Amir Brka, SOV O VOLOS
I uvijek istu ispisuješ pjesmu, na istanjenom pergamentu,
težiš u sistem i cjelovitost, ali prisutan tek si u fragmentu
Rasulo vlastito, pri tom, oblikom nastojiš da discipliniraš,
kovitlac haosa, vanjskog i nutarnjeg, da umiriš i cizeliraš
Mniješ da dramu sveopću u jeziku je mogućno spregnuti,
suprotnosti koje se proždiru u harmoniju svesti i stegnuti
Porazi jedan za drugim se nižu, na neuspjeh se oglušavaš,
pa, kao Sizif kamen, verse kotrljaš, opet i opet pokušavaš
Dugo se tako odvija, i spoznaja već se formira, ne slutnja,
kako će pjesan tvoja da potraje, da neće je svladati šutnja
Ipak, i promjena se pokrenula što jezgru pjesničku slama:
odvojit će se ona i dići spram nebesa, dostatna sebi sama
Moguće da ćeš bilježiti drukčije vezane znakove abecede
kada njine od pamtivijeka kombinacije ničemu ne vrijede
U zagrcnutost novoslovnu i Dizdar bješe na koncu stigao,
možda se stoga iz gnijezda ovog u zvijezde lepršav digao
(19. 7. 2020.)