Ivan Lovrenović

Srijeda, 7. juni 2023.

Danas su u Sarajevu u okviru History festa naučne manifestacije koja okuplja domaće i regionalne historičare, raspravljalo o Bošnjačkom saboru, velikom skupu organiziranog prije 30 godina u Sarajevu. Taj je politički događaj očito intrigantan i dan-danas, vidjelo se to iz dosta živahne diskusije koja je vođena. Da ukratko podsjetim, sredinom septembra ratne 1993. godine tadašnji politički predstavnici Bošnjaka, istaknuti kulturni i javni radnici, umjetnici raspravljali su i izjašnjavali se o prijedlogu međunarondog Oven-Stoltenbergovog mirovnog plana. Taj plan o kojem se nedjeljama prije toga raspravljalo na međunaorndoj konferenciji u Ženevi, podrazumijevao je podjelu BiH na tri etno-političke cjeline, labavo, odnosno nikako povezane provizornim zajedničkim funkcijama.

Bošnjački politički predstavnici, predvođeni Alijom Izetbegovćem taj su plan bili načelno prihvatili, međutim niko od njih nije smio na sebe preuzeti toliku odgovornost, pa je odlučeno da se organizira široka rasprava, koliko je to bilo moguće u ratnim okolnostima u opsjednutom Sarajevu.

Zaključci Sabora su trebali obavezivati poslanike na sjednici Skupštine BiH koja se održavala narednog dana na istom mjestu. Na Bošnjačkom Saboru je nacionalno ime Musliman promijenjeno u Bošnjak. Na današnjoj raspravi nekoliko svjedoka  tog vremena, politologa i historičara kazalo je da je to učinjeno na nagovor predstavnika međunarodne zajednice, koji su smatrali neprimjerenim i da se jedna od tri buduće konstitutivne jedinice u BiH zove Muslimanska republika. Kakve su stavove prema podjeli BiH zastupali u to vrijeme čelni ljudi vladajuće Stranke dmeokratske akcije? Prema mišljenju jednog dijela sudionika u raspravi, Alija Izetbegović je od prisutnih na Bošnjačkom saboru očekivao da podrže njegovu raniju odluku o prihvatanju Oven-Stoltenbergovog plana, koji je značio faktičku podjelu BiH. Međutim, tokom rasprave na Bošnjačkom saboru nije naišao na oduševljenje značajnog dijela učesnika tog skupa. Kako je večeras kazao francuski historičar Xavijer Bougarel u to su vrijeme protiv podjele bili najodlučniji predstavnici gređanskih organizacija i pokreta  kakve su bile Srpsko građansko Vijeće i Hrvatsko narodno Vijeće, kao i lideri lijevih političkih stranaka, prvenstveno SDP-a. Prema tvrdnjama nekoliko večerašnjih diskutanata, ideja podjele BiH nije bila strana Aliji Izetbegoviću, ali je njen pravi i najglasniji promotor bio Haris Silajdžić, tadašnji ministar vanjskih poslova. Kazao je to profesor Šaćir Filandra, koji je ocijenio da je Silajdžić bio loš i nekompetentan političar. No, mnogo je zanimljivije bilo otkriće Mirka Pejanovića, ratnog člana Predsjedništva BiH, koji je ne samo potvrdio Filandrine riječi, nego po prvi put otkrio otkrio da je Silajdžić na sjednicama Predsjedništva pokušavao osigurati podršku za podjelu BiH. U tome ga je spriječilo, kazao je Pejanović, najmanje 5 članova državnog vrha koji nisu dolazili iz SDA, nego iz SDP-a BiH.

Ono što nije problematizirano na ovom naučnom skupu, jeste da je nesposredno nakon održavanja Bošnjačkog Sabora formirana nova Vlada BiH na čijem je čelu bio upravo Haris Silajdžić. Potpredsjednik te Vlade bio je Edib Bukvić,  SDA-ovac za kojeg je rečeno da je također stajao na pozicijama podjele BiH. Dakle, najviše funkcije u novoj Vladi BiH zauzeli ljudi čije su ideje podjele zemlje poražene na Bošnjačkom Saboru!? Odmah nakon okončanja Sabora iz krugova bliskih SDA-a procurila je informacija da je Izetbegović svojih najbližim suradnicima u povjerenju kazao: „Kako god se rasprava završila i kakvi god zaključci budu doneseni, mi ćemo nastaviti da radimo kao i do sada“, misleći na projekat podjele BiH. Izbor tadašnje Vlade sa Silajdžićem na čelu, to u dobroj mjeri potvrđuje. Zašto su ti događaji značajni, pa i aktuelni i dan-danas? Najviše iz razloga što od tada pa do danas nije zaustavljena praksa vodećih ljudi bošnjačke politike da se javno zalažu za jedno, a suštinski sve rade da se desi suprotno!