993 Hazba, Osmanova, stara 15 g.
49. Alikić Hašim - Aljin, star 15 g.
50. Alikić Hedija - Đulaga, stara 14 g.
51. Alikić Ibro - Aljin, star 8 g.
52. Alikić Kadema - žena Alijina, stara 40 g.
53. Alikić Kasim - Osmo, Tešanj, 1931.
54. Alikić Melća - žena Nazifova, stara 30 g. – u DZ 56999 stara 22 g, sa dvoje djece
55. Alikić Nazif - Osman, Tešanj, 1905. – u DZ 56993 star 36 g; u DZ 56999 Osmin, star 31 g.
56. Alikić Osman - Alika, star 45 g.
57. Alikić Osman - Reško, Mekiš, 1939. – u DZ 56993 Raškin, star 15 g.
58. Alikić Osman - Reško, Dobropolje, 1902.
59. Alikić Osman - Ramiz, Dobropolje, 1934.
60. Alikić Osman - umrlog Paše, star 50 g.
61. Alikić Plana - Nazif, stara 14 g.
62. Alikić Ramiz - Osmo, Tešanj, 1938.
63. Alikić Ramiza - Osmo, Tešanj, 1936. – u DZ 56993 Osmanova, stara 12 g.
64. Alikić Rasim - Osmo, Tešanj, 1929.
65. Alikić Rasim - Raško, star 8 g.
66. Alikić Raško - Alika, star 50 g.
67. Alikić Reško - Pašo, Mekiš, 1900. – u DZ 56993 Raško, star 55 g.
68. Alikić Rifija - Osmo, Tešanj, 1934.
69. Alikić Rifija - Reško, Dobropolje, 1939. – u DZ 56993 Refija, Raškina, stara 6 g.
70. Alikić Rukija - Biber, Dobropolje, 1905. – u DZ 56993 žena Đulage, stara 45 g; u DZ 56999 stara 30 g, sa četvero djece
71. Alikić Smajo - Aljin, star 10 g.
72. Alikić Šehra - Osmo, Tešanj, 1888. – u Anketi r. u Dobropolju 1882.

BAJRIĆ

73. Bajrić Ago - Husaga, star 14 g.
74. Bajrić Behara - Mujo, Dobropolje, 1904. – u DZ 56993 žena Husage, stara 45 g. u DZ 56999 stara 35 g, sa petero djece
75. Bajrić Daut - Pašo, Dobropolje, 1890. – u DZ 56993 star 50 g.
76. Bajrić Husaga - Atif, Dobropolje, 1900. – u DZ 56993 otac Arif, star 60 g; u DZ 56999 star 38 g.
77. Bajrić Mariška - žena Dautova, stara 40 g.
78. Bajrić Salih - Daut, star 15 g.

