Enver Kazaz, Bošnjakluk instrument u rukama Bakira Izetbegovića
Moju izjavu datu portalu Dnevni avaz o nediplomatskom nastupu Milorada Dodika i Dragana Čovića pred Vijećem sigurnosti UN-a komentirao je profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu Vahidin Preljević. Budući da nije razumio sarkazam u njoj, kojim sam se poslužio da što slikovitije prikažem politiku Željka Komšića, moram zaključiti da se ne razumije u sistem govornih figura.
No, prije svega kratko objašnjenje otkud Željko Komšić u mojoj izjavi. On je, naime, komentirajući reakcije ambasadora zemalja članica Vijeća sigurnosti na Dodikov i Čovićev nastup pokušao obmanuti ovdašnju javnost izjavom da je u njima data podrška građanskoj BiH. To, naprosto nije tačno, jer su pomenuti ambasadori, izuzimajući ruskog, dali izravnu podršku Valentinu Incku ističući uz to da su za očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. Pored toga, svi ambasadori, osim naravno ruskog, osudili su Dodikovu bahatost, nediplomatski rječnik, veličanje ratnih zločinaca itd. Ni Čovićevo izlaganje nije naišlo na odobravanje, pa se može zaključiti kako su Dodik i Čović, nakon višegodišnjih diplomatskih inicijativa zvaničnog Zagreba i Beograda da se maksimalno internacionalizira tzv. hrvatsko pitanje u BiH i zadobije međunarodno povjerenja za nacionalističku politiku ovog dvojca, svojim izrazito loše pripremljenim nastupom uprskali cijelu stvar pred ovim međunarodnim političkim tijelom.
Imajući to u vidu dao sam veoma kratku izjavu: „Zahvaljujući prostakluku, bahatosti i primitivizmu Dodika, BiH je trijumfirala pred Vijećem sigurnosti UN-a. Zahvaljujući tome što je Čović hrvatsko pitanje u BiH pokušavao da riješi preko Dodika, BiH je trijumfirala pred Vijećem sigurnosti. Ali, bošnjakluk Željka Komšića je na isti način odvratan kao i primitivizam Milorada Dodika.”
Ovu izjavu na svom twitter profilu, prema pisanju portala Slobodna Bosna, komentirao je gospodin Preljević na sljedeći način: „Uh, razumijem potrebu za kritikom na račun Željka Komšića, ali ovo poređenje iz niza očiglednih razloga diskvalificira uvaženog kolegu kao ozbiljnog komentatora”.
Pošto Preljević nije razumio moj očigledan sarkazam, prisiljen sam da ga radi šireg čitateljstva kratko objasnim. Naime, nisam iskoristio nacionalno određenje, već izvedenicu bošnjakluk, zbog Komšićevog populizma kojim se služi da bi zadobio povjerenje birača. On svoj populizam bazira na narativnom sistemu bošnjačkog nacionalizma, podržavajući njegov simbolički imaginarij i stereotipne slike. Nekad se taj narativni sistem zasniva na demonizaciji njegovih političkih protivnika, nekad na širenju straha od tobožnjeg raspada države uz paranoidne najave ratnih prijetnji, a nekad je zaogrnut u kvazipatriotizam uz apokaliptične scenarije bosanskohercegovačke budućnosti. No, počesto je Komšićev populizam karikaturalan, pa u demonizaciji svojih političkih protivnika koristi baklave, kao tobožnji bošnjački kulturni simbol. Zato je pred zadnje opće izbore i tvrdio da u Našoj stranci i SDP-u postoje ljudi koji ne vole baklave, a on ih eto voli. Osim baklava voli i zastavu s ljiljanima, jer je to zastava Armije BiH. Voli i državu, pa je zbog te ljubavi spreman skršiti svoju stranku, kako je kazao u jednom intervjuu, pravdajući koaliciju sa SDA i rušenje tadašnje vlade šestorke u Kantonu Sarajevo.
Osim o baklavama i zastavama, Komšić voli pričati o zavjerama protiv BiH i planovima B u koje su uz HDZ uključene i neke druge partije, samo zato što su istakle svoje kandidate za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, kako se to birokratskim jezikom kaže. Pri tom, patriotski ljubi i školje u blizini Neuma, pa hoće umjesto plaža i razvoja turizma u tom gradu načiniti veliku luku samo zato da se ne sagradi Pelješki most, jer to Hrvatska silno želi. Voli Komšić još mnogo šta, naročito građansku državu. O tome kako bi izgledao njen ustav i pravni sistem proistekao iz njega, kako bi se uskladio odnos kolektivnih i inidvidualnih prava u toj građanskoj državi, nikad nije progovorio ni jedne ozbiljne riječi.
Zasnivajući svoju politiku na jeftinim floskulama, Komšić je prevario svoje birače i otišao pod skute Bakira Izetbegovića, postavši na koncu instrument u njegovim rukama. A o aferama koje prate Izetbegovićevu stranku, nepotizmu, korupciji i kriminalu koji se u medijima uz nju vežu, nije progovorio niti jednu riječ, baš kao ni o specifično hrvatskim kolektivnim političkim problemima, iako je član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
Umjesto državotvorne vizije i kreiranja postratne multietničke BiH, ovaj populist u prvi plan ističe baklave i zastave, povezuje bosanske srednjovjekovne vladare i partizane, kao jučer na Bobovcu u povodu Dana državnosti, a bošnjački kulturni identitet svodi na jeftine simbole. Zato to nije bošnjaštvo Željka Komšića, ni patriotizam, ni bosanstvo kao nadnacionalna kolektivna identifikacija, već identitarni surogat – bošnjakluk. A zbog manipulacije u njemu na isti način odvratan kao Dodikov prostakluk.
www.prometej.ba