Enver Kazaz, Fraktali i različite pjesme (2)
Iz nove pjesničke zbirke Envera Kazaza Fraktali i različite pjesme do sada nije ništa objavljivano. Zbirka je strukturirana u ciklusima: Fraktali, Svakodnevno stvaranje svijeta, Zbog očiju podanika, Gdje za samoću ne postoje mjere, Elementi od kojih si satvoren, Element koji drži svijet nad ambisom.
Ovdje je izdvojeno šest pjesama iz ciklusa Svakodnevno stvaranje svijeta.
SVAKODNEVNO STVARANJE SVIJETA
Ogledalo
Dva ista lica
Upere pogled
Jedno drugo ne prepozna
Jedno kaže drugom:
Ti si lažno ja
Jer nisi moja nutrina
Gledaju se
Međusobno mjere bore
Dok ne uskliknu:
Ti si moja zabluda
Potpuni stranac
U meni
Zato sam ti
Dalek svjetlosne godine
Praznine
Zima, led
Bijeli mir nad poljima
Cvrkut vrpca izranja iz inja
A Bog se sakriva
U nepreglednim uzlovima
Grlenih glasova
Potom treperava tišna
Dubi ušne školjke
Na igličastim kristalima
Noge kao da vježbaju
Korake bijele smrti
Jutro
Oči se raspu u svjetlu
Oblici lelujaju preko svojih tijela
Između sna i jave
Traje svakodnevno stvaranje svijeta
Kad ruka dotakne stvari
Ukotvi se u jeziku
Tako se obnavlja
Tvoje prisustvo
U tebi
Saznanje da jesi
Pogled, granica
Oko stremi
Da prodre u nutrinu stvari
A spozna im tek
Oblike i površine
Samo slomljene ili razbijene
Stvari otkriju svoje suštine
Misao stremi
Da vidi nutrinu smrti
Sadržaj joj i građu
Samo do oblika dopre
Nikad unutra
Jer, smrt se
Ni slomiti ni razbiti ne da
Slijepi u nju
Gledamo stoljećima
Vitraž
Kad misli o licu svome
Misao se uvrne u se
I raspe u bezbroj nijansi
Zato ni ti
Ni svijet tvoj
Niste cjeline
U sebi sretne i čvrste
Rasuti trajete
U vitražu
Čiji se dijelovi
Međusobno grizu
Kao psi u čoporu.
Ruka, sjena
Ako se dovoljno dugo
Zagledaš u nju
Vidjet ćeš da
Pravac sudbine određuje
Ne linijom na dlanu
Već kažiprstom
I tako je odvajkada
I tako zauvijek bit će
Na njoj leži sve tvoje
Kao na temelju kuća
I zločin, da znaš
Da ne pomisliš
Kako je samo dobra
Razlikuje te od
Drugih vrsta
I zbog nje si
U kosmosu samac
Od početka do kraja
Vremena bezutješan
Idealan instrument uma
Ona ga oblikuje
Petljajući prste
U svaku misao
Lijeva na jednu
A desna na drugu stranu
Razvlače je
Granicu posred srca
Usijeku
Raspolućen
Na sebe i svoju sjenu traješ