BEGANOVIĆ

79. Beganović Ahmet - Began, star 13 g.
80. Beganović Alija - Halil, Dobropolje, 1894. – u DZ 56993 Aljo, star 46 g; u DZ 56999 Aljo-Dido, star 45 g.
81. Beganović Alija - Osman, Kalošević, 1921.
82. Beganović Bajro - Pašo, Lepenica, 1917.
83. Beganović Began - Daut, Lepenica, 1893. – u DZ 56993 star 60 g.
84. Beganović Dado - Haso, Tešanj, 1922.
85. Beganović Džehva - Mustafa, stara 2 g.
86. Beganović Džehva - žena Mustafina, stara 45 g.
87. Beganović Đehva - Murat, Kalošević, 1914.
88. Beganović Đulaga - Ramo, star 40 g.
89. Beganović Edhem - Osman, Lepenica, 1939.
90. Beganović Ema - Ramo, stara 15 g.
91. Beganović Hafir - Huso, Lepenica, 1897.
92. Beganović Hafiza - Huso, Lepenica, 1902.
93. Beganović Hakija - Mustafa, star 4 g.
94. Beganović Hana - Pašo, Dobropolje, 1882. – u DZ 56993 udovica Hase, stara 65 g.
95. Beganović Hana - žena Hašimova, stara 45 g.
96. Beganović Hašim - Mustafa, Lepenica, 1923. – u Anketi r. 1911; u DZ 56997 star 18 g.
97. Beganović Hašim - Mustafa, Lepenica, nema godine rođenja
98. Beganović Ibrahim - Ramo, star 18 g.
99. Beganović Kada - Hidan, Tešanj, 1900.
100. Beganović Kada - Spaso, Tešanj, 1890.
101. Beganović Kadema - žena Ramina, stara 55 g.
102. Beganović Mejra - žena Pašina, stara 25 g.
103. Beganović Melća - Halil, Dobropolje, 1900. – u DZ 56993 i 56999 žena Aljina, stara 45 g.
104. Beganović Mustafa - Huso, Lepenica, 1904. – u Anketi r. 1891; u DZ 56997 star 40 g.
105. Beganović Mustafa - Mustafa, star 12 g.
106. Beganović Nazif - Began, Lepenica, 1921. – u DZ 56997 star 18 g.
107. Beganović Omer - Pašo, star 18 g.
108. Beganović Osman - Mustafa, Lepenica, 1935. – u DZ 56997 star 16 g.
109. Beganović Pašana - Huso, Lepenica, 1902. – u Anketi otac Meho, r. 1901; u DZ 56997 žena Beganova, stara 45 g.
110. Beganović Pašana - Mustafa, stara 6 mjeseci
111. Beganović Pašo - Hašim, Dobropolje, 1904.
112. Beganović Pašo - umrlog Hase, star 50 g.
113. Beganović Rasim - Pašo, star 15 g.
114. Beganović Refija - Huso, Lepenica, 1912.
115. Beganović Refija - Pašo, Lepenica, 1932.

BOBARIĆ

116. Bobarić Zeka - Meho, Tešanj, 1867.

DUDIĆ

117. Dudić Behara - žena Đulagina, stara 30 g.
118. Dudić Čeba - žena Pašina, stara 50 g.
119. Dudić Dedo - Haso, Dobropolje, 1910. – u DZ 56993 Musin, star 40 g.
120. Dudić Đulaga - Mujo, Dobropolje, 1907. – u DZ 56993 star 50 g; u DZ 56999 star 38 g.
121. Dudić Fatima - Pašo, Dobropolje, 1907. – u DZ 56993 žena Dede, stara 36 g.
122. Dudić Mejra - Mustafa, Dobropolje, 1910. – u DZ 56993 žena Đulage, stara 45 g.
123. Dudić Meho - Đulaga, star 15 g.
124. Dudić Pašo - Hasin, star 52 g.

HASANOVIĆ

125. Hasanović Ema - Mustafa, stara 12 g.
126. Hasanović Hedija - Mustafa, Dobropolje, 1920. – u DZ 56993 stara 16 g.
127. Hasanović Mustafa - Mustafa, Dobropolje, 1887.
128. Hasanović Mustafa - Osman, star 55 g.
129. Hasanović Zilka - Fadil, Tešanj, 1929.

IBRIŠEVIĆ

130. Ibrišević Ajša - Osmo, stara 15 g.
131. Ibrišević Bisera - Osman, stara 15 g.
132. Ibrišević Edhem - Osman, star 1 g.
133. Ibrišević Hafiza - žena Osmanova, stara 40 g.
134. Ibrišević Hana - Murat, Dobropolje, 1892.
135. Ibrišević Ibro - Meho, star 10 g.
136. Ibrišević Ibro - Murat, Dobropolje, 1919.
137. Ibrišević Ibro - Murat, star 65 g.
138. Ibrišević Meho - Murat, Dobropolje, 1910. – u DZ 56993 star 45 g; u DZ 56999 star 32 g.
139. Ibrišević Murat - Ibriš, star 35 g.
140. Ibrišević Murat - Pašo, Dobropolje, 1867. – u DZ 56999 star 65 g.
141. Ibrišević Omer - Osman, star 13 g.
142. Ibrišević Osman - star 46 g.
143. Ibrišević Osmo - Murat, star 50 g.
144. Ibrišević Rafiza - žena Osmina, stara 45 g.
145. Ibrišević Ramiza - Haso, Dobropolje, 1912. – u DZ 56993 žena Mehe, stara 40 g.
146. Ibrišević Ramiza - žena Ibrina, stara 38 g, sa šestero djece
147. Ibrišević Rukija - Meho, stara 14 g.
148. Ibrišević Šaha - žena Mehina, stara 30 g, sa petero djece

MAŠIĆ

149. Mašić Fatima - Pašo, Tešanj, 1922.
150. Mašić Melća - Huso, Dobropolje, 1912.
151. Mašić Melća - Osman, Dobropolje, 1927. – u DZ 56993 stara 12 g.

