Enver Kazaz: HIMNA TIJELU

Slavim te o svemoćno tijelo

Mrežu tvojih živaca
Složenu kao harfa
U kojoj vaseljena svira

I krvotok kojim kisik kola
Kao u žilicama lišća
Odu svakodnevnu pjevajući suncu

I splet mišića
Bez kojih ruka
Ne bi izgradila ništa
Ni kuću u kojoj ti stanuje ljubav

Slavim i tvoje nervne završetke
Koji prenose misao
Pa znaš ko nisi
I za kakvim sobom žudiš

Slavim ti svaku ćeliju
Koja se s drugom ljubi
I rađa savršenstvo

Slavim te, o milo tijelo

Jer stoljećima u kazamatu kulture
U zatvoru uma traješ
A uznosiš nas preko zabrana
Nebeskog i zemnog
Naredbodavca surovog

Slavim i ovo ishemično srce
U njemu stanuje NJ.
I s njome bor zavičajni
I mrav i pčela
I sve što u vodi
I na zemlji
Začinje se i rađa

Slavim te mijeno moja

Jer samo sebi i ničemu više
Nisi podudarno
Iako tvoji atomi
U svemu oko tebe kruže

Slavim to jedinstvo
Moj kosmos sreće
Vasionu bola