Enver Kazaz: NA OVOM ZLOM MJESTU
Ti više ne čekaš ništa
Na ovom zlom mjestu
Ono se ljepotama svojim
Diči i svaki kutak
Tvrdi da je najljepši
Ono je puno naroda
Velikih i malih
I svaki tvrdi da je
Dobar, najbolji
I da je herojski
I žrtva drugih
A ubijaju se međusobno
Bez kajanja, bez oprosta
I zločine svoje
Uzdižu na pijedestal
Narodne sreće
Ono je vlastodržaca puno
Koji tlače i u okove
Mentalne i stvarne
Zarobe podanike
I tako ih drže čitavih
Njihovih života
Ono ima svoje dno
I svoj vrh
I na dnu patnju miliona
I na vrhu mnoštvo
Predsjednika, premijera
I drugih hulja
Što ubijaju legalno
I sistematski
Ono ima tehnologiju
Koja pobjeđuje
Tuđu tehnologiju
I ubija vodu, zemlju i zrak
I sunce gađa
Nevidljivim projektilima
Svakodnevno
Ono ima svoje crkve
Svoje džamije
Svoje hramove
Od pamtivijeka
I knjige svete
Proroke i svece
I mnoga hodočašća
A nikad, nikad
Do opće sreće
Do dobrote nije došlo
Samo do klanja
Koja se ponavljaju
Nepravilno kao refren
U lošoj muzici
Ono se diči
Bibliotekama
Šokolama
Univerzitetima
Umjetnošću
Filozofijom
Naukom
A vrijednost im mjeri
Novcem, ne duhom
I u kanone ih mnoge gura
Samo da bi jedan
Narod drugom
Gurnuo prst u oko
I zaurlao: moje je
Bolje, vrijednije, jače
Ti više ne čekaš ništa
Na ovom zlom mjestu
Ono je u kosmosu
Tek sitnica
A misli da je
Jedini oblik
Inteligentnog postojanja
Pomno mu bilježiš
Bol i patnju
I ljubav
Koja u njima
Začinje se, leže i sija
Zbog toga dišeš
Zbog toga si
Još uvijek živ