Petar Gudelj: EUROPA NA TENKU
Osamdesetih godina prošloga stoljeća Petar Gudelj piše svoje genijalne pjesme - o tenku. Današnja stvarnost kao da je izašla iz tih njegovih pjesama. Objavio ih je u knjizi koja se zove - čujmo! - Europa na tenku. Knjigu je izdao nezavisni beogradski izdavač Slobodan Mašić 1987. godine. Izašla je i u trotomnom izdanju Gudeljevih pjesama Golubice nad jamama u Splitu 1993. godine (Matica hrvatska), a u drugom zasebnom izdanju kod Synopsisa u Sarajevu godine 2017.
POSLIJE ATOMSKE KATAKLIZME
Poslije atomske kataklizme,
srest će se dva tenka u pustinji
i klanjat će se jedan drugomu dugo,
kupolama udarat zemlju.
JOŠ U RANOM DIVLJAŠTVU, NA ČELO ARHAJSKIH MONARHIJA
Još u ranom divljaštvu, na čelo arhajskih monarhija
izbili su tenkovi.
Što s tenkicama, što sa ženama, što s kobilama,
izrodili su brojno potomstvo,
tako da su u Agamemnonovo doba tenkovići (ϑηνκίδες)
vladali i proricali diljem južne Europe
i zapadne Azije.
Za uspomenu na svoje oklopljene pretke,
srednjovjekovni vitezovi i kralji
okivali su se u gvožđe.
Tenkovi su izvršili mnoge državne udare.
Poneki su bili tako iznenadni i jaki,
da su obarali i kralja i kraljicu,
i kraljevsku kulu: cijelu šahovsku postavu.
Do danas je ostala poslovica:
Kralj kraljuje, a tenk vlada.
Zanimljivo je da tenkovi u kulturi i umjetnosti,
usprkos svojoj težini, nisu ostavili
dublji trag.
Zna se da su skladali koračnice
i vajali olovne vojnike.
U pjesništvu su se ograničili
na rodoljubnu liriku.
Tenk je takoreći po svojoj fizičkoj i me(n)talnoj
konstrukciji rodoljub.
Zato ne čudi podatak što su gotovo sve
nacionalne himne napisali tenkovi.
PO GRUBOJ, ALI OPĆEPRIHVAĆENOJ PODJELI
Po gruboj, ali općeprihvaćenoj podjeli,
tenkovi se dijele na svoje i tuđe.
Naš: rasni, rodoljubivi, naoružan topom i topuzom.
Tulumina, suha drenovina, orati bi mogo.
Priprost i neporočan, puca s pradjedovskoga ognjišta.
Ako zatreba, kad zatreba: spermu i krv.
Bdi nad tobom od kolijevke do groba.
Tenk-otac: strog ali pravičan.
Njegova desnica-gvozdenica miluje i kara.
Podstrek i podrška: uvijek ti na potiljku
njegov top.
Zimi te grije njegova vatrena moć.
Ljeti u šumi topovskih cijevi nalaziš hlad.
Skreneš li s puta, vrati te na pravi put.
Mrava ne bi zgazio, čovjeka bi.
Četrdeset dana po ukopu, ne slazi s tvoga
groba:
da ne uskrsneš i ne razvališ grob.
Da ne pobuniš mrtve.
Za to vrijeme plače, na dekung pušta ulje.
Pritegnuti zavrtnje.
POD HELIKONOM TENKOVI
Pod Helikonom tenkovi.
Nad Helikonom helikopteri.
Po Helikonu Muze.
KAŽE ARES PROMETEJU
Kaže Ares Prometeju:
Samo ti, Prometeju, gnječi gnjilu,
prljaj ruke.
Ti načini čovjeka,
ja ću tenk.
Izvedimo ih pod Troju,
na Sommu, pod Kursk.
Neka prosude bogovi:
što može čovjek, što tenk.
Razbit ću tvoje ćupove,
zamijesiti mozak i prah.
Bit će gradiva za nove ljude.
DOBRO MASKIRAN TENK
Dobro maskiran tenk.
Skriven između dva rata,
između dva reda.
U rodoljubnu pjesmu.
U mirovni ugovor.
Oblijepljen parolama:
Za vječni mir! Nikada više rat!
Citatima iz Novog zavjeta.
Iz Komunističkog manifesta.
Na Prvi dan proljeća,
djeca mu crtaju krila.
Prevari se: poleti.
Pacifisti na njemu
trče sa sastanka na sastanak.
Kažu: naš mir stoji na četiri tenka.
U budućnost stupamo iza svojih tenkova.
Štite nas tijelom:
primaju prvi udar.
TENK-OTAC KAŽE TENKU-SINU
Tenk-otac kaže tenku-sinu:
Sine moj,
radi uvijek tako da možeš htjeti
da maksima tvoga djelovanja
postane opći zakon.
Tenku-ocu odgovara tenk-sin:
Moj oče,
zvjezdana kupola nada mnom
i ovoj moralni zakon u meni.
Zakon i u zak(l)onu top.