Miro Petrović, Škola primijenjene poezije
Pjesnik bez ambicije da bude pjesnik – to je Miro Petrović (Klobuk kraj Ljubuškog, 1954). Ideal mu: da se štogod sámo napiše. Zato Petrović nema mnogo pjesama, nema mnogo knjiga. Ali, džaba mu sve to neželjenje – ono što jest napisao i objavio, sve je prava, dȍbrā poezija (Pjesme, Sarajevo 1977; Čestica, Sarajevo 1983; Ljetopis, Mostar 1997; Zemlja za cvijeće, Mostar 1999; Dvojica / Die Zwei, Mostar-Oberhonnefeld 2005). Zajedno s njegovom Školom primijenjene poezije, koja iz nehtijenja kao svoje izabrane poetike proizvodi sjajne momente.
Miro Petrović
ŠKOLA PRIMIJENJENE POEZIJE
bb
svako jutro,
postala mi navika,
pogledam prvo
jergovic.com
jesam li štògod,
najzad, objavio,
nije li se nešto
sámo napisalo?
36.
Malo mi se jedna pjesma pokvarila,
Pa zovnem Stojića da pjesmu popravi.
- Tko ti je ovo pisao, Petroviću,
Ko ni sebi, ni drugome,
Teško je to popraviti, al probat ću nešto,
Ima ovih novih materijala iz inozemstva
Malo su poskupi, ako hoćeš, kaži,
Pa da poručim brzom poštom,
Za dva-tri dana
Bilo bi gotovo.
Gledam blijedo u Stojića,
Mislim se – što se pravi naivan,
On pisao pjesmu, a sad pita
Tko ti je pisao?
Gledam ga, gledam
I u oči mu kažem:
- Stojiću, majstore, ti si je pisao,
Ne mogu vjerovati da si zaboravio.
- Vidim da sam ja pisao, kaže Stojić.
- Vidi se, odlična je pjesma,
Samo je tinta malo popustila,
Vrijeme je nagrizlo pa je izblijedjela,
A odlična pjesma, odlična, kažem ti,
Ništa ovdje popravljat ne treba!
20.
Njemačka je u recesiju bolno ušla
Europskoj uniji od nje gaće se tresu
Rusijom i Amerikom širi se
poput zlog duha!
Grčka ko Grčka propada!
Ne pitaj me što je to čudovište – ta recesija!?
Kada iz moćne tvornice – uzdanice
počnu stizati gorki odgovori poput:
“naši proizvodi se ne traže”,
“skladišta su naša puna kao šipak”,
onda je strašni duh već tu:
stigla je gospođa recesija!
Ali, s poezijom, gle, desilo se čudo:
Iz velike tvornice stihova
dolaze nam nečuvene vijesti
da potražnja za pjesništvom raste -
skladišta se ubrzano prazne.
Dobre vijesti daleko se čuju:
zlatno doba poezije napokon je stiglo:
Neumorno čitaju pjesnici
i u Jajcu i u Drinovcima,
u Gradačcu, Sarajevu, Stocu,
u Mostaru, Fojnici, Zvorniku,
u Čapljini, Brčkom, Počitelju…
i u Tuzli rudarskome gradu
na obali Panonskih jezera.
Pjesnički su honorari
do neba porasli:
Neće moći Hadžem potrošiti
Koliko će novca zaraditi!
11.
Mislim da ovaj grad
I nije tako loš,
Samo mu fali nešto
Kad se pravio
Bilo ga je praktičnije
Napraviti na jednoj obali
Tako bi se izbjegla
Gradnja Staroga mosta
Koji će,
Mnogo godina kasnije,
U ratu, biti srušen
I u miru
Ponovo podignut
Računica kaže da je, ipak,
Dvaput građen,
A jednom rušen
To je zato što ovaj narod
U svojoj svijetloj tradiciji
Ima
Dvostruko izraženiji graditeljski,
Od rušilačkog poriva
I u tom se krije
Sva naša
Neizmjerna sreća
I opće blagostanje
12.
Probija se Koridor 5 C
Kroz moju zemlju,
Kroz moj zavičaj.
Kako sam čuo,
Koridor bi,
Počevši od ulaska u grad Mostar,
Trebao ići iznad Neretve,
Tako što će asfaltna ploha biti napravljena
Točno iznad samog korita rijeke.
Priča se da će,
Zbog opće sigurnosti građana,
Na obje obrve obale,
Biti postavljene
Visoke i teške armirano-betonske zidine,
Budući da je taj dio ceste
Pregusto i nehumano naseljen.
Na Carinskom mostu,
Jer mu to ime nalaže,
Navodno će postaviti
Kućicu za naplaćivanje cestarine.
Od prikupljenog novca,
šapuće se, bio bi plaćen rad -
Ne jedne,
Nego – dvije Vlade:
I županije i kantona
I to pod dva krova.
