Ivan Lovrenović

Odlomak iz obimne recenzije knjige Ozrena Žuneca Gutaljinščik: Pasternak, Macbeth i logika Staljinove apsolutne diktature (Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, Hrvatsko katoličko sveučilište)

Polemos, Vol. 27 No 53, 2024.

Organizacijski, knjiga se sastoji od Predgovora i deset poglavlja kao međusobno povezanih cjelina koje su relevantne u obradi teme te za­ključka. Deset središnjih poglavlja podijeljeno je na ukupno 75 potpoglavlja. Popis korištene i citirane literature (knjige i članci, pravni akti, dokumenti, medijski izvori) naveden je na 21 stranici (300-tinjak bibliografskih jedinica). U impresivnom broju od 2805 bilješki (55 u Predgovoru i 2750 u glavnom tekstu) dana su dodatna, šira obrazloženja određenih temat­skih dijelova, usporedbe i bibliografski izvori.

Predgovor knjige u sadržajnom smislu ističe okvire nastanka i cilj knjige uz postav­ljanje presudnih istraživačkih pitanja, dok se u metodološkom osvrće na specifičnosti transliteracije i transkripcije ruskih imena i riječi, leksik i prijevode ruskih autora te način citiranja. Knjiga Gutaljinščik predstavlja mi­saono produbljeno razumijevanje diktature kao jednog od glavnih povijesnih i politič­kih fenomena 20. stoljeća. Ona je izvještaj o rezultatima istraživanja o tome kako se uopće moglo dogoditi da se jedna pažljivo promišljena i temeljem gotovo cjelokupne europske filozofijske i humanističke tradicije koncipirana utopija pravednog društva i pot­punog oslobođenja čovjeka pretvori u krvavu diktaturu s milijunima strijeljanih i umorenih te desetinama milijuna zatvorenih u kaznene logore (11–12). Kao teorijski okvir za razumi­jevanje Staljinove diktature autoru je poslužio Shakespeareov Macbeth. U komparativnom prikazu diktatura Macbetha i Staljina, autor izlaže argumente i analize za razumijevanje motiva diktatora, okolnosti i uvjete nastanka diktatura te ocrtava njihovu fenomenologiju. Temeljni predmet istraživanja (totalitarizam, tiranija, diktatura) pozicioniran je kao formula koja može objasniti strukturu suvremenog po­litičkog trenutka (primarno ulogu postsovjet­ske Rusije u međunarodnom poretku). Ozren Žunec u tom okviru postavlja niz istraživačkih pitanja. Kako je moglo doći do toga da se pro­jekt savršenog društva ostvaruje najstrašnijom represijom? Zašto su tijekom ostvarivanja ideje koja je pokrenula revoluciju ubijeni svi koji su revoluciju proveli, uključujući i Staljinove bliske suradnike i pristaše? Zašto su optuženi na procesima priznavali najnevjerojatnije zlo­čine i u času odvođenja na strijeljanje zazivali Staljinovo ime i kleli mu se na vjernost? Koliko su ti i mnogi drugi apsurdi koje je porodio staljinizam odlučni za razumijevanje naravi i ocjenu cijelog komunističkog projekta, ali i politike uopće? Jer, što ako staljinizam nije samo jedna neobična, izvanredna, neuspo­rediva socijalno-patološka epizoda, nego je riječ o politici kao takvoj, koja se pojavljuje na mnogim mjestima svjetske povijesti. Što ako Staljin nije bio luđak, paranoik, sadist ili sirova budala gladna moći za kojom je hlepio radi kompenzacije vlastitih nedostataka? Što ako njegova diktatura nije posljedica neke njegove osobne psihološke aberacije, nego sustav koji je logično i racionalno konstruiran s ciljem maksimalizacije političke učinkovitosti i civilizacijskog preobražaja zemlje? Što ako Staljin nije nikakav orijentalni despot ni po­java strana zapadnoj civilizaciji, nego upravo jedan od njezinih proizvoda (12)? Sumirajući rezultate istraživanja, Ozren Žunec u Pred­govoru ističe da je Staljinova era diktatura koja pokazuje što se događa i koje posljedice nastaju kad se logika u politici koristi konse­kventno, ali vrijednosno neutralno i bez obzira na posljedice, odnosno bez moralne zadrške i ne poštujući elementarne ljudske vrijednosti (12). Uz razumijevanje Staljinove diktature zasebno, cilj je knjige kroz razumijevanje tog temeljnog predmeta istraživanja razumjeti u kojoj je mjeri staljinizam određujući i za kon­cepte zapadne politike uopće (12–13).

[...]

Knjiga Gutaljinščik: Pasternak, Macbeth i logika Staljinove apsolutne diktature znan­stveno je remek-djelo. Vrhunska je to, opsežna i temeljita analiza političkog sustava Sovjet­skog Saveza od ustanovljavanja do sredine 1950-ih, razdoblja vladavine Josifa Visario­noviča Džugašvilija Staljina, staljinizma kao ideologije, načina i stila vladanja, staljinizma kao diktature koja predstavlja najstrašniji iskaz moći i letalnosti u povijesti. Istovreme­no, knjiga predstavlja i misaono produbljeno razumijevanje diktature kao jednog od glavnih povijesnih i političkih fenomena 20. stoljeća, neovisno o političkom poretku u kojem je oprimjerena.

Teško je kazati je li knjiga Gutaljinščik: Pa­sternak, Macbeth i logika Staljinove apsolutne diktature filozofska, sociološka, povijesna, politološka, teološka ili antropološka studija, književno djelo, znanstveno djelo iz okvira studija sigurnosti, studija terorizma ili sve to zajedno. Nepobitno, važan je doprinos znanosti generalno i svakoj od naznačenih znanstvenih disciplina partikularno. Origi­nalnost i iznimna kvaliteta knjige očituju se u nekoliko presudnih sumarnih elemenata. Ozrenu Žunecu književno je djelo poslužilo kao teorijski okvir za analizu funkcioniranja politič­kih sustava. Filozofska i socijalno-znanstvena istraživanja[1] do sada su ustvrdila da je teror (državni terorizam) esencijalna komponenta totalitarizma, no teror nije isto što i nasilje, u totalitarnim sustavima to je oblik vlasti. Ozren Žunec takva je shvaćanja produbio i opsež­nije objasnio kako je moguće da se projekt ostvarenja socijalizma ili komunizma, prokla­miranog i ideološki određenog kao najboljeg društvenog uređenja i potpunog oslobođenja čovjeka od svega zla, naprednog društva koje je za ljudski opstanak i razvoj sigurno i najpogodnije, ostvaruje najstrašnijim sred­stvima, strijeljanjima milijuna ljudi, logorima, glađu, brutalnim i ponižavajućim postupcima i neviđenim patnjama: najbolji od svih mo­gućih svjetova ostvaruje se najgorim od svih mogućih sredstava. Nasilje i diktatura bili su sredstvo za provođenje društvenih promjena i izgradnju socijalizma. Ozren Žunec je objasnio da nije postojao nikakav otpor najsmrtonosni­joj diktaturi u povijesti. Temeljito je analizirano kako je bilo moguće da se takva diktatura ne samo uvede nego i prihvati i održi. Konačno, diktatura, i pored svega zla koje je proizvela, cijelo je vrijeme zadržala legitimitet u očima velikog broja onih kojima je vladala. Također, objasnio je da su žrtve diktature bili i sudionici obnavljajuće diktature. U cilju dokazivanja lojalnosti partiji, društvu i diktatoru, optuženi su na procesima priznavali najnevjerojatnije zločine koje nisu počinili i za njih su bili lažno optuženi te su u času odvođenja na strijeljanje zazivali Staljinovo ime i kleli mu se na vjernost. Dakako, to je stvorilo društvo koje je jednim dijelom kao društvo, ne samo kao individu­umi, bilo duboko asocijalno. Nadalje, Ozren Žunec je objasnio da je diktatura održavana uz podršku društva koje je bilo raskoljeno, u kojem su vladali socijalno nepovjerenje i kli­ma straha. U staljinističkom društvu građani nisu samo podržavali diktaturu, bili su izravni proizvoditelji i sudionici zla. Zbog niza razloga građani su izmišljali denuncijacijske strategije, špijunirali i denuncirali sugrađane, koji su za­vršavali smrću. Ista sudbina bi kasnije sustigla denuncijatore i egzekutore denunciranih i denuncijatora. Prijeporno je stoga provode li u totalitarnim sustavima službe državne sigurnosti u ime sigurnosti isključivo repre­siju i penetraciju u društvo radi ovladavanja društvom u pogledu prihvaćanja vladajuće ideologije ili, pak, građani denuncijaturama upošljavaju službe državne sigurnosti. Ozren Žunec temeljito je objasnio da je destaljini­zacija provođena staljinističkim metodama. Uostalom, ubojica Staljinova protivnika Lava Trockog u Meksiku 1940. Španjolac Jaime Ramón Mercader del Río 1960. je odlikovan ordenom Heroja Sovjetskog Saveza. To dostat­no govori koliko je staljinizam bio jak i u vrije­me „otapanja“ u eri Nikite Hruščova. Nadalje, Ozren Žunec je objasnio logiku diktature kao biti politike, čime knjiga ima i svevremensku pedagošku dimenziju spram aktera politike u svim političkim sustavima.

Možda je za čovjeka štetno da sve domisli do kraja, misao je Arthura Koestlera izrečena u romanu Pomračenje u podne. No, Ozren Žunec osmislio je i objasnio sve do kraja. Knjigom Gutaljinščik: Pasternak, Macbeth i logika Staljinove apsolutne diktature objasnio je neobjašnjivo, objasnio je staljinističku dikta­turu kao nitko prije njega u povijesti.

[1] Arendt, H. (1951) The Origins of Totalitarianism, Cleveland, New York: Meridian Books; Arendt, H. (1972) Crises of the Republic: Lying in Politics, Civil Disobedience, On Violence, Thoughts on Politics and Revolution, San Diego, New York: A Harvest Book.