Amir Brka: ZA TIM STOLOM
Samome sebi nedostaje ako nije u toj kafani, kod stola za kojim već godinama osamljen sjedi, s knjigama i sa hartijama po kojima nešto bilježi kada mu pogled nije posuvraćen ili uprt u ono što je samo njemu vidljivo, a drugi zaobilaze taj sto i kad njega nema, jer znaju da će šutljivi gost i večeras doći. U očima im se sluti onaj zatomljeni zazor od nepoznatoga, kao da se nekakva sablasna aura oformila oko ovog prizora u uglu, nad kojim je lampa uvijek upaljena, dok je ostali prostor kafane i danju u polutami. I bijela lica rijetkih prolaznika, poput aveti, grozničavo virkaju kroz staklo, pa kad opaze njega – odmah nestanu u tmini. I ne bi bilo lako kazati jesu li uznemireni zbog onog što su opet vidjeli, ili su zadovoljni jer se ne remeti izvjesnost na koju su svikli.
Mali je taj grad, tmurna je to i turobna bosanska zabit, ali postoje u njoj i druge kafane, pa i mnogo pristojnije, a ipak se na neki čudan način ovako zbilo, i na koncu se kao samorazumljivo uspostavilo da je on svake noći tu i da se ta stvar već i ne bi smjela iznevjeriti bez naročitog razloga, recimo strašnoga potresa, ili kakve opake virusne pošasti, ili novoga ratnog užasa, ili njegove smrti. A, pravo govoreći, nije on načisto ni s time kako bi ona doživjela kada bi joj se iz neke druge kafane javio, ili, pogotovo, ako bi se s posla ravno kući zaputio...
Katkada vedar, sklon je o ovoj situaciji misliti kao o osvojenoj slobodi, ali uglavnom je osjeća kao Višnjom Mišlju zadato ropstvo, koje čovjek ne može izbjeći i koje će ga kad-tad, ovako ili onako, sapeti i poraziti. A tu kafanu i sebe u njoj tumači tada kao alegoriju o smislu vlastitog života, u čija zapretana značenja uvijek iznova nastoji proniknuti. U tom dvojstvu traje, gonetajući dramu svoga usuda, pa dok ne dosegne odgovore (ako za njih jedanput bude spreman) – neka gori svjetiljka nad tim stolom i nek titra ta žiška pod njom. Neka ne gasnu svjetlosti, dok ne stigne onaj neumitni trenutak, u kojem će jedna od njih utrnuti. A potom će se, možda, nekada, na zidu iznad stola, oko kojeg će sjediti drugi ljudi, kao ikona koja iskonsku tajnu krije i od banalnosti je čuva, ukazati slika, iznutra ozarena, na kojoj će i dalje za tim stolom sjediti on...
(28.2.2023.)