Ima prijedloga
Da Koridor 5C prođe ispod Starog mosta
Jer
Tako bi bilo riješeno
I turističko i političko pitanje No 1.
Čaršija šuška
Da će umjesto prometne signalizacije
Na bankinama biti živi ljudi
S glazbenim instrumentima
Koji će putnicima namjernicima
Pjevati himnu dobrodošlice:
Čudna jada od Mostara grada!
(krilatica)
Moje je pjesništvo
Švedski stol.
Ako ti se nešto dopada –
Uzmeš!
Ako ti se nešto ne dopada –
Ne uzmeš.
Spomenik Bogiću Bogićeviću
Vidiš, sine,
(Ustani se!)
Onaj spomenik
Što se ne vidi!
To je, sine, gromada,
To je
Bogić Bogićević!
(Bilješka)
sunčana jesen u mostaru.
angela u fojnici.
majka joj u fojnici.
sama, što bi se reklo.
cecilija u austriji.
robert u londonu.
antonija u londonu.
tako od 1993.
angela jučer otišla.
vraća se sutra.
večeras ću napisati
onu pjesmu
za jergovic.com
Graditelj
Dobroslavu, ocu Miljenka Jergovića
Između
graditi djecu
ili graditi pjesmu
birao sam
graditi djecu
između
graditi kuću
ili graditi pjesmu
birao sam
graditi kuću
da bi djeca imala
što rušiti
da bi im pjesma
mogla oprostiti
Težina pjesme
Znaš li
koliko teži
pjesma Graditelj Mire Petrovića?
Teži jedan kilogram,
bez posvete.
A, s posvetom teži
kao prototip valjka visine 39 mm
i promjera 39 mm,
a načinjen 1889.
od legure platine (90 posto)
i iridija (10 posto).
I čuva se u
Međunarodnom uredu
za utege i mjere (BIMP)
u Sévresu blizu Pariza.
Jergovićeva sarajevska buba
Eno je:
S onim čuvenim spačekom Ilije Ladina
Pije rum-kolu
Na Bistriku,
U kafiću jednom oronulom,
Što se zatvorio, a ilegalno radi…
To je ona:
Volkswagenova buba,
Miljenka Jergovića,
Koja onda ostala je u Sarajevu,
Kad Jergović je u Zagreb otišao.
To je ona 100 posto.
U Mostaru, 14. travnja 2015.
Kad bih dobio na lutriji
Kad bih dobio na lutriji
Jedan bih dio uložio
U sabrana djela
Ilije Ladina
Pa bih od prodaje
I profita
Kupio
Deset ili svih dvadeset tona
Ribljih konzervi
I sve bih poslao Gore
Iliji Ladinu
Neka jede, neka se hrani –
narednih dvije tisuće i petnaest godina
I gajbu piva, molit ću lijepo,
Poslao bih mu, odsebe,
Da zalije, u dane blagdanske!
Pjesnik Koroman
Pitali Ivana Pčelara
Kako maticu,
Među onolikim pčelama,
Prepoznaje,
Odmah.
Nije lako, nije lako,
Šali se Ivan Pčelar.
Pitajte Veselka Koromana
Kako pravu riječ
Među onolikim riječima
Prepoznaje odmah.
Nepogrješivo.
Sarajevski obziri
Kad drugi dan osvane isti tekst
Na jergovic.com
Ja sve prebirem po glavi:
Je li zdrav miljenko,
Kako li je ana,
Jesu li se porječkali, štogod!
A, nije mi rod, jergović taj,
Ni ana, koja ni iz sarajeva, čak nije.
Mostar, 13. veljače 2014.
Jergovića Rod
Sve što su u Bosni
Stubleri,
Sve što su Rejci i Karivani,
Sve što su Jergovići –
Sve što su stekli,
A koliko je, tek, toga bilo,
Sve je to onaj boem i književnik
Miljenko Jergović
U knjige spiskao.
Kad jednoga dana bude gorjelo
Imat će što i izgorjeti.
Bosanskohercegovačko književno kolo
Onaj neće u kolo s onim
Ovaj neće u kolo s ovim
Ova neće u kolo s onim
Onaj neće u kolo s ovom
Ova neće u kolo s onom
Hrvatsko književno kolo
Jesi li čitao
Bosanskohercegovačko književno kolo
Mire Petrovića
Na jergovic.com?
Zanimljivo ga je Petrović opisao.
A, kakvo je tek hrvatsko?
Isto onakvo!
Samo što je sto puta gore!
Bajram Nedžada Ibrišimovića
Prije sedam-osam godina
Na prvi dan Bajrama
Dođe mi SMS
Od Nedžada Ibrišimovića:
– Miro, Bajram je!
– Znam, Nedžade, znam,
I, evo, prvi je dan,
Pa, računam
Da obiteljski proslaviš
A sutra ću ti
I ja čestitati!
– Ne mogu, Miro, čekati,
Odmah mi čestitaj!
U Mostaru, 18. srpnja. 2015., drugi dan Bajrama