MURATOVIĆ

152. Muratović Čelebija - žena Đulage, stara 45 g.
153. Muratović Ćeba - Đulaga, Tešanj, 1905.
154. Muratović Ćeba - Hidan, Dobropolje, 1890.
155. Muratović Đulaga - Pašo, Tešanj, 1900. – u DZ 56993 star 50 g.

MUSIĆ

156. Musić Ajka - Ramo, stara 10 g.
157. Musić Fatima - Pašo, Tešanj, 1922.
158. Musić Hamza - Meho, star 15 g.
159. Musić Hana - Murat, Tešanj, 1904. – u DZ 56993 žena Mehe, stara 50 g.
160. Musić Mehmed - Ramo, Tešanj, 1922.
161. Musić Meho - Meho, star 14 g.
162. Musić Meho - Ramo, star 55 g.
163. Musić Mureta - Safet, Tešanj, 1910.
164. Musić Omer - Ramo, star 8 g.
165. Musić Ramir - (nema imena oca), Tešanj, 1922.
166. Musić Ramiza - Pašo, Dobropolje, 1907.
167. Musić Ramo - Musa – u DZ 56993 star 35 g.
168. Musić Ramo - (nema imena oca), Tešanj, 1882. – u DZ 56999 star 60 g.
169. Musić Sadija - žena Ramina, stara 32 g. – u DZ 56999 Safija, stara 35 g, sa petero djece
170. Musić Safet - Ramo, star 6 g.
171. Musić Zeko - Ramo, Dobropolje, 1914. – u Anketi r. 1910; u DZ 56993 star 35 g.
172. Musić Zlata - Ramo, stara 12 g.

Bilješke

[1] Vidjeti: Amir Brka: Nisim Albahari, tragični revolucionar, Centar za kulturu i obrazovanje, Tešanj, 2018, 99-119. str.

[2] Advan Hozić: Tešanj i tešanjski kraj 1918-1946., Općinski odbor SUBNOAR-a, Tešanj, [1999], 195-198. str.

[3] Isto, 1. str.

[4] Isto, 219. str.

[5] Kopija ovog dokumenta u mom je posjedu.

[6] Anketa sadrži obrasce sa spiskovima i podacima o slijedećim licima: Poginuli borci u NOB-i, Preživjeli borci NOB, ŽFT u toku NOB, Otjerani na prisilni rad, Bivši politički zatvorenici, internirci i deportirci i Bivši ratni zarobljenici. Obrasci koji se odnose na tešanjski prostor nalaze se u fascikli 7ASP BR. 206.

[7] Sve ženske žrtve bile su domaćice, a muškarci su radnici ili zemljoradnici, izuzimajući Ahmetović Osmana Osmanovog, rođenog 1915, koji je bio svirač, i Muratović Đulagu Pašinog, r. 1900, za kojeg je navedeno zanimanje trgovac.

[8] Senija Milišić: "Stradanje Roma prema Zemaljskoj komisiji za Bosnu i Hercegovinu za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (1944-1947)", Arhivska praksa, Tuzla, 2017, br. 20, 518-542. str.

[9] Mihovilović, 115. str.

[10] To su: "1. Dolamić Osman, Alijin, star 30 godina, islamske vjere, rodom iz Tešnja, sekretar Mjesnog NO Tešanj, 2. Korajlić Ibrahim, Hadžiosmanov, star 45 godina, islamske vjere, zemljoradnik rodom iz Tešnja, 3. Balagija Kemal, Ibrahimov, star 35 godina, islam. vjere iz Donjeg Vakufa, nastanjen u Tešnju, ekonom Sreskog NO u Tešnju, 4. Mešinović Avdo, Osmin, star 52 godine, islamske vjere, zemljoradnik iz Tešnja, 5. Simić Kosta, pok. Riste, star 72 godine, prav. vjere, zemljoradnik iz Tešnja, 6. Subašić Salih, umrlog Hasana, star 35 godina, islamske vjere, rodom iz Tešnja, krojač, predsjednik Mjesnog NO u Tešnju."

