Ivan Lovrenović

Abimelek bijaše sin Jerubaalov, to jest Gideonov; taj imađaše sedamdeset sinova, a Abimeleka mu rodi robinja njegova. Abimelek otiđe u Šekem, mjesto matere svoje, i zakralji se u njemu pristankom svih građana šekemskih. Oni mu dadoše sedamdeset šekela srebra iz hrama Baal-Beritova s kojima unajmi klatež i pustolove, pa se s njima zaputi u Ofru, u kuću oca svojega, te pobi sinove njegove, svu svoju braću, njih sedamdeset na jednom kamenu. Jer se bijaše sakrio, izmaknu samo Jotam, najmlađi. Kad ču Jotam da je Abimelek zavladao, povika građanima Šekema s vrha gore Gerizima na sav glas:

„Čujte me, uglednici šekemski, tako vas čuo Bog! Jednom se zaputila stabla da pomažu kralja koji će vladati nad njima. Pa rekoše maslini: 'Budi nam kraljem!' Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem što je na čast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drvećem?' Tad rekoše stabla smokvi: 'Dođi, budi nam kraljem!' Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoće i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drvećem?' Tad rekoše stabla lozi: 'Dođi, budi nam kraljem!' Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drvećem?' Sva stabla rekoše tad grmu trnovitomu: 'Dođi, budi nam kraljem!' A trn odgovori stablima: 'Ako me doista hoćete pomazat' za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako nećete, neka iz trna oganj plane i sažeže cedrove libanonske!'

Sada, jeste li vjerno i čestito učinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kući? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas učini? Ako niste, neka oganj iziđe iz Abimeleka i sažeže građane Šekema i Bet-Mila i neka iziđe oganj iz građana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!“

Onda Jotam pobježe, skloni se u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka.

Ono što slijedi, vrtlog je masovnoga ubijanja i zatiranja. Tko zna koliko bi trajao, da Abimeleku ne dođe kraj. A to se dogodi ovako. Poslije mnogih ratova i osvajanja, dok je prilazio Abimelek kuli u Tebesu da je zapali, neka žena s vrha kule baci žrvanj na njega i razbi mu lubanju. Zadnjim dahom zazva on svojega momka štitonošu: „Trgni mač i ubij me da se ne govori o meni: 'Žena ga je ubila.'“ Momak ga probode te on umrije. Kad vidješe Izraelci da je Abimelek mrtav, svi se vratiše svojim kućama. Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on učinio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje braće. I sve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova.

Tako, utješno, hoće Knjiga. A nama je dano da znamo kako tomu kraja nema, a utjeha da je za lakovjerne. Besmrtan je Abimelek, samo mu se ime kroz vijekove mijenja.

(Prema Knjizi o sucima)

Ivan Lovrenović