Günter Grass, SRAMOTA EUROPE

Kaosu bliske, zato što nije odgovarala tržištu udaljila si se od zemlje koja ti je bila kolijevka. Što si dušom tražila, a navodno i našla, ništa ne vrijedi više, ni starog željeza. Kao dužnica gola na stupu srama, pati zemlja, a dugovala si joj zahvalnost, u svim svojim frazama. Zemlja osuđena na siromaštvo, a njeno bogatstvo muzeje krasi: tvoj čuvani plijen. Oni, koji su oružanim snagama spopali zemlju blagoslovljenu otocima, u ruksaku su nosili Hölderlina. Jedva je trpljena zemlja, čijim si pukovnicima dozvolila jednom da budu ti partneri savjesti. Bespravna zemlja kojoj je pravdonoša zvana Moć stezala remen sve jače i jače. Antigona je tebi za inat u crnini i u zemlji je cijeloj odjeven u tugu narod, kojem si ti bila gošća. Izvan zemlje porodica Kreza drži sve što zlatno sja u tvojim trezorima. Pij već jednom! Pij!, viču klakeri, Ali Sokrat im ljutito vrati pehar, do ruba pun. U zboru će ti opsovati sve što jesi, oni bogovi, Čiji Olimp oduzeti tvoja je želja. Bez duha ćeš uvenuti, bez ove zemlje, Čiji je duh tebe, Europo, izmislio.  

S njemačkoga Anne-Kathrin Godec

www.jergovic.com