Ivan Lovrenović

VEZIRA VOJNIKOVIĆ IZ SANSKOGA MOSTA
GOVORI TELEVIZIJSKOJ NOVINARKI
U MIKROFON I U KAMERU, A TOME ŠTO
ONA GOVORI NE SMIJE SE DODAVATI
NIŠTA, NITI IŠTA ODUZIMATI

Jednim rafalom
strijeljali su mene
i moje devetero čeljadi.

Svi pobijeni, samo ja ostala.

Obeznanila se.

Kad sam došla sebi
noć
nije bilo više nikoga
samo moji mrtvi oko mene.
Uzela najmlađega sina na ruke
poljubila ga
skinula mu zlatan lančić
izvadila novac iz džepa.

Nisam plakala
nisam.

Ispuzala nekako
došla do rijeke, pregazila
lutala, lutala.

Izjutra, eh
kad se sunce rađalo
zaplakala. Onda sam zaplakala.

Vidim: nemam više nikoga.