Veselko Koroman, Pjesme
PRIČAO BIH S TOBOM
Ali nema vremena…
Stoga reci, brzo,
što se događa ovuda?
Bez straha, boli osobne.
Ti, s kojim sanjao sam
o pupoljku,
stvari još nerođenoj.
DOISTA
Bit ću negdje, kakav god,
dok je ičega.
Ako išta moje, sada,
stvarno jest.
Zato,
usred tame koja svijetli,
ipak, veseo sam.
Samo slutnju suzbit’
ne znam
da u sebi cijelom sjat ću
kada mine magla ova.
MUNJA NAKON MUNJE
I ovo mjesto u svemiru.
Moji Radišići.
Gdje čuo sam o jednom što
hodao je po vodi, tamo,
iza krajeva na istoku.
I vratio se iz mrtvih.
A sad se pitam da nije njega,
s daljina tvarnih,
poslao na Zemlju
onaj od koga strepim.
Zbog misli ove.
ZNA DA GA BOLI
Te mu liže rane.
Pas crni, psu crnomu.
Od čega umrijeti bi
mogao u mukama pasjim.
Za koje ne mari.
Pa, recite mi,
je li tko između nas,
bića odabranih,
uradio ista više sveto?
U KASNU JESEN
Hu, hu,
između sjevernih,
između južnih brda.
Istok i zapad
izgubili se.
Tko ih izmisli,
cvijeće mu ljubim.
UŠI BILJNE
Piju rosu mednu.
A za njih skrbe, često,
kao za djecu svoju, mravi.
Da bi oteli njima,
poslije, u noći zimskoj,
tvar slatku iz tijela.
Miljenici moji, zvijeri male.
Kojima svjetlost neka je blaga.
NA SVRŠETKU LIPNJA
Kad stao sam u sjenu,
i želim da mi tijelo slavi,
najednom, eno,
s vitica u travi
úzdiže se
dah vidljiv k nebu.
Ali duh moj ne će
da vjerujem očima svojim.
Pa daha onog više nema
dok hoću, dvojan,
vidjeti ga opet.
USKORO
Slomit će se Zemlja,
reče znalac s kojim
živio sam na njoj.
A mi ćemo doći onamo,
na planet Proksima be.
Po kojem sipi, reče
još, rosa jutarnja.
Ali znalca više nema,
i ja sam već s njim.
Laku noć,
domovino zemaljska.
PRIJE MIJENĀ
Zbog kojih tužan sam u pjesmi
jučer napisanoj,
veli meni, s mržnjom,
da sam star, jadnik jedan.
Jer stojim tu gdje stajati bi
trebao on s autom svojim.
Što lijep je, i veći od auta mog,
dodaje tome očima zelenim.
Ma, kako sramiti se ne znam ja?
Pita mene, u podne, ta utvara.
U SVIJETU KOJI VIDIM
Nijedno drvo nije navilo sat,
postavilo straže.
Prostor čuva njega, odovud,
odonud, sa svih strana.
Od bliskoga više onaj u daljini,
koji nigdje nema kraja.
Pa je vječan.
Kao svjetlost što ga daje.
Republika, Zagreb, 11-12, 2020.