Amir Brka: ČINJENICE I SMISAO
Činjenica da postojim ja potvrđuje da ovaj svijet
nikakvog smisla nema. Činjenica da postoji svijet
potvrđuje da nikakvog smisla nemam ja. Činjenica
da postojimo svijet i ja potvrđuje da nikakav smisao
ne postoji izvan našega postojanja. Ali činjenica da
smisao ima potrebu biti potvrđen dovodi u sumnju
postojanje i mene i svijeta, jer je naše bivanje smisao
već po sebi, te ono ne može biti činjenicom preko
koje se smisao potvrđuje ili niječe. Jer činjenice su
od Boga, pa onda već i njihovo postojanje potvrđuje
vlastiti smisao kao pojedinačna egzistencija koja
je posredovala apsolutno postojanje.
Stoga, kada bilježnik prégleda raspadanja podriva
postojanje smisla, on destruira i samo postojanje,
a činjenicā tada više nema. Ne postojimo, tada,
ni svijet ni ja, a potraga za smislom nepostojećeg
znači opservaciju o egzistenciji ništavila koje se na
taj način tobože preobraća u biće. Pa, ako prihvatim
da je taj proces potpuno nova činjenica, uslijedit će,
neminovno, sve iznova, kao još jedna rekonstrukcija
smisla bivanja nečega što se, dakle, u našem slabom
i ponajvećma nevjerodostojnom umu tek kao sablast
ukazuje. I to će tako trajati sve do onoga momenta
kada će utvare početi da se u stvarnost promeću
i nesavladiv otpor da mi pružaju.