[11] "1. Ahmić Salih, Osmanov, star 31 godinu, islam. vjere iz Ljetinića, težak, predsjednik Mjesnog NO Lepenica, 2. Hučkanović Muharem, Ibrin, star 34 godine, islam. vjere, težak iz Lepenice, 3. Kurtić Redžo, Mustafin, star 45 god, islam. vjere, iz Lepenice, težak, 4. Muminović Sulejman, Ramin, star 39 godina, islam. vjere, iz Lepenice, težak, 5. Hadžan Mehmed, Akifov, star 23 godine, islam. vjere, rodom iz Sela Ljetinića, težak, invalid, 6. Begić Ramo, Bećirov, star 46 godina, islam. vjere, iz sela Kraševa, težak, svi sa područja Mjesnog NO Lepenica sreza tešanjskog."

[12] "Mešić Muho, Mehin, star 44 godine, islam. vjere, iz sela Karadaglija, predsjednik Mjesnog NO Karadaglije sreza tešanjskog, 2. Đanić Alija, Hasanov, star 36 godina, islam. vjere, iz Karadglija, težak, predsjednik Mjesnog NO Karadaglije, 3. Omahić Aljo, Smajin, star 51 godinu, islam. vjere, iz Karadaglija, težak, 4. Kalabić Ibrahim, Ibrin, star 41 godinu, islam. vjere, iz Jablanice, težak, 5. Jusufović Muhamed, Mehin, star 42 godine, islam vjere, iz Karadaglija, težak, 6. Đakić Mujo, Hasanov, star 41 godinu, islam. vjere, iz sela Koprivci, težak, 7. Halilović Ramo, Bećirov, star 42 godine, islam. vjere, iz sela Koprivaca, 8. Aleksić Ilija, Milin, star 37 godina, prav. vjere, iz sela Karadaglija, težak." - Nejasno je zašto se i za prvo i za drugo lice sa ovog spiska navodi da se radi o predsjedniku Mjesnog narodnog odbora Karadaglije.

[13] Hozić, 73. str.

[14] O metodu izrade Poimeničnog popisa vidjeti: Mihovilović, 101-110. str.

[15] DZ 56998 sadrži izjavu koju je 17.9.1946. godina dalo 7 svjedoka sa područja Mjesnog narodnog odbora Šije u koji su spadala sela Mravići, Šije i Kosova. To su: "1. Škiljo Mušan, Salihov, star 43 godine, islam. vjere, iz Mravića, težak, sada predsjednik Mjesnog NO Šije sreza tešanjskog, 2. Mačković Salih, Mehin, star 40 godina, islam. vjere, iz Kosove, težak, 3. Škiljo Avdo, Salihov, star 55 godina, islam. vjere, iz Mravića, težak, 4. Hasanić Sejdo, Salihov, star 43 godine, islam. vjere, iz Šija, težak, 5. Tukić Ibrahim, Avdin, star 38 godina, islam. vjere, iz Mravića, težak, 6. Kruško Mujko, Suljin, star 41 godinu, islam. vjere, iz Šija, težak, 7. Ibrahimović Jusuf, Bećirov, star 29 godina, islam. vjere, iz Šija."

[16] Ovo prezime Poimenični popis bilježi kao Halikić, ali smatram da prednost treba dati obliku Alikić kakav je u Anketi i u DZ 56993, jer je u ovim izvorima zabilježena verzija sa tešanjskog prostora.

[17] Smail Čekić: Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu. Dokumenti, MAG, Sarajevo, 1996, 380. str. - Ovako stoji i kod N. Halilbegovića, koji je na popis bošnjačkih žrtava iz Tešnja uvrstio ukupno 19 tešanjskih Roma iz porodica Beganović, Alikić i Musić, od kojih neka prezimena daje u iskrivljenom obliku. (Nihad Halilbegović: Bošnjaci u jasenovačkom logoru, Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo, 2006, 478-479. str.) Očigledno je da je da se radi o preuzimanju podataka iz knjige Spisak žrtava rata 1941-1945. Ustaški logor Jasenovac (Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1992; reprint: Bošnjački institut, Zürich - Sarajevo, 1998.), gdje su počinjene iste, kao i neke druge greške pri navođenju etničke pripadnosti žrtava sa tešanjskog prostora (956-957. str.). Đurić i Miletić su naveli 17 Roma sa tešanjskog prostora stradalih u Jasenovcu, također počinivši greške u njihovim imenima. (Istorija holokausta Roma, 392. str.) Među tešanjskim romskim žrtavama koje su navedene u ovim knjigama ne nalazi se ni jedno ime koje nije evidentirano u Anketi, u dokumentima ZEMKOM-a ili na Poimeničnom popisu.

[18] Hozić, 73. str.

[19] Čekić, 415. str.

[20] Ova dva dokumenta nalaze se u arhivu bibliotekara Adila Alića (1944-1999.) u tešanjskoj Općoj biblioteci. Na njih me uputila bibliotekarka Ajša Džinalić, za šta zahvalnost iskazujem i ovdje.

[21] Imami matičari vodili su evidenciju rođenih, umrlih i vjenčanih na svome području, ali, kako i piše u odgovoru Kotarskoj oblasti, upis u matičnim knjigama, tzv. domovnicama, nije bilježio i etničko porijeklo, što se može vidjeti iz tri domovnice Džemata Tešanj koje obuhvaćaju period 1910-1946. godine. Prepisao ih je Husein Galijašević i objavio na: [https.tesanj.net]

[22] "1. Fejzić Ahmet, Husin, star 43 godine, islam. vjere, iz Vukova, težak, predsjednik Mjesnog NO Jelah sreza tešanjskog, 2. Karahodžić Osman, Husin, star 41 godinu, islam. vjere, iz Jelaha, težak, sekretar Mjesnog NO Jelah, 3. Ajanović Mustafa, Hamdijin, star 55 godina, islam. vjere, iz Tešnja, nastanjen u Jelahu, gostioničar, 4. Knežević Anto, Ivin, star 49 godina, rkt. vjere, iz Cerovca, težak, potpredsjednik Mjesnog NO Jelah, 5. Nesterović Jovo, Cvijanov, star 55 godina, prav. vjere, iz Vukova, težak, 6. Mandir Ivo, Petrov, star 42 godine, rkt. vjere, iz Jelaha, član Mjesnog NO Jelah."

[23] "1. Sejmenović Avdo, Suljin, star 57 godina, islam. vjere, iz sela Raduša, težak, potpredsjednik Mjesnog NO Raduša sreza tešanjskog, 2. Halepović Rešad, Mehmedov, star 36 godina, islam. vjere, iz sela Raduša, težak, sekretar Mjesnog NO Raduša, 3. Galijašević Šaćir, Jusufov, star 51 godinu, islam. vjere, iz sela Raduša, poslovođa zemlj. zadruge, 4. Piro Ibrahim, Huseinov, star 38 godina, islam. vjere, iz sela Đemilić Planje, težak, član Mjesnog NO Raduša, 5. Sinanović Aljo, Alijin, star 55 godina, islam. vjere, iz sela Raduša, težak, 6. Trivunović Luka, Ristin, star 45 godina, prav. vjere, iz sela Raduša, težak, 7. Mahalbašić Meho, Ibrahimov, star 32 godine, islam. vjere, iz sela Orašje-planje, težak, 8. Kadušić Redžo, Salihov, star 40 godina, islam. vjere, iz sela Orašje-planje, težak, svi sa područja Mjesnog NO Raduša sreza tešanjskog."

[24] Husein Galijašević: Domovnica obitelji Tešnja i Medakova [https://tesanj.net/2016/03/15/domovnica-obitelji-tesnja-i-medakova/]

[25] Vidjeti: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine, knj. IX, Stanovništvo po narodnosti, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1954, 277. i 